Diljem Europe dozreli su plodovi politike multikulturalizma: Zaziva se vojska na ulicama
- Detalji
- Objavljeno: Utorak, 22 Listopad 2024 16:03
Kad je pred gotovo desetak godina započela velika migrantska kriza, potaknuta "politikom dobrodošlice" Angele Merkel ("Mi to možemo!"), iste one koja je prije toga konstatirala "smrt multikulturalizma", tek su rijetki europski političari, ali i novinari i komentatori imali hrabrosti kritizirati tadašnju službenu politiku i službeni narativ koji je u prvi plan isticao humanitarni aspekt migracija
dok se je sigurnosni stavljao u drugi ili treći plan. Bilo je lako zaraditi etiketu "rasista" i "ksenofoba".
U međuvremenu su diljem Europe dozreli plodovi politike "multikulturalizma“. U Francuskoj tako imamo oko 800 no-go zona u kojima živi oko pet milijuna ljudi, a u koje policija teško može ući. Ne tako rijetko u toj državi svjedočimo paljenjima automobila, neredima i nasilju koji jasno svjedoče da akteri ovih zuluma Francusku jednostavno ne doživljavaju kao svoju zemlju. Švedska je u kratkom roku nekontrolirano primila golem broj ljudi dičeći se svojom tolerancijom. Takva je politika rezultirala uništavanjem sigurnosti, ali i socijalne mreže u toj zemlji. Do te mjere da su sukobi migrantskih bandi naveli švedskog premijera Ulfa Kristerssona na to da krene zazivati vojsku na ulicama. U proračunu za iduću godinu previđa se 30.000 eura za migrante koji se žele vratiti u svoje zemlje.
Stravične scene izbile su tijekom javnog skupa u Mannheimu na jugozapadu Njemačke u svibnju ove godine. Nepoznati muškarac prekinuo je govor političara Michaela Stürzenbergera i napao ga nožem. Policajac je pokušao zaustaviti napad džihadista braneći napadnutog muškarca. Tada je počinitelj policajcu nanio kobne posjekotine. Teško je ozlijedio 29-godišnjeg policajca, a napadača su zaustavili očito zakašnjeli hitci drugih policajaca. Policajac je zadobio nekoliko jakih uboda dugim nožem. Bio je životno ugrožen, stoga je stavljen u medicinski induciranu komu. Nažalost, od zadobivenih ozljeda je preminuo. I Njemačka je krenula provoditi restriktivnije politike, pa je tako uveden nadzor na granicama.
Novi šef francuske vlade Michel Barnier također želi pooštriti migracijsku politiku. "Stječe se dojam da su granice šupljikave kao sito – i da migracijski tokovi nisu pod kontrolom. To ćemo promijeniti“, rekao je Barnier u svom prvom televizijskom intervjuu nakon što je krajem ljeta preuzeo dužnost. Barnier čak planira i posebno ministarstvo za "imigraciju, integraciju i nacionalni identitet". Diljem Europe očito dolazi do promjene odnosa prema migracijama.
Promjena na EU razini, no ključni problem nisu ilegalne migracije
Nema nikakve dvojbe kako se dio migranata uspješno integrirao u društva europskih država i u tržišta rada. Nepravedno je davati generalne zaključke i sve migrante tretirati kao sigurnosni problem. No zbog odbijanja integracije i civilizacijskih razlika velik dio migranata odbija integraciju. Liberalni Deutsche Welle nedavno je pisao kako je manje od trećine osoba koje su u Njemačkoj potražile zaštitu u radnom odnosu. Svi ovi problemi i Bruxelles su naveli na određene promjene stava. I na razini Europske unije donesena je odluka o provođenju restriktivnijih politika. Odjednom se govori o "Tvrđavi Europi".
Ove je godine donesen tzv. Pakt o migracijama i azilu. Čelnici država članica prošloga su pak tjedna usuglasili na summitu u Bruxellesu tekst deklaracije o migracijama u kojem su pozvali na pojačanu suradnju sa zemljama iz kojih migranti dolaze i preko kojih prelaze u EU te istaknuli potrebu usklađivanja vizne politike susjednih zemalja s europskom. Problem je, međutim, u tome što se ovdje radi isključivo o ilegalnim migracijama. One jesu kratkoročno najopasnije na sigurnosnom planu. No legalne su one koje daleko snažnije mijenjaju identitet Europe. Zbog provođenja protuživotnih politika tipa genderizam Europa se nalazi pred demografskim slomom, a manjak stanovnika i radne snage, odlučili su u Bruxellesu, ne želi se rješavati stvaranjem okruženja blagonaklonog za imanje više djece, nego uvozom stanovnika iz afroazijskih prostora.
Velikim korporacijama ovi ljudi služe kao "rezervna armija" kapitala jer mogu snižavati i cijenu domaće radne snage. Sve to dugoročno dovodi do toga da će u idućih 30-40 godina u nekima od najmnogoljudnijih zemalja, ako se nastave dosadašnji demografski trendovi, domicilno stanovništvo postati manjinsko. O tome se – ne priča. To je i dalje tabu tema. No je li to zaista put kojim žele ići Europa i Hrvatska? S dosadašnjim strukturama koje vladaju Unijom – do stvarnih promjena ne može doći, a ovaj je put, nažalost, zajamčen.
