Čini se da se duboka država odlučila za Zokijev novi mandat: Dragan će dobiti drugu nagradu
- Detalji
- Objavljeno: Utorak, 15 Listopad 2024 12:04
Opet upozoravam da je armagedon pred vratima. Što to znači shvaćaju i oni koji ne znaju značenje armagedona u popularnom smislu.
To je mistično mjesto gdje se skupljaju snage zla za borbu protiv onih dobrih, itd.
A danas svaka čak i apolitična domaćica zna da je armagedon na Bliskom istoku odnosno tu negdje u blizini. Naši rigidno ljevičarski mediji opredijelili su se u roku odmah. U početku nisu mogli baš javno odmah osuditi Izrael pa su samo zdušno prenosili vijesti iz Gaze o stradalima kako bi izazvali empatiju među ljudima, a sad već sve otvorenije (uz podršku ljevičarskog predsjednika UN-a) stvaraju sliku kako da nema Izraela na Bliskom bi istoku sve bilo med i mlijeko. Tri godine je premijer Izraela Benjamin Netanyahu, desničar. Da je neki ljevičar na čelu izraelske vlade sve bi već bilo riješeno. Hamas i Hezbolah bi se ljubili s Izraelcima jer bi im Izrael dao bar pola svog teško dobivenog i obranjenog teritorija za njihovu državu. Tako bi oni i dio međunarodne zajednice riješili "kvadratura kruga".
Međutim, to je čista iluzija. Hajmo malo o činjenicama kad su nam već pred nosom. Izrael je voljom "velikih sila" nastao 1948.g. nakon nemilosrdnog holokausta u Drugom svjetskom ratu. Mandat za sastav prve izraelske vlade je od strane Amera, Rusa, Engleza i Francuza dat u ruke Davida Ben-Guriona. Opisivati sve ratove između 400 milijuna Arapa i 10 milijuna Židova je nepotrebno i bila bi utopija. Arapska taktika je kroz cijelo to razdoblje postajala sve rafiniranija i oblikovana sve većom mržnjom prema Izraelcima tako da je moto ovih terorističkih organizacija postao "baciti Židove u more". More rješava sve, a to se vidjelo i kod slučaja Bude Lončara koji je tako volio more...
Naime, Izrael graniči sa oko 400 milijuna rezolutnih Arapa, a kako Arapi smatraju da Izrael tamo uopće ne bi smio imati svoju državu, more im ostaje kao jedino "kompromisno" rješenje. Ovako "miroljubivi" Arapi bi već odavno "lijepo" okupali one "ekstremne" Izraelce da nema SAD-a i njihovog nuklearnog oružja koje Izrael ni ne taji. Nedavno su ovi "miroljubivi" Hamasovci upali u Izrael i iz čistog mira na ulici ubili 1200 Izraelaca, a oko dvije stotine odveli kao taoce... Kako je ta tragedija tekla svi znamo, ali ju danas mediji i političari vrlo rijetko spominju. Priča se na sva usta samo o arapskim žrtvama.
Stariji se sjećaju što je Tito napravio
Izraelci su žestoko odgovorili napavši Gazu kako bi eliminirali teroriste koji su se skrivali pod zemljom, uglavnom ispod civilnih objekata i bolnica, gdje su držali i naoružanje, i tako od vlastitih građana radili živi štit. Potom se javio Hezbolah i počeo napadati i bombardirati sjever Izraela. Sad se sprema uključiti i sam Iran koji je do sada samo bio baza i logistička podrška ovim terorističkim skupinama. Sve ovo je itekako poznato većini pa će se netko upitati zašto to ponavljam. Zato što hrvatski ljevičarski mediji znaju sve te činjenice, znaju da se Izrael brani i bori za opstanak, ali falsificiraju događaje kako ih je "nesvrstano" podučavao njihova neprežaljena "Ljubičica bijela".
