Vjekoslav Krsnik: Hrvatska vladajuća kasta uporno ignorira Europski dan sjećanja na totalitarni komunistički režim
- Detalji
- Objavljeno: Utorak, 27 Kolovoz 2024 12:09
Iako su Andreju Plenkoviću kao tipičnom briselskom činovniku puna usta Europe i europskih vrijednosti, kad je u pitanju osuda komunizma i njegovih teških zločina počinjenih nad hrvatskim narodom, premijer i predsjednik „Hrvatske demokratske zajednice“ kao stožerne političke stranke šuti kao zaliven.
Svake godine 23. kolovoza u Europskoj uniji, posebice u zemljama koje su bile pod čizmom komunističkog režima obilježava se Dan sjećanja na žrtve tototalitarnih i autoritarnih režima, nacizma, fašizma i komunizma. Tog su spomendana počast žrtvama totalitarnih režima, dakle fašizma i komunizma na dvije lokacije održane prigodne manifestacije. Predsjednik Vlade Andrej Plenković na čelu izaslanstva odao je na Mirogoju počast svim žrtvama svih totalitarnih i autoritarnih režima. U Vladinom priopćenju izražava se poštovanje svim žrtvama i nedvosmisleno osuđuje sve zločine počinjne u ime totalitarnih režima i nedemokratskih ideologija. Istodobno nevladina udruga "Macelj 1945." održala je prigodan spomen u Maceljskoj šumi najvećem stratištu komunističkog režima gdje je dosad ekshumirano 1247 žrtava i to nije konaćan broj. U udruzi "Macelj 1945." opravdano smatraju da stratište i grobnica u Maclju predstavljaju mjesto koje bi vjernici i političari trebali prepoznavati kao najuzvišnije mjesto dubokog kajanja i pijetata prema žrtvama komunizma. O tome međutim u Vladinom priopćenju nema ni riječi, jer otkad su u Europskom parlamentu usvojene dvije rezolucije u kojima se uz fašizam jednako osuđuje i komunizma hrvatska vladajuća kasta jednostavno ignorira zločine komunizma koji su bili višestruko veći od ustaških zločina.
Iako su Andreju Plenkoviću kao tipičnom briselskom činovniku puna usta Europe i europskih vrijednosti, kad je u pitanju osuda komunizma i njegovih teških zločina počinjenih nad hrvatskim narodom, premijer i predsjednik „Hrvatske demokratske zajednice“ kao stožerne političke stranke šuti kao zaliven. To u stvari nije ništa novo jer hrvatska politička kasta na čelu s dvjema vodećim strankama HDZ-om i SDP-om koje su obje proizišle iz bivšeg Saveza komunista Hrvatske još uvijek nisu raščistile sa svojom totalitarnom ideologijom i nikad im nije padalo na pamet da, kako to preporučuje rezolucija Europskog parlamenta iz 2009. godine, u cilju pomirbe priznaju svoju odgovornost, zatraže oprost i podstaknu moralnu obnovu. Umjesto toga hrvatska javnost suočena je s nizom postupaka hrvatske političke kaste, jer se jednostavno ne radi o političkoj eliti, kojima se uporno brani poražena komunistička totalitarna prošlost i čak štite na ovaj ili onaj način njezini protagonisti. Samo nekoliko frapantnih primjera. Nije li u najmanju ruku čudno da u glavnom gradu Zagrebu postoji Trg žrtava fašizma, ali nema javnog ni spomena o žrtvama komunizma, a još je čudnije da je na tom trgu sjedište stožerne političke stranke Hrvatske demokratske zajednice koja je Hrvatsku oslobodila od komunističke Jugoslavije. Velika se bitka vodila oko ukidanja Trga maršala Tita, a još je frapantnije da se pod vladajućom Kukuriku koalicijom na čelu sa sadašnjim predsednikom Republike Zoranom Milanovićem i tadašnjim predsjednikom Ivom Josipovićem pokušalo sa „lex Perković“ zaštititi od europskog uhidbenog naloga dva bivša jugoslavenska agenta Josipa Perkovića i Zdravka Mustača.
Rezolucija o europskoj savjesti i totalitarizmu iz 2009. godine odredila je 23. kolovoza kao "Sveeuropski dan sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritativnih režima koji treba biti komemoriran s dostojanstvom i nepristranošću“, ali se ta obveza u Hrvatskoj službeno sustavno ignorira.. Dok se pozicija SDP-a u ignoriranju rezolucija Europskog parlamenta može donekle shvatiti, jer je to stranka direktno nastala iz Saveza komunista Hrvatske i još se uvijek nije oslobodila tog jugoideološkog koncepta, upitno je kako Hrvatska demokratska zajednica koja je izvela Hrvatsku iz jugokomunističkog zagrljaja i dalje ostaje gluha na zahtjeve većeg dijela javnosti da se, kako se to traži u rezoluciji Europskog parlamenta, odlučno raskrsti s totalitarnom prošlošću. Kad se međutim pogleda kako je nastao HDZ, onda postaje jasnije da dvije vodeće stranke imaju iste korijene. Uoči raspada Jugoslavije u Saveza komunista Hrvatske bilo je oko 300.000 članova, a do lipnja 1990. godine taj se broj smanjio na 46.000. Prije prvih demokratskih izbora u ožujku 1990. godine prema jednom stranom istraživanju oko 27.000 bivših članova SKH-a prešlo je u HDZ, a pravi prodor bivših komunista u HDZ nastao je nakon izborne pobjede HDZ-a kad je u Tuđmanovu stranku nahrupilo još 70.000 bivših komunista. Takvi ili njihova djeca, a najbolji su primjer Andrej Plenković i Zoran Milanović vladaju danas Hrvatskom.
