Raskoš postistinskog ignoriranja istine
- Detalji
- Objavljeno: Utorak, 13 Kolovoz 2024 19:02
Svakomu je jasno da su imigranti kao počinitelji raznih delikata u odnosu na svoj udio u stanovništvu višestruko zastupljeniji od domaćih ljudi, ali vlasti uporno ne žele ništa učiniti da riješe to pitanje. Bunt i bijes domaćeg stanovništva logičan je odgovor na takvo stanje. Umjesto da nešto poduzmu, društvene elite vlastiti narod proglašavaju ekstremistima, rasistima, bandom.
Oxfordski je rječnik riječ 'postistina' (post-truth) izabrao za riječ godine 2016. Oxfordski rječnik tu riječ definira kao stanje u društvu u kojemu se javno mnijenje ne oblikuje na temelju činjenica, nego na temelju emocije, preferencija i osobnih uvjerenja ljudi.
Postistina nije obično laganje radi ostvarenja nekih ciljeva u javnom prostoru, već i napadno, zdravorazumskom razmišljanju uvredljivo ignoriranje i izvrtanje istine. Od 2016. do danas raskoš postistinskog ignoriranja istine došla je u zapadnim društvima do svoga vrhunaca. Danas je postalo nemoguće razlikovati crnca od bijelca, muškarca od žene, glupa od pametna, definirati bilo što jer se uvijek javi budni glas opominjući da stvar nije tako jednostavna.
Kada je pojam 'postistina' stekao svoju sumnjivu slavu, u novinskim ga se nastupima često vezalo za tzv. populiste, konkretno bivšeg američkog predsjednika Donalda Trumpa. Taj narativ temeljio se na tezi da se populisti nastoje svidjeti masama povlađujući im, budeći u njima primitivne, nacionalističke osjećaje i strahove. Ne kažem da i toga nije bilo, ali udaranje u nacionalnu žicu nije nikakva novost, to se radi već stotinama godina, međutim pravo postistinsko okružje stvoreno je tek posljednjih pedesetak godina i postistinsko ignoriranje činjenica ne treba vezati uz konzervativne ili nacionalističke ideologije, nego upravo uz najnovije, najprogresivnije, najljevije ideologije. Dakle, pravi maheri uporabe postistine u političke svrhe jesu suvremeni naprednjaci, što je i logično jer pod njihovom su kontrolom suvremeni mediji, a postistine se šire upravo putem medija. Evo nekoliko primjera.
U Engleskoj već danima traju protesti domicilnog stanovništva protiv imigrantskog nasilja. Mediji i političari proteste nazivaju brutalnim nasiljem ekstremnih desničara, prosvjednike bandama i rasistima. Povod prosvjedima je pokolj djevojčica koji je u jednoj plesnoj školi izvršio maloljetni sin imigranata iz Ruande. Svakomu je jasno da se imigrantsko pitanje ne može riješiti na način na koji se do sada rješavalo, svakomu je jasno da su imigranti kao počinitelji raznih delikata u odnosu na svoj udio u stanovništvu višestruko zastupljeniji od domaćih ljudi, ali vlasti uporno ne žele ništa učiniti da riješe to pitanje. Bunt i bijes domaćeg stanovništva logičan je odgovor na takvo stanje. Umjesto da nešto poduzmu, društvene elite vlastiti narod proglašavaju ekstremistima, rasistima, bandom. U današnjem izvještaju s prosvjeda omakla se jedna gorka istina koja se ne uklapa u predviđeni postistinski okvir. Charlotte Leeming, dopisnica oiSky Newsa iz sjeverne Engleske, izvještava s otoka Mann: ''Čini se kao da je policija opkoljena dok prosvjednici trče sporednim ulicama. Djeca ovdje bacaju cigle." Evo i djeca postaše rasistička banda! Koju treba preodgojiti.
Na otvaranju Olimpijskih igara parodirana je Posljednja večera čime je izvrgnuto ruglu središnje mjesto kršćanskog vjerovanja Euharistija. Većina javnika za takvo je otvaranje imala samo riječi hvale, a čak se i Vatikan alibi osudom javio tek osam dana kasnije. Navodna isprika izrugivača bila je još jedno izrugivanja u stilu: koga svrbi, neka se češe, ne možemo mu mi tu ništa pomoći. Od političara su pariški performans osudili jedino Orban i Salvini, jedan naš ministar i možda još poneki, teško je sve pratiti, dok su ostali pohvaljivali spektakl i branili slobodu umjetničkog izražavanja. Nakon takvog otvaranja logično je bilo da majstori postistinskog manipuliranja ne vide ništa sporno u tomu što je jedna alžirska boksačica zarobljena u tijelu pretežno boksačkom za četrdesetak sekundi pretukla talijansku boksačicu tako da se ova predala i rasplakala. U pasošu joj piše da je žena, prema tome jest žena, cinično su objasnili iz MOK-a.
Za kraj vraćamo se na hrvatske postistinske zgode. Kao i obično pred Oluju Dalmacijom zaredali požari. Policija je već uhitila trojicu potpaljivača, za jednoga znamo da je pčelar koji je požar izazvao nepažnjom. Za drugu dvojicu tvrdi se da su piromani, nema imena, prezimena, inicijala, zanimanja, ništa. Međutim, barem za ovoga drugoga gotovo je sigurno da nije piroman, nego je riječ o nečemu puno ozbiljnijem. Društvenim mrežama kruži već ime, prezime i podaci o političkom aktivizmu navodnog piromana, a iz tih je navoda razvidno da je riječ prije o terorizmu nego o piromaniji. Kao što se u zapadnoj Europi zataškava ime i motiv počinitelja uličnih pokolja mačetama, noževima ili autima, tako se i u našoj javnosti zataškavaju podatci o potpaljivačima. I jedno i drugo samo doprinosi ogorčenju javnosti i širenju dezinformacija jer ljudski intelekt jednostavno vrijeđa tako bezobrazno muljanje i ignoriranje istine.
Damir Pešorda