Stariji se sjećaju kako je Tito bio u jednom trenutku čak i prekinuo diplomatske odnose sa Zapadnom Njemačkom jer je priznala Izrael. Tako je nesvrstana politika "dejstvovala" tada, a ljevičari se ni do danas nisu bitnije promijenili. Hrvatska medijska falanga kontaminirana je još uvijek "nesvrstanim" izmišljotinama pa nema ni hrabrosti, a ni snage objaviti golu istinu. Njihova "istina" je da imamo pozitivne i napaćene Arape i izraelske ekstremiste. Kad jednom uđeš u spiralu laži onda ti mogu pomoći samo pametniji lašci, a takvih je u našim medijima jako malo ili ih u opće nema...
Urednici u našim medijima su rado viđeni u odlasku...
Uhvatili su druga s drugom...
Malić zna posao
Počela koje još jedna povijesna serija, zanimljivog naziva "Partija". Autor serije je itekako kompetentan. Zajednički nazivnik se ponavlja, a glasi: "Partizani su bili najveći zločinci u Europi, pobili su najviše ljudi nakon rata, između ostalih i šest tisuća djece!". Gordan Malić zna posao. Ni rafinirani humor mu nije stran. Recimo, iznosi i zlu sudbinu koja je stigla 1945.g. neke Židove u Zagrebu jer su ih "oslobodioci" osumnjičili da su engleski agenti s obzirom na to da su odlično govorili engleski jezik. Na žalost, to je tada bilo dovoljno za strijeljanje. Sve pod parolom: "Amerika i Engleska bit će zemlja proleterska!" A proleterski jezik je tada bio samo ruski. Bojim se hoće li biti ponovno i u budućnosti. Pobjeda Titovih partizana nije bila oslobodilačka nego revolucionarna i komunistička. "Oslobođenje" je bilo uglavnom za mnoge od života i imovine. Uz "istoričare" tipa Klasića, Jakovine, Markovine, ova serija je itekako potrebna.
Još je važniji zaključak da zločini nisu bili eksces ili osveta nego brižno razrađen plan da se Hrvati i razni drugi "državni neprijatelji" drastično kazne zbog stvaranja vlastite države. Hrvatska je tu tužni rekorder. Povjesničar Zdenko Radetić tvrdi da je nakon 1945.g. u Hrvatskoj ubijeno najviše ljudi u Europi. I nigdje nisam pročitao da su Radetića demantirali Franjo Habulin, Klasić, Ivo Josipović i ostalo društvo. Uglavnom, to je još jedan dokaz kako se želi da Hrvati život provedu u povijesnim lažima. Dvije atomske bombe u Hirošimi i Nagasakiju ubile su oko 130.000 ljudi, a u @oslobođenoj@ Hrvatskoj nakon 8. svibnja 1945.g. bilo je ubijeno oko 180.000 ljudi. Mnogi bi i danas željeli reprizu, ali će, nadam se, u toj želji i krepati...
Mnogima šumi u glavi, a nisu bili u partizanima!
Javio mi se preko fejsa ljuti Domagoj Knez pa kaže: "Tko god piše protiv dr. Franje Tuđmana, hrvatskog velikana i genijalca koji je nakon XI stoljeća obnovio san svih hrvatskih generacija uspostavom hrvatske države (iako nažalost krnje), taj ili je neprijatelj hrvatske države ili naivac, ali budala kojem su ti neprijatelji oprali mozak..." Potpisujem!
