Izraelci su prvotno imali drugi cilj u Iranu: Odustali su nakon intervencije Amerikanaca
- Detalji
- Objavljeno: Utorak, 29 Listopad 2024 18:10
Dugoočekivani izraelski odgovor na iranski napad koji se zbio početkom ovoga mjesta uslijedio je u noći prošle subote. Izrael je napao iranske vojne ciljeve u tri vala, nakon čega je izraelska vojska objavila kako su napadi završeni i da su postignuti svi ciljevi.
Iako se ranije najavljivalo da bi objekt napada mogla biti naftna i nuklearna postrojenja kao i kritička infrastruktura u Iranu Izrael je od toga očito odustao, vjerojatno pod pritiskom Amerike čijoj vladajućoj administraciji ne treba eskalacija pred vrlo skore predsjedničke izbore. Američki državni tajnik Antony Blinken pozvao je na deeskalaciju. Bijela kuća dala je potporu izraelskom pravu na samoobranu, ali je i izrazila zadovoljstvo što napadi nisu uključivali naftne i nuklearne lokacije.
Napadnuti su proizvodni pogoni za rakete i za opremu za protuzračnu obranu. Ciljane su i baze Iranske revolucionarne garde, ali čini se da nisu pretrpjele značajnu štetu. Kao što smo i najavili: izraelski je odgovor morao biti dovoljno ozbiljan da se pošalje poruka i sačuva čast, ali – ako se ne želi rat s Iranom – opet ne toliko jak da isprovocira novi još snažniji iranski odgovor koji je najavljen ako Izrael uzvrati.
Ipak, prorežimski su mediji u Iranu već najavili "proporcionalnu reakciju", a zaključili su da je iranska protuzračna obrana adekvatno reagirala i da su u izraelskom napadu učinjene neke tek manje lokalne štete. Od odgovora Irana sada ovisi hoće li doći do nove eskalacije. Iz Izraela su poručili da će uslijediti odgovor ako Iran pokrene novi val eskalacije. Međutim, način na koji je napad na Iran izveden (protivno mnogo radikalnijim najavama) nije takav da nužno zahtijeva izravan iranski odgovor. Radilo se o vrlo ograničenom napadu očito koordiniranom s Washingtonom.
Eskalacija nije nikome u interesu
Daljnja eskalacija nije u interesu režimu u Iranu, ali niti Sjedinjenim Američkim Državama kojima je ključna točka na koju moraju biti orijentirani azijsko-pacifička regija u okviru strateškog rivalstva s Kinom. Dakako, tu je i dalje i rat u Ukrajini gdje ruska vojska posljednjih tjedana ostvaruje određene uspjehe na bojišnici.
SAD će i dalje nastavljati podupirati Izrael, vojno (američki razarači u Sredozemlju presretali su iranske rakete tijekom posljednja dva napada), diplomatski i financijski, no Washington ne želi direktno uključenje u rat. Do promjene bi moglo doći ako za američkog predsjednika bude izabran Donald Trump. Poznato je da on ima daleko tvrđi stav prema Iranu od demokrata.
Pitanje je koliko eskalacija odgovara i samom Izraelu. Izrael se već nalazi u ratu s velikim brojem terorističkih i militantnih skupina tako da mu izravan rat s Iranom posve sigurno ne može pomoći na tom planu. Posrednički rat, dakako, već se vodi s obzirom na to da je Iran pokrovitelj mnogih od ovih skupina, od Hezbollaha i Hamasa do Hutija u Jemenu i nekih skupina u Siriji.
Zna se što je iranski cilj
Ovome treba dodati da je iranski cilj stvaranje nuklearnog oružja, što bi potpuno promijenilo ravnotežu snaga na Bliskom istoku, a taj će se cilj teško realizirati ako dođe do rata s Izraelom. U "magli rata", međutim, nije ništa isključeno pa tako ni otvoreni rat Izraela i Irana. Taj bi rat, nema sumnje, zapalio cijeli Bliski istok, a reflektirao bi se na cjelokupnu globalnu i regionalnu sigurnosnu arhitekturu. Doveo bi do velikih problema za Europu jer bi vrlo vjerojatno izazvao novi migrantski val.
U svijetu trenutno imamo velik broj žarišnih točaka na kojima se konfrontiraju interesi velikog broja regionalnih i globalnih sila. Političari koji se nalaze na čelu većine tih sila ne ulijevaju preveliko povjerenje i ne odaju dojam državničkih formata. Paradoksalno, no nuklearno oružje možda je i najveći jamac da ne će doći do otvorenog rata između velikih sila. Još od Hladnog rata vrijedi staro pravilo: tko potegne prvi, gine drugi. Da tog oružja nema možda bi se već nalazili u trećemu svjetskom ratu.
