Sukobi u Mostu, Fokusu i DP-u ne izbijaju zbog različitih vrijednosti, nego zbog borbe za vlast
- Detalji
- Objavljeno: Četvrtak, 22 Kolovoz 2024 15:03
Javne svađe pa i raskoli stranaka sastavni su dio demokratskih društava posvuda u svijetu. Do njih dolazi iz raznih razloga: političkih neslaganja, osobnih animoziteta, ekonomskih interesa ili, najčešće, zbog čiste borbe za vlast… Tako je i u Hrvatskoj, a takvim procesima češće nego inače svjedočimo u ovoj, superizbornoj 2024. godini.
Započelo je s Mostom odmah nakon parlamentarnih izbora iz čijeg je parlamentarnog kluba istupilo dvoje zastupnika. U Fokusu se dogodio sukob dvojice stranačkih frontmena Davora Nađija i Daria Zurovca koji dugo tinja i izgleda ide prema svom epilogu. Ni trenutna situacija u Domovinskom pokretu nije bajna. Ondje”ratuju” dvije struje što daje naslutiti da tu stranku očekuju ozbiljni politički potresi.
Osvajanje mandata, a zatim naprasni odlazak Raspudića
Most je od osnutka 2012. godine, a napose do 2020., pratio glas “labave” organizacije jakih pojedinaca. Česti dolasci i odlasci u stranku (ili stranački saborski klub) nikog nisu pretjerano zamarali, niti im je stranački rejting zbog toga ozbiljnije patio. Tako je bilo sve do parlamentarnih izbora 2020. uoči kojih se Most ideološki isprofilirao na desni centar te kadrovski pojačao prije svega Ninom Raspudićem i Marijom Selak Raspudić.
Takav, novi Most kojeg su neki nazvali i “Most 2.0” četiri je godine bio najsložnija stranka u Saboru koja se dokazala svojom aktivnošću u vidu zapaženih rasprava i zakonskih prijedloga. I onda nakon ovogodišnjih parlamentarnih izbora, na kojima su ostvarili solidan rezultat (11 mandata) i tik pred predaju lista za izbore za Europski parlament – šok. U javnost je procurila vijest da Marija Selak Raspudić i Nino Raspudić napuštaju stranku (Marija Selak Raspudić samo stranački klub).
Povod je bilo neslaganje s imenima na kandidacijskoj listi za Europski parlament i sukob sa stranačkim čelnikom Božom Petrovom. Ipak, prema tadašnjim izjavama i jedne i druge strane korijeni sukoba bili su dublji i nisu bili vezani samo uz jedno pitanje ili događaj.
Fokus je postao “premali” i za Zurovca i za Nađija
Niti liberale iz Fokusa unutarstranački sukob nakon parlamentarnih izbora nije zaobišao. Stranka, koja je najjača u široj zagrebačkoj regiji, na izbore je izašla u koaliciji s Republikom. Nadali su se većem broju mandata međutim, osvojili su samo jedan. Osvojio ga je Dario Zurovec koji je s posljednjeg mjesta na listi preskočio predsjednika stranke Davora Nađija i preferencijalno osvojio mandat.
Ubrzo nakon toga u Fokusu je započeo sukob te dvojice najistaknutijih stranačkih predstavnika. U postizbornim kalkulacijama i pregovorima stranačka središnjica (Nađi) odlučila se za pregovore samo s ljevicom, dok Zurovec u svojim izjavama nije zatvarao vrata niti potencijalnoj suradnji s HDZ-om.
Nakon nekoliko mjeseci prividnog zatišja sukob dviju frakcija rasplamsao se tijekom procesa unutarstranačkih izbora. Aktualni predsjednik Nađi za novog predsjednika stranke podržava Gabrijela Deaka, inače Zurovčevog zamjenika na mjestu gradonačelnika Svete Nedelje.
Sam Zurovec nije kandidat za predsjednika jer na sjednici stranačke organizacije Zagrebačke županije nije dobio potporu za kandidaturu. Zurovec je odbijenicu okarakterizirao kao namjernu opstrukciju dok Nađi to gleda kao jasnu poruku Zurovcu od njegove organizacije i njegovih ljudi da ga više ne žele. Epilog političkog rata u Fokusu još je uvijek nepoznat, ali nagađa se o izlasku iz stranke Darija Zurovca i njegove frakcije.