Na rubu pameti
Čekajući na tekmu naše nogometne repke protiv Škotske "naletjeh" na fejsu na intervju "slavnog režisera". Kažu u Telegramu da se zove Branko Brezovec. Taj "slavni režiser" je k'o i svi Telegramovi odabiri - "totalno otvoren" iliti rigidni ljevičar. Pazite koja je to parada kiča i umišljenosti. Kaže "slavni režiser": "U HNK bi radio samo za nerazumne pare, navijam protiv nogometne reprezentacije, sram me kako nam izgleda teatar". Potom Branko važno priopćava svekolikoj Telegramovoj javnosti: "Nisam euro skeptik. Ja sam slabašni Hrvat i slabašni Europejac. Optiram za Hute, protiv sam papinstva i Amerike. Ne mogu smisliti hrvatsku nogometnu reprezentaciju, navijam protiv nje svaki put. Dopuštam si sportove srednje razine malverzacija i ustaštva. Granica su vaterpolisti...".
E, tu smo, druškane! To je stara priča. Izvrsno građeni vaterpolisti u uskim gaćicama i borac protiv ustaštva mora da je cvilio k'o pregažena kokoš kad je pola milijuna "ustaša" s oduševljenjem dočekalo hrvatsku nogometnu repku u Zagrebu i diljem Hrvatske. Koja li je to muka bila za "slavnog" Branka! Ustaštvu je odzvonilo, ali je odzvonilo i Telegramu, Davoru Butkoviću i ekipi koji su spali na takve "slavne" borce protiv hrvatske nogometne repke. Krleža je davne, ali meni izuzetno važne, 1938. g. napisao svoj jedini roman u prvom licu jednine "Na rubu pameti". Ovo je doista na rubu pameti. Srećom je naš "slavni režiser" rođen dosta kasnije.
Pare lako opare, zato bi Branko u HNK radio samo za nerazumne pare.
Kažu da je lako je imati karakter kad nemaš love. Da su našem Branku u HNK ponudili nerazumne pare što bi onda bilo s njegovim karakterom?
Hrvate u BiH je zadesila sudbina Židova u nacističkoj Njemačkoj. Toliko ih pljačkaju i obespravljuju da im je jedini spas prikačiti Davidovu zvijezdu koja se danas, za razliku od nekada, jako respektira.
Što je to knock out ? Puna šaka brade...
Netko mi je na fejs poslao zgodnu pošalicu: Bez srca postaješ bijel; bez zraka postaneš plav; bez mozga postaneš crven... Djeluje mi kao lička narodna.
Izdaju se knjige, ali i prijatelji. Puno više prijatelji nego knjige.
Hrvati trebaju biti ponosni jer prvi imamo "hibridne plaće". To su one kad pola ode na benzin, a druga polovica na struju.
Surfam po Facebooku. Svidjela mi se parola iz Beroševog ministarstva: “Za momka čvrsta nema problema zbog prsta“. Misli se na onkološki pregled... To valjda u prijevodu znači da neodlučni građani moraju odlučno izabrati doktorov prst.
Dragan će dobiti drugu nagradu
Gledam HDZ-ovog predsjedničkog kandidata Dragana Primorca u srdačnoj pozi s Ivom Josipovićem, Stipom Mesićem, Radom Šerbedžijom. Čekam kad će izaći u javnost takva slika i sa Zoranom Milanovićem. Nekako mi se sve više čini da se "duboka država" već odlučila za Zokijev drugi mandat. Dragan će dobiti drugu nagradu. Možda neku novčanu. Svi ostali kandidati, osim Milanovića, kojima naši mediji posvećuju veću ili manju pažnju samo su "duda varalica". Pri tome i dalje osobito paze da nigdje u javnosti ne spomenu Tomislava Jonjića. Naime, Jonjić je kandidat naivnog dijela Lijepe Naše, onog dijela koji još uvijek vjeruje da u politici trebaju doći na istaknute pozicije pošteni intelektualci kojima je u srcu hrvatski boljitak. Supruga i ja ga javno podržavamo. E, sad je pitanje je li to dobro ili loše za njega? Uglavnom, samo oni najhrabriji objave ponešto o Jonjiću, ali sramežljivo i šturo. To se zove jednaki uvjeti u demokratskim izborima na hrvatski način!
