Koga ili što zastupaju izabrani zastupnici?
- Detalji
- Objavljeno: Nedjelja, 29 Rujan 2024 18:00
Hrvatski su zastupnici, izgleda, i dan danas nesvjesni koga zastupaju u Hrvatskom, nekad državnom, saboru. Nitko od njih ne da nije prokomentirao kolosalno uvećanje vlastitih prihoda, kamoli da su komentirali brojne prosvjednike koji spominju njihove plaće, uspoređujući ih sa svojima.
Nego se bave različitim temama, a uglavnom se napada postojeće ili predložene zakone. Novčani aspekti uglavnom se izbjegavaju. Odiozne teme, radi li se o njihovoj ''situaciji''. S bezbrojnim ''benefitima'', vrlo popularnom riječcom u saborskom diskursu, uz ''vaučere'' i još poneke, nehrvatske pa i protuhrvatske termine. Jer ne znate li vlastiti jezik, kako suvislo dalje?
Može se diskutirati tko je koliko plaćen, i koliko je to pravedno. Ili bi bilo kad bi bilo. Ali znaju li zapravo izabrani zastupnici koga i što zastupaju? Nikakva razvidna politika, ili skupina mišljenja koja bi prikupljena tijekom nekoga nezanemarivoga razdoblja oblikovala kakvo-takvo stajalište koje bi izrazilo neku smislenu politiku, s nekom idejom promjena u sustavu koje bi vodile k nekom uzvišenom cilju, ili boljoj budućnosti kroz provedbu bez politikantstva, već čisto snagom svoje jednostavnosti. Umjesto toga, kritizerstvo dominira. Trenutačno, svjedočimo pojavi sto šezdesete stranke na političkom obzoru. Bogatstvo demokracije na djelu. Hrvati teško da se slažu jedni s drugima i unutar obitelji, zaboravimo političku pozornicu. Demokraciju definira neslaganje, i to će vjerojatno tako ostati za dogledna vremena.
Siniša Hajdaš Dončić preuzeo je žezlo SDP-a. Teško je uočiti bilo kakav smisao već u njegovu inauguracijskom obraćanju, kad je spomenuo kako će se dotična stranka boriti ''za antifašizam, ravnopravnost, pravo žene i seksualne manjine''. Taj program zvuči toliko dobro da se teško oteti dojmu kako bi Hajdaš Dončić zacijelo trebao predvoditi Hrvatsku na tragu vrijednosti iskovanih u NOB-u. S malom ogradom, jer u to doba nitko nije ni čuo za seksualne manjine, svi su bili antifašisti, ravnopravnost se podrazumijevala, a pravo žene bilo je, baš kao i danas, vrlo nejasno.
No s godinama su se SDP-ovci profilirali u jednu sasvim konkretnu stranku, gdje nema ljudi koji bi se (omiljena izreka Anke Mrak Taritaš) ''češljali dok selo gori''. To su iskusni političari, ljudi od formata, koji svi znaju kako u HDZ-u ima više bivših članova Saveza komunista nego u njihovim redovima, znaju kako je u Brezovici krenuo veliki nezaustavljivi sdpustanak protiv fašizma (i svega čisto hrvatskog, kako se ispostavilo), znaju kako je JBT bio veliki sin naših naroda i narodnosti, ne će nikad HDZ-u odati priznanje bilo na čemu što je napravio ili propustio uraditi a da bi to bilo pozitivno, i uglavnom se bave temama na razini svoje derivacije, stranke Možemo, koja vrišti za priznavanjem Palestine i svakom dnevnopolitičkom nebulozom koja bi vladajuću većinu uznemirila čistoćom svoje blistave ideje.
Najnovija rasprava o ovisnosti Hrvata o igrama na sreću svjež je primjer bezidejnosti koja prožima sve oporbene kadrove koji nemaju više baš nikakvu viziju buduće Hrvatske, kakva će ona biti jednoga dana kada njih više ne bude. Kako su još u starom Rimu ljudi bacali kocke, želeći zaraditi jedan na drugome, ograničavanje kocke unaprijed je uzaludan pokušaj. Toj bi se pošasti moglo doskočiti, kao i alkoholu ili duhanu, kada bi država sve to zabranila i odrekla se masnih prihoda, proisteklih iz ljudskih slabosti. Svaka država uostalom progoni kanabis. Ne samo to, zbog potencijalne ugroze uživanja u toj neizrecivo opasnoj drogi, praktično se iskorijenio svaki legalni pristup konoplji, koja je inače najkorisnija biljka u povijesti čovječanstva. Vjerojatno, iako se svi ne bi složili oko toga. Nema šanse.
