Tko bi rekao da je ovo u Hrvatskoj moguće: Nastavnici mogu do većih plaća uz jedan uvjet
- Detalji
- Objavljeno: Četvrtak, 05 Prosinac 2024 11:05
Sve vam je to u mentalitetu, kulturi nekog naroda na nekom prostoru s nekim stečenim iskustvom i kroz više generacija, mudrost je koju ćemo tako često čuti i tako olako prečuti upirući se da sebi i drugima na druge načine razjasnimo ono što u našem društvu ne možemo razumjeti. Ili možda možemo, ali ne zvuči dobro kad to kažemo naglas.
Od početka iduće godine nastavnici u javnom sustavu obrazovanja na svim razinama bi trebali početi dobivati ocjene. Ocjenjivače bi trebala ocjenjivati povjerenstva koja će u radnim organizacijama sami odabrati, dakle, birati će među sobom one koji će ih ocjenjivati. Ocjene su slične kao i one koje nastavnici daju svojim učenicima. Kreću se od "ne zadovoljava", "zadovoljava", preko "uspješan", "naročito uspješan" do "izvrstan". Konačnu odluku o tome kakvu je tko ocjenu dobio na kraju godine donositi će ravnatelj.
Ocjene donose bodove, a skupljeni bodovi ono najtraženije – povećanje plaće od tri do 30 posto. Izvrsnih može biti samo pet posto, odnosno, nemoguće je da svi imaju pet. Sindikati su zbog ocjenjivanja nastavnika spremni na prosvjede. Govore o štrajku. Ne žele biti ocjenjivani. Prigovora je mnogo. Pozivaju se na pravednost.
Mladi nastavnici se bune da bi njima za skupljanje dovoljno bodova za povišicu trebalo previše godina, neki ističu da nije isto raditi u gradskoj školi sa 30 učenika ili u seoskoj s njih sedam, propituje se kvalificiranost ravnatelja da na kraju objektivno presude, ocjenjivanje nastavnika ocjenjuje se kao degradirajuće i u konačnici, a to je ono pitanje mentaliteta kao čvrst argument protiv ocjenjivanja postavlja se teza da će ocjenjivanje dovesti do poslušništva prema ravnateljima radi boljih ocjena i podjela među nastavnicima.
Veća plaća je motivacija za rad
Iz redova samih nastavnika lansirana je teza prema kojoj bi se moglo dogoditi da se sustav ocjenjivanja zloupotrijebi i korumpira. Tko bi rekao da je u Hrvatskoj to moguće? Pa gotovo svatko nažalost. U nekom drugačijem mentalitetu u nekoj drugoj kulturi sa nekom drugačijim iskustvom ocjenjivanje učinkovitosti, preciznosti, pouzdanosti i pravovremenosti u obavljanju bilo kojeg posla, a to su kriteriji za ocjenjivanje ne bi uopće bilo nikakvih problema.
Zaposlite se, radite, učite, griješite, uspjevate, propadate, uzdižete se, opet učite, pa opet griješite, pa uspjevate. Na tom putu dobivate ocjene, vrednuje se rad. Veća plaća motivacija je da taj rad bude bolji, da se problem traži rješenje. U teoriji bi to tako trebalo biti, ali teorije trpe mnogo toga što praksa ne može pretrpjeti.
A u hrvatsku se praksu uvijek sumnja pa je s pozicije kolektiva organiziranog u Sindikat svakako sigurnije zajednički dići glas protiv ocjenjivanja nego da ono sa svojim rezultatima unsese razdor u školske i fakultetske zajednice ionako već podosta potkopane što unutarnjim što vanjskim silnicama. Kažu iz sindikata obrazovanja da sve počinje u sustavu prosvjete, da se baš u tom sustavu može posijati zrno ili ideja drugačijeg i boljeg društva.
Hoće li društvo biti bolje?
Ne bi li društvo bilo bolje kada se djecu u prva četriri razreda osnovne škole ne bi ocjenjivalo brojevima upisujući u njihovu svijet od malih nogu pogrešanu poruku da taj broj označava i njihovu vrijednost. Ne bi li društvo bilo bolje kada se u osnovnoj školi ne bi ocjenjivao talent, a u odgojnim predmetima se nerijetko ocjenjuje. Ne bi li društvo bilo bolje kada bi učenja bilo više, a testova manje, kada bi vrednovanje znanja bilo manje stresno, a više uzbudljivo, kada ocjene ne bile doživljavane kao presude nego samo zabilješka u prolaznom vremenu?
Da, istina je, sve počinje od prosvjete. I zato bi možda eksperimenta radi ako nizbogčega drugog možda zaista bilo odlično da se nastavnike ocjenjuje. Baš u takvom često nakaradnom sustavu u kakvom živimo. Kakve bi te ocjene bile? Bi li se vrednovao rad, trud, zalaganje, uspjeh, bi li značilo nešto kad srednjoškolac dođe kući i ponosno roditeljima kaže kako mu je neki profesor ppomogao da otkrije svoje talente za razliku od onoga koji mu je ogadio i ono što misli da je volio?
'Slobod nas ocjenjujte'
Teška je ovo tema za hrvatsko društvo jer dira u srž, u kavlitetu za razliku od kvantitete. U odnosu na troškove života plaće u obrazovanju uz sve su povišice objektivno skromne jer pojela ih je inflacija, pritisak pod kojim se u školama radi nerjetko je nepodnošljiv jer od svih prava koja se moraju zadovoljiti zadnje u učionicama nerijetko ostane pravo na obrazovanje rasterećeno stresa i straha.
Da, sve počinje u sustavu prosvjete pa bi baš zato dok traže revidiranje koeficjenata prosvjetari trebali pošteno reći: "Slobodno nas ocjenjujte, da vidimo rezultate tog eksperimenta". Učenike, studente, pripravnike i mnoge radnike se ocjenjuje svaki dan.