Davor Ivanković je zabrinut jer je sanjao loš san. Hrvatskoj prijeti rat, a Milanović je vrhovni zapovjednik HV-a. Kao, Primorac ili Kekinica bi bili sigurno bolji...
Odavno se zna kako se u državnim udarima najprije zauzimaju mediji (radio i televizija) pa tek onda kasarne. U današnje moderno vrijeme mediji nažalost formiraju javno mišljenje. To vladajuće elite dobro znaju, a znaju i naši ljevičari. Onako otvoreno govoreći, lijevi mediji u Hrvatskoj već su poprilično odlučili o izboru predsjednika države. Sjetite se predsjedničkih kandidata 2000. g. Dražena Budiše i Stipe Mesića. Od sigurnog pobjednika Budiša je, zahvaljujući lijevoj medijskoj falangi (i određenim međunarodnim silama) postao siguran gubitnik, a Mesić pobjednik iako je jedva ušao u drugi krug izbora. Mesiću ne da nije naškodilo nego je sigurno kod određenih međunarodnih krugova pomoglo baš to što je prije izbora tiho na prstima otišao u Haag i tajno svjedočio protiv svoje države i njenog Predsjednika. Usudio bih se reći da je to bio jedinstven slučaj u političkoj povijesti. Tu vrijedi ona klasična Zagorska: "Ak' je do svjedoka, krava bu naša!". Lijeva naša! Sad bi mi naivci htjeli da ako ne ide drugačije, onda neka bude pošteno...
Mesiću je navodno pozlilo zbog nevere, a meni zbog njegove nevjere.
I ako je bio kratke pameti produžili su mu mandat.
Thomas Moreus je svetac, zaštitnik političara. Zaštitnik puka od političara još se nije rodio.
Jadikuju zabrinuti Hrvati u BiH da se u cijelu Republiku Srpsku vratilo taman toliko Hrvata koliko se Srba vratilo u jedan Drvar. Zato predlažem da kad je već bio "desant na Drvar" neka se sada poduzme i "desant na Banja Luku".
Moram se vratiti na onu sućut...
Čitam kako imamo sve manje djece, a sve više školskih programa. Moderni čovjek nema više ni volje ni želje rađati i odgajati djecu. Uostalom, uskoro će umjetna inteligencija stvarati male robote koji će naslijediti sadašnju mladu generaciju kad jednom ostare. Danas je komotnije imati kućnog ljubimca – psa ili mačku. Neki vole ptice, neki glodavce, a neki i zmije. Najviše kužim one koji si kupe psa. Tako im se bar netko uvijek veseli kad dođu kući. Svako toliko citiram staru englesku poslovicu koja glasi: "Lord, help me be the Person my Dog thinks I am" ili "Bože, pomozi mi da budem takav čovjek kao što moj pas misli da jesam".
Biciklisti i romobilisti se po Zagrebu voze kao da su pješaci samoubojice kojima treba samo njihova pomoć.
Moram se vratiti po tko zna koji put na sućut koju je Andrej Plenković uputio u ime Vlade obitelji Budimira Lončara, nazivajući ga "velikim patriotom". Karolina Vidović Krišto daje pravu simetriju: "Zamislite da Volodimir Zelenskij uputi sućut zbog smrti nekog Ukrajinca koji je predložio da im se uvede embargo na kupovinu oružja u trenutku kada je Rusija napala Ukrajinu. U čitavom svijetu je to nezamislivo, osim jedino u državi Hrvatskoj...".
Uz svo siromaštvo Hrvati iz godine u godinu troše silne milijune na SMS poruke. Jedna poruka se sve češće ponavlja: "Stari, imaš kaj love za posudit'?".
Samoglasnik u našim medijima je onaj koji vijest donese sam sebi...
U turističkom mravinjaku ovog ljeta veliki je postotak neprijavljenih i neregistriranih mrava.
Znalci tvrde kako konac u mahunama najavljuje kraj sezone mahunarki...
