Plaće su nam najviše u povijesti, ali takve su nam i cijene hrane i stanovanja

Pin It

Bio je tu u susjedstvu, u Martićevoj, prije rata jedan žmukler koji je bio dužan na sve strane. Ako bi ga koji vjerovnik presreo i pritisnuo, mufljuz bi izvadio svoj blok, važno ga proučavao i na kraju rekao otprilike ovo: „Istina, dužan sam ti 300 maraka, ali, vidiš, ti si tek 13. na redu za isplatu. Ali ako mi posudiš još 500, skočit ćeš na 3. mjesto!“.

Piše Boris Beck za Večernji list.

Na njega me podsjetio zagrebački gradonačelnik kad je ovaj tjedan predstavio svoj program velike gradnje po gradu. Nakon tri i pol godine mandata otkrio je da je „potrebno obnoviti gotovo sve, mostove, nadvožnjake, podvožnjake, plinske cijevi, ceste…“ pa sada, šest ili sedam mjeseci prije izbora, traži podršku za radove koji će početi, kako je to zgodno, tek sredinom idućeg mandata.

‘Idejno rješenje’ o produženoj Šarengradskoj

U masi projekata kojima nas je zasuo, zapela mi je za oko produžena Šarengradska za koju je, kako kaže, „napravljeno idejno rješenje.“ Ja se sjećam da sam to idejno rješenje vidio u novinama 1981. kad je izgrađen Jadranski most, i kad je zamišljena, paralelno sa Savskom, brza cesta s četiri trake koja bi se na njega spojila – ali nije nikad izgrađena jer nikome ne treba. No čak i da treba, ne može se izgraditi jer za nju nije izrađen izvedbeni projekt i nije otkupljeno zemljište. A da i je, prvo treba srušiti osnovnu školu u Horvatima, koja toj fantomskoj prometnici stoji na putu, a da bi se srušila, treba prvo izgraditi zamjensku školu za koju, pogađate, još nije otkupljeno ni zemljište, a kamoli da se gradi.

Istovremeno i istina i manipulacija

Istovremeno nam predsjednik Vlade i Sabora tumače da su nam „plaće najviše u povijesti, zaposlenost najveća, kreditni rejting najviši u povijesti“, što je i istina i manipulacija. Tu bi izjavu trebalo relativizirati tako da se kaže da su i cijene hrane i stanovanja najviše u povijesti, da trećina umirovljenika živi na rubu siromaštva i da je zaposlenost potpuna jer se iseljavamo i izumiremo pa nema tko raditi. Još bi se bolje ta samohvala relativizirala kad bi se provjerilo kakve bi bile plaće, zaposlenost i rejting da nemamo trideset godina nesposobne, korumpirane i kradljive vlasti, ali trenutno mi je važnije komentirati nešto drugo.

Vrhunac povijesti: od kralja Aleksandra do HDZ-a

Nije mi toliko smiješno Jandrokovićevo i Plenkovićevo busanje u prsa, nego što se smatraju vrhuncem povijesti. I kralj Aleksandar se smatrao vrhuncem povijesti jer je ujedinio južnoslavenska plemena, i Pavelić je mislio da je dosegao vrhunac povijesti tako što je ostvario hrvatski san o samostalnoj državi, i komunisti su mislili da se povijest dovršava u njima zato što uvode besklasno društvo, a sad vidimo da u tim kategorijama razmišljaju i u HDZ-u.

Onaj muljator iz Martićeve je nudio jednostavan deal: plati mi još više da ti vratim i ono malo što nisam u stanju. Na isti način Tomašević traži drugi mandat u kojem će nadoknaditi nekompetentnost prvog – obojici je zalog za budući uspjeh u tome da nisu uspjeli do sada. Gradonačelnik Zagreba planira četverotračne ceste u gradu u kojem je lani umrlo dvije tisuće ljudi više nego što se rodilo; na isti način vlada misli da je na vrhuncu povijesti, iako se prošle godine rodilo 20 000 ljudi manje nego što je umrlo. Imamo vodstvo koje ne vidi da je slijepoj ulici.

narod.hr