No naša mudra medicina ide naprijed. Razgranala se u bezbroj područja gdje preventiva, vječno poboljšavana, daje rezultate kod svih vodećih bolesti koje decimiraju hrvatsku populaciju. Pa ipak, ovisnost o kocki nešto je slično kvadraturi kruga. Kako doći do prihoda na koje nas je naviknula Hrvatska lutrija, i brojne kladionice, a da se ljudi ne klade. Okrivljeno je reklamiranje tih proizvoda, kao da ostale reklame nisu jednako pa i više tupave i dosadne po svim medijima, uključujući internet, društvene mreže, medijske stranice, nogometne utakmice, te svu silu sadržaja bez kojih ljudi danas ne bi mogli svakodnevicu ni zamisliti. Jer je suvremeno društvo prožeto mogućnostima koje se nude tim više što više vremena i novca uložimo u razbibrigu. Za mnoge je to unosan posao, razaberivo je kako i zapošljavanje profitira od takve situacije. Tako da je sasvim normalno kako država, vječito gladna novca poreznih obveznika, sudjeluje. Donosi zakone koji u krajnjoj liniji uvijek završavaju uvećanjem poreznog opterećenja. Što god tko imao, čime god se bavio, ima li uspjeha, dio kolača želi i država, zaslužna za uvjete i pogodnosti. Ove ili one vrste. I to kolektivno, zato valjda i povećane plaće, zastupnicima koji zastupaju.
Koga ili što zastupaju, i dalje je mutno. Nema čak ni korelacije, kamoli nekakve funkcionalne ovisnosti o biračima koji bi htjeli provesti ponešto u interesu svome ili šire. Međutim, i prečesto se taj interes svodi na uže ili vrlo usko. Nije to titoproblem samo Hrvatske. Moglo bi ga se nazvati svedemokratskim problemom. Jer kako demokracija omogućava najveći stupanj slobode, ili sloboda, konkretiziramo li ideju u praksi, ljudi obično vide sebe kao zaslužne ili potrebite. To je u redu, sve dok ne prestanu druge promatrati kroz sličnu optiku. Svima je ionako teško udovoljiti...
Hajdaš Dončić otisnuo se na revolucionarni put nadgledanja hrvatskog hoda u budućnost jer SDP naravno da mora baš to raditi. Kroz antifašizam, ravnopravnost, pravo žene i seksualne manjine, u prvom redu. Normalno je da sve te značajke modernoga društva zastupa upravo SDP, tko bi inače? Od zasjedanja AVNOJ-a pa nadalje, to je progresivna stranka s pogledom u budućnost. Drug JBT bio je prednjačio, kao i u svemu. Drugovi Račan, Milanović, Bernardić, Grbin... i mnogi drugi. Što reći nego skinuti kapu. Treba ih znati shvatiti. Oni su uvijek željeli samo najbolje. Komu, to je druga priča.
Anka Mrak Taritaš za HDZ i prečesto misli kako se češlja, a selo gori. Uopće, mračna je ta Hrvatska po njezinu shvaćanju. O Sandri Benčić ili Dahliji Orešković, bolje je ni ne govoriti. Kako svi dijelimo istu tu priču, bilo bi zanimljivo znati što sve naše gracije misle o povećanim plaćama saborskih zastupnika, i zastupnica. Je li prisutna ravnopravnost, koga ili čega i na kojoj razini u društvu? Je li pravo žene ostvareno kroz ravnopravnost koja zakonski postoji, ali u praksi, kroz život, često se izigrava? I na kraju, seksualne manjine, kao gorući problem hrvatske svakodnevice, čemu će se Hajdaš Dončić zasigurno predano posvetiti. I na početku, antifašizam, bez kojega sve to ne bi imalo smisla. Godina je 2024., evo i četvrtoga kvartala. Sad je čas da antifašizam uskrsne u svoj svojoj ljepoti. Puninu doživljaja može osigurati samo novo vodstvo SDP-a, jer tko bi to bolje (u)činio? Možda dođu i na ideju snižavanja plaća našim saborskim zastupnicima? Malo morgen. Ovo je demokracija, a ne zemlja čudesa. Tu imamo zastupanje. A kocki ćemo već doskočiti. U komunizmu je ne bi ni trebalo, jer bi svi imali ''sve što im treba''. Tako je nekad poučavala Partija, čiji je svijetli izdanak stranka... zna se koja.