Stoga se ne treba čuditi da bez obzira koja stranka bila na vlasti službena Hrvatska ignorira rezolucije Europskog parlamenta koje praktički izjednačavaju nacizam i komunizam kao dva totalitarna režima koja su u prošlom stoljeću pobila na milijune ljudi u Europi dok je stari kontinent bio pod njihovom čizmom. Budući da su u Hrvatskoj zagovornici teze kako se ne može izjednačiti u počinjenim zločinima nacizam i komunizam koncentrirani u svim sektorima društvenog i političkog života, pa se čak ide tako daleko da je za stvaranje hrvatske države zaslužan isključivo njihov tzv. „antifašizam“ jasno je da hrvatska službena politika ne može prihvatiti rezoluciju Europskog parlamenta u kojoj se ta dva društvena zla iz prošlog stoljeća izjednačavaju. Zato je u kontroliranoj hrvatskoj javnosti rezolucija pod nazivom „Važnost europskog sjećanja za budućnost Europe“, usvojenu 19 rujna 2019. odine potpuno prešućena.
Što je najvažnije u njoj se podsjeća da su “nacistički i komunistički režimi provodili masovna ubojstva, genocid, deportacije i doveli do nezapamćenih gubitaka života i slobode u 20. stoljeću u dotad neviđenim razmjerima u ljudskoj povijesti”. Rezolucija poziva “sve države članice EU-a da provedu jasno i principijelno preispitivanje zločina i djela agresije koje su počinili totalitarni komunistički režimi i nacistički režim”.. Podsjeća se da su zločini nacističkog režima ocijenjeni i kažnjeni u okviru Nürnberškog procesa, te da još uvijek postoji hitna potreba za većom osviještenošću, moralnim preispitivanjem i pravnim istragama u pogledu zločina staljinizma i drugih diktatura. U rezoluciji se ističe da su sjećanje na žrtve totalitarnih režima i priznanje i podizanje svijesti o zajedničkom europskom nasljeđu zločina koje su počinile komunističke, nacističke i druge diktature od ključne važnosti za jedinstvo Europe. Najoštrije se osuđuju djela agresije, zločini protiv čovječnosti i masovna kršenja ljudskih prava koje su počinili nacistički, komunistički i drugi totalitarni režimi.
U točki 5. koja se odnosi i na Hrvatsku pozivaju se sve države članice EU-a da provedu jasno i principijelno preispitivanje zločina i djela agresije koje su počinili totalitarni komunistički režimi i nacistički režim, dok su za hrvatsku političku praksu osobito važne točke 17. i 18. ove rezolucije. U prvoj se izražava zabrinutost zbog kontinuirane uporabe simbola totalitarnih režima u javnom prostoru i u komercijalne. svrhe te podsjeća na to da je nekoliko europskih zemalja zabranilo uporabu i nacističkih i komunističkih simbola, dok se u točki 18. napominje da u javnim prostorima nekih država članica (parkovima, trgovima, ulicama itd.) i dalje postoje spomenici kojima se veličaju totalitarni režimi, što otvara put iskrivljivanju povijesnih činjenica o posljedicama Drugog svjetskog rata i propagiranju totalitarnog političkog sustava.
Ovakva rezolucija o osudi nacizma i komunizma i te kako je važna za hrvatsko društvo u kojemu su osuđeni zločni počinjeni za vrijeme nacističkog režima u NDH-a, ali je vladajuća kasta od samog stvaranja hrvatske demokratske države, što znači i period pod predsjedanjem Franje Tuđmana, a još više nakon njegove smrti zataškavala zločine komunista pod diktaturom Josipa Broza Tita. Oni se lažno predstavljaju kao „antifašisti“ iako komunistički pokret s pravim antifašizmom nije imao nikakve veze. Hrvatska je nakon gotovo polstoljetnog teškog iskustva pod komunizmom u velikosrpskoj agresiji doživjela novu tragediju, jer je ta agresija bila po svojem sadržaju fašistička i totalitarna pri čemu su počinjeni brojni zločini protiv čovječnosti i ljudskih prava. I to je jedan od razloga zašto se ovakve rezolucije ne samo Europskog parlamenta nego i drugih međunarodnih institucija u Hrvatskoj prešućuju. Dok je tome tako Hrvatska se pod postojećom političkom kastom još uvijek ne može smatrati uljuđenom demokratskom državom, jer je pritišće neraščišćeno ideološko naslijeđe prošlosti.
Vjekoslav Krsnik
