Tomislav Jonjić: Ja nisam ničiji privjesak

Pin It

Tomislav Jonjić, kandidat za predsjednika Hrvatske / Foto: Fenix (Boris Šćitar)

Stvarni naručitelji i nalogodavci stoluju izvan Hrvatske, dok su izvršitelji njihovi šegrti i sitni plaćenici u Hrvatskoj, a kao vjesnik tog blaćenja poslužio je – vjerujem nesvjesno – Stipe Mlinarić Ćipe, tvrdeći da ni ja niti gđa Selak Raspudić nismo tražili potporu Domovinskog pokreta, pa ta stranka nije imala izbora nego podržati Dragana Primorca. 

Stigao je i taj dan da se, zahvaljujući Stipi Mlinariću, moje ime spomene na N1, a što prenose Index i Telegram. Najava je to onoga što dolazi, sukladno obavijestima koje zadnjih dana dobivam – vidjeli su da prešućivanje moje kandidature i moga programa više nije moguće, pa se prelazi u fazu otvorene difamacije i diskreditacije. 

Stvarni naručitelji i nalogodavci stoluju izvan Hrvatske, dok su izvršitelji njihovi šegrti i sitni plaćenici u Hrvatskoj, a kao vjesnik tog blaćenja poslužio je – vjerujem nesvjesno – Stipe Mlinarić Ćipe, tvrdeći da ni ja niti gđa Selak Raspudić nismo tražili potporu Domovinskog pokreta, pa ta stranka nije imala izbora nego podržati Dragana Primorca. 

Za početak, želim poručiti g. Mlinariću i vodstvu krnjega Domovinskog pokreta da ne shvaćam neodlučnost i dvojbu oko potpore meni, Mariji Selak Raspudić ili Draganu Primorcu. Naime, ne smatram nas troje sličnim kandidatima, jer ja nisam ničiji privjesak, ne trgujem svojim uvjerenjima, ne koketiram s ljevicom i ljudima koje smatram štetnima za svoje vrijednosti i svoju državu. 

To vrlo jasno proizlazi iz mojih javnih istupa i političkog angažmana, iz mojega znanstvenoga i publicističkog rada, kao i iz moje osobne i obiteljske povijesti na koju sam neizmjerno ponosan (ovime ujedno bacam rukavicu u lice ništarijama bez časti i obraza koje su s najpodmuklijom difamacijskom kampanjom već započeli, pokazujući time da im ništa nije sveto pa tako ni ljudi koji su za Hrvatsku bili spremni dati svoje živote i zdravlje).  

Dalje, moja predsjednička kandidatura najavljena je u svibnju, prije svih drugih, i tko god je s tzv. desnice htio sa mnom razgovarati, to je i napravio. Čitavo to vrijeme dostupan sam i slobodan, bez sponzora i gospodara, ali čitavo to vrijeme odbijam uskogrudnost, strančarenje i trule kompromise. Preko nekih stvari spreman sam prijeći jer nitko nije savršen, ali nisam spreman kumiti i moliti, niti želim biti nečija korisna budala. 

Od same najave kandidature nastupam nadstranački i općehrvatski, ne slučajno ili zato što bih se sramio svog starčevićanstva, nego zato što je potrebno stati pod istu zastavu i vratiti Hrvatsku tamo gdje ona i pripada. Žalostan sam što pojedinci u DP-u, kao i neki drugi, ne shvaćaju tu elementarnu političku logiku, pa su, eto, tobože morali poduprijeti jednog člana SKJ-a (Primorca) u borbi protiv drugoga (Milanovića). 

No, ima u toj priči i nešto pozitivno, ona je dodatni poticaj da se kao narod odviknemo od uskih privatnih i stranačkih interesa, da se u nacionalnom interesu naučimo razmišljati šire i dugoročnije, te da, kako je Starčević davno zaključio, slijedimo načela, a ne pojedince.