Prošlog tjedna pojavile su se medijske spekulacije, a europski čelnici o tome ne govore
- Detalji
- Objavljeno: Utorak, 05 Studeni 2024 12:04
Vrlo skoro navršit će se 1000 dana rata u Ukrajini koji je započeo 24. veljače 2022. napadom Ruske Federacije na Kijev i druge ukrajinske gradove. Sâm je rat do sada imao više faza.
Prva faza rezultirala je osvajanjem značajnog dijela ukrajinskih teritorija (uz one koji su osvojeni već 2014./15.), ali nije uspio ruski cilj zauzimanja Kijeva i instaliranja proruskog režima. Koliko god da je Ukrajina u ovoj fazi rata pretrpjela velike gubitke onemogućila je ruski ključni cilj o tome da se u nekoliko tjedana zauzme Ukrajina i tamo instalira prorusko vodstvo. Rusija je očito raspolagala s krivim obavještajnim podacima o raspoloženju u Ukrajini.
U drugoj fazi rata Ukrajina je – uz veliku vojnu, logističku i obavještajnu potporu zapadnih zemalja – izvršila uspješnu kontraofenzivu i povratila dio teritorija. Iako se nakon toga najavljivala nova velika proljetna ofenziva prošle godine, do nje nije došlo. Ruska se vojska konsolidirala, stvorila jaku linije obrane i prestala čini pogrješke kao na početku rata. Linija "Surovikina" na kraju se ipak pokazala preteškom za probijanje.
Treća je faza označavala svojevrsni status quo. Niti jedna strana nije ostvarivala značajnije pomake na bojišnici, a svaki se osvojeni kilometar plaćao vrlo visokim cijenama u ljudskim životima. Jedini veći uspjeh ruske strane bilo je zauzimanje Bahmuta. U veljači ove godine zauzet je grad Avdivka za koji se bitka vodila gotovo deset godina. Osvajanjem ovoga grada stvorene su pretpostavke za daljnji ruski prodor, ali je nanesen i psihološki poraz ukrajinskoj vojsci. "Nitko se više ne smije ruskoj vojnoj taktici i njenim snagama koje su ili dobro utvrđene ili pokreću smjele ofenzivne operacije", pisao je tada CNBC.
Ključni razlog urušavanja
Nakon pada Avdivke ruska vojska preuzima inicijativu na istoku Ukrajine i sve uspješnije lomi ukrajinsku obranu. Ukrajinski general bojnik Dmitro Marčenko, koji je postao poznat po uspješnoj obrani Mikolajeva i Hersona na početku rata, prošloga je tjedna izjavio da se ukrajinska istočna fronta u Donjecku zapravo urušila. Dodao je da su ruske trupe ušle u grad Selidove zapadno od grada Donjecka i uskoro će ga potpuno zauzeti.
Kao ključne razloge urušavanje istočne fronte naveo je umor vojnika, nedostatak oružja, ali i vojnika. Ovo su problemi koji se već dugo spominju. Ukrajina sve teže popunjava vojne jedinice. Početkom travnja spustila je dob za mobilizaciju s 27 na 25 godina, no ni to očito nije dovoljno pa se razmišlja o novom spuštanju. The Economist je prošloga tjedna pisao kako se Ukrajina više ne bori za pobjedu u ratu, nego za preživljavanje s obzirom na rusko probijanje ukrajinske obrane.
Ukrajinski predsjednik Volodomir Zelenskij proteklih je tjedana nastojao dobiti potporu zapadnih saveznika za tzv. plan pobjede. Dio tog plana, kako je otkrio The New York Times, dobivanje je američkih raketa dugog dometa Tomahawk kako bi se moglo gađati teritorij duboko u Rusiji. Osim toga, zatraženo je brzo članstvo u NATO-u. Čini se da Sjedinjene Američke Države nisu spremne na ispunjenje toga zahtjeva, a Zelenskija, prema pisanju britanskog The Telegrapha, za članstvo u NATO-u dobio odbijenicu i od njemačkog kancelara Olafa Scholza. Zelenskij je nakon što nije dobio potporu za brzi ulazak Ukrajine u članstvo NATO-a zaprijetio razvijanjem vlastitoga nuklearnog oružja.
Umjesto plana pobjede
Prošloga mjeseca The Economist je upozorio na to da Ukrajina i saveznici gube rat iscrpljivanja protiv Rusije i da moraju promijeniti taktiku kako bi izbjegli katastrofalan gubitak. Kijevu umjesto plana pobjede, smatraju, treba promjena smjera i transformacija definicije pobjede. Upozorilo se na nadolazeću zimu, duge prekide struje koji slijede i na slabo raspoloženje ljudi. Ako Zelenskij nastavi tvrditi da je ukrajinska vojska u stanju vratiti svu zemlju koju je Rusija osvojila 2014. i 2022. prestrašit će ukrajinske saveznike, navodi se u istom članku.
Iako europski čelnici za sada o tome ne govore, iz ovoga bi se članka, ali i iz pisanja drugih zapadnih medija, moglo zaključiti o tome da će se Ukrajinu na određeni način prisiljavati na teritorijalne ustupke te na mirovne pregovore ili zamrzavanje sukoba s Rusijom, posebnom s obzirom na činjenicu da i vojna proizvodnja ovih zemalja sve teže prati potrebe ukrajinskog rata. Prošloga su se tjedna pojavile medijske spekulacije o tome da su pregovori u tajnosti već otpočeli.
No nije realno da će Rusija ići u pregovore dok ne vrati pod svoju kontrolu Kursku oblast (gdje će, zarad brzog povratka teritorija, biti raspoređeni i sjevernokorejski vojnici) i ne postigne svoje ciljeve ne istoku Ukrajine. Osim toga, Rusija neće odustati od osvajanje Odese, grada koji zauzima važno mjesto u ruskoj nacionalnoj mitologiji. Rat očigledno ulazi u novu krvavu fazu, a pred Ukrajinom su veliki problemi. Čini se da nitko na Zapadu više ne zna što je rješenje za ovaj rat i da se zato sve više spominju pregovori i kompromisi. Ako su teritorijalne koncesije Ukrajine Rusiji rješenje koje će Zapad na kraju prihvatiti, onda britanski premijer Boris Johnson nije u travnju 2022. trebao spriječiti završetak rata Rusije i Ukrajine. Rezultati bi u tom slučaju bili isti, ali uz daleko manji broj žrtava.