Sukob u Domovinskom pokretu ključa, rasplet 31. kolovoza
Domovinski pokret 31. kolovoza očekuju unutarstranački izbori na kojima članovi imaju priliku izabrati novog Predsjednika, Zamjenika predsjednika i članove Domovinskog odbora. Ovi izvanredni izbori koje je predsjednik stranke, Penava, sazvao 6 mjeseci prije redovnih dolaze nakon odličnih rezultata na parlamentarnim (14 mandata) i europarlamentarnim (1 mandat) izborima.
I pokazuju da Domovinski pokret, kao stranka, nema monolitnost na koju su se pozivali. Naime, njihovim raspisivanjem izašlo je na vidjelo ono o čemu se u kuloarima već dugo govorilo. Da je stranka podijeljena na dva suprotstavljena tabora. Jedan od njih predvodi predsjednik Ivan Penava, dok je drugom na čelu zamjenik predsjednika Mario Radić. Osim političkih prijepora u vidu odnosa prema koalicijskom partneru – HDZ-u i kadroviranja u Vladi, neslaganja u stranci prelila su se i na provedbu unutarstranačkih izbora.
Suprotstavljene struje “zakačile” su se oko datuma samih izbora, kao i oko određivanja kvota izaslanika pojedinih županijskih stranačkih organizacija na stranački sabor što bi mogao biti ključan alat u ovladavanju strankom. Pri tome mnogi nezadovoljnici u stranci spominju termin “izborni inženjering”, tj. prilagođavanje broja delegata iz određenih podružnica kako bi si sadašnji predsjednik maksimizirao izglede za uspjeh. Takav modus operandi dobro je poznat iz ostalih političkih stranaka u RH. U idućim tjednima rasplest će se situacija u najjačoj desnoj političkoj stranci u RH. Svi scenariji još su uvijek otvoreni, a ovisit će u najvećoj mjeri o rezultatima izbora 31. kolovoza.
Unutarstranački sukobi ne nastaju zbog različitih vrijednosti, nego zbog borbe za vlast
Iako se unutarstranački sukobi u Mostu, Fokusu i Domovinskom pokretu (i mnogim drugim strankama posljednjih godina) razlikuju po intenzitetu, trajanju i razlogu sukoba, obrazac je gotovo uvijek isti. U pravilu se događa sukob na relaciji “centar – periferija”, u kojem “centar” simbolizira predsjednik stranke, a “periferiju” član(ovi) stranke koji s njim ulaze u sukob. Također, za primijetiti je da se u većini slučajeva ne radi se nepremostivim vrijednosnim razlikama ili drugačijim pogledima na budućnost RH (premda ima i toga), već je sukus unutarstranačkih (kao i stranačkih) svađa u goloj borbi za vlast i političko preživljavanje. Epilog je gotovo uvijek isti, predsjednik stranke nepoćudne članove izbacuje iz stranke ili oni “svojevoljno” odlaze.
Tako je bilo u Mostu, a razborito je zaključiti da će takva kob zadesiti i Fokus, a još sigurnije i Domovinski pokret. Ma koja frakcija prevladala u unutarstranačkoj utakmici, za poraženu u stranci teško da će više biti mjesta. Sve to ukazuje da je stupanj unutarstranačke demokracije, koja je prediktor i demokracije uopće, na niskim granama. Promjena dominantnih obrazaca moguća je radikalnijim zadiranjem u nepravedni izborni zakon.
Međutim, kako bi se to ostvarilo mora prestati opstrukcija inicijativa koje idu k tome da se stranke demokratiziraju, da se smanji utjecaj stranačkih šefova i da se stvarna vlast vrati u ruke onima kojima i pripada – biračima. Tako postavljenim stvarima stranačka centralizacija će oslabiti, narod će dobiti autentične predstavnike, a ne, kao dosad, poslušne dizače ruku na daljinski upravljač stranačkih središnjica.
