Upozoravati na pjevanje četničkih pjesama u Hrvatskoj je postalo kažnjivo: Turudić ima zadatak
- Detalji
- Objavljeno: Utorak, 08 Listopad 2024 19:03
Presuda Juriču predstavlja i demonstraciju moći Srpske pravoslavne crkve u Hrvatskoj. One crkve koja je lučonoša velikosrpske ideologije, ali i nju, dakako, financira hrvatska država kao i sve druge koji rade protiv njezinih interesa.
Definicija Zakona kao sredstva za uništavanje političkih protivnika, koja datira vremena Jugoslavije i izjava Josipa Broza Tita da se Zakona ne treba držati kao pijan plota su i u temeljima pravne filozofije koju zastupaju brojni pravosudni dužnosnici danas u Republici Hrvatskoj.
Tako se, s obzirom na to da u Hrvatskoj ne vrijedi precedentno pravo, nerijetko u vrlo sličnim slučajevima donose potpuno različite presude. Umjesto da se jasno primjenjuju načela kaznenog procesnog prava sudci arbitrarno donose presude.
O kvaliteti hrvatskog pravosuđa svjedoči činjenica da je unatoč dugogodišnjem postojanju Zakona o postupku oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom i prekršajem do danas vrlo malo kuna i eura vraćeno u proračun kad su u pitanju kazneni postupci protiv velikih riba povezanih s politikom i drugim izvorima moći.
Takvi ishodi ohrabruju i stimuliraju političke kriminalce koji vrlo lako mogu ukalkulirati moguće pravosudne posljedice (broj godina u zatvoru ako ih se otkrije) i količinu zamračenog novca koja je obično dovoljna da doživotno zbrine kriminalne aktere i njihove potomke. Onda kad se u Hrvatskoj i vode procesi protiv počinitelja kaznenih djela obično se radi o međustranačkim i unutarstranačkim obračunima gdje pravosuđe postaje politički instrument.
Štite se velikosrpski zločini
Umjesto da se kazneni postupci protiv počinitelja kaznenih djela iz područja korupcije i organiziranog kriminaliteta vode isključivo na temelju važećih načela kaznenoga procesnog prava – pri čemu je posebno važno načelo legaliteta kaznenog progona koje propisuje da je državni odvjetnik dužan poduzeti kazneni progon ako postoji osnovana sumnja da je određena osoba počinila kazneno djelo za koje se progoni po službenoj dužnosti i ako nema zakonskih smetnji za progon te osobe – postupanje državnog odvjetništva vrlo često ukazuje na selekciju kaznenog progona prema političkim kriterijima.
Problem hrvatskog pravosuđa nije samo taj što njegova nedjelotvornost, a ponegdje nedvojbeno i namjerne opstrukcije, štite kriminal i korupciju (postoje tako područja u RH u koja se ne dira, jer inače može otići glava, i za koja se jako dobro zna tko ih kontrolira). Problem nisu samo sitni sudački kokošari kao u slučaju protiv Zdravka Mamića. Problem je i taj što hrvatsko pravosuđe štiti velikosrpske zločine i zločince kao i kadrove iz bivšeg sustava.
Marko Jurič je zbog ukazivanja na zločinačko djelovanje SPC-a kazneno progonjen i u konačnici osuđen. To jasno ukazuje ne teške defekte hrvatskog pravosuđa koje je i dalje premreženo kadrovima iz bivšeg sustava i, danas još više, njihovim kadrovskim ideološkim podmlatkom koji jako dobro zna koje su preporuke za napredovanje u pravosudnoj močvari.
Pjevanje četničkih pjesama
Upozoravati na pjevanje četničkih pjesama u Hrvatskoj je postalo kažnjivo, što ukazuje na postojanje velikosrpske agenture u hrvatskom pravosuđu koja se Hrvatima osvećuje za postojanje hrvatske države. O tome je svojedobno govorio bivši djelatnik jugoslavenskih službi Željko Kekić navodeći konkretne primjere iz svog kraja.
Perverzija je presude u tome što se u konačnici pokazalo da je Jurič bio u pravu. Porfirije Perić je nakon odlaska ne službu patrijarha SPC-a u Beograd vrlo jasno deklarirao svoje velikosrpsko lice: govorio je o "menjanju granica", a jedan od prvih televizijskih razgovora dao je iza slike Draže Mihailovića. Pjevanje oda zločincu Đujiću očito nije poticanje na mržnju, nego je mržnja upozoravanje na te pojave. Barem tako misle hrvatski pravosudni dužnosnici.
Zanimljivo, Porfirije je prilikom boravka u Zagrebu imao kružok svojih prijatelja, sve od redom perjanica lijevo-jugoslavenske političke misli koji ne će propustiti priliku za optužiti Hrvatsku za rehabilitaciju ustaštva. Isti ti likovi šute o Porfirijevim četničkim ispadima čime jasno razotkrivaju svoju ljudsku bijedu.
Laku noć, Hrvatska
Presuda Juriču predstavlja i demonstraciju moći Srpske pravoslavne crkve u Hrvatskoj. One crkve koja je lučonoša velikosrpske ideologije, ali i nju, dakako, financira hrvatska država kao i sve druge koji rade protiv njezinih interesa.
I danas bi hrvatski političari imalo što za naučiti od dr. Ive Pilara. No, i on je u ovoj državi zaboravljen. Zato da bi Porfirijevi ministranti mogli predstavljati ljude od ugleda. Laku noć, Hrvatska! Nadamo se da će novi Glavni državni odvjetnik Ivan Turudić počistiti Augijeve štale hrvatskog pravosuđa. Smrad je postao nepodnošljiv!
