Kruh po mjeri Ivane Kekin i Tomislava Tomaševića
- Detalji
- Objavljeno: Četvrtak, 05 Prosinac 2024 19:10
U stilu: “Tomice, znaš li ti koliko ljudi ne može staviti kruh na stol, a ti daješ na stotine tisuća eura LGBT udrugama?!”. Naravno, nikada tako nešto Ivani ne bi palo na pamet. A ni Tomici. Znaju ljudi prioritete financiranja. Gay parade, slomljena grančica stabla… ima toga. Nakupi se. Treba to sve platit’. Al’ iz džepa građana.
“Znate li vi koliko ljudi u ovoj zemlji ne može staviti kruh na stol?!” Vjerovali ili ne (jer to zaista spada u tu rubriku), ovo je pitanje s govornice u Hrvatskom saboru postavila ni manje ni više nego predsjednička kandidatkinja Ivana Kekin. Zapravo, nije ga postavila. Ona je retorički zagrmjela. Skoro samu sebe izula iz cipela. Gotovo je poskočila, kao da je saznala da su svi saborski zastupnici poharali račune hrvatske sirotinje (i uzeli im one dozvoljene minuse).
Ivana Kekin možda ne zna da je ponekad korisno, umjesto nadglasavati se sa svijetom, postaviti isto to pitanje sebi u zrcalu. Ili nekome od svojih bliskih suradnika i prijatelja. Recimo, svom friendu. Gradonačelniku Zagreba.
U stilu: “Tomice, znaš li ti koliko ljudi ne može staviti kruh na stol, a ti daješ na stotine tisuća eura LGBT udrugama?!”. Naravno, nikada tako nešto Ivani ne bi palo na pamet. A ni Tomici. Znaju ljudi prioritete financiranja. Gay parade, slomljena grančica stabla… ima toga. Nakupi se. Treba to sve platit’. Al’ iz džepa građana.
Koji je broj onih koji nemaju za kruh?
Ni Ivana ni Tomislav, vjerujem, ne znaju točan broj ljudi koji uistinu ne mogu staviti kruh na stol. Nažalost, ta je brojka u Hrvatskoj ogromna. I nesumnjivo, iz dana u dan raste. Najbolje to pokazuju redovi pred pučkim kuhinjama ili na besplatnim podjelama obroka na gradskim trgovima. Nekima je to jedini obrok u danu.
Prema nekim statističkim pokazateljima u Hrvatskoj, godinama se brojka vrti oko nevjerojatnih 20 posto građana koji žive u riziku od siromaštva i socijalne isključenosti.
U takvom riziku, dakle, živi čak petina hrvatskih građana.
Što znači biti u riziku od siromaštva?
Što znači biti u riziku od siromaštva, svojevremeno mi je lijepo objasnio Nedjeljko Marković iz Hrvatske mreže protiv siromaštva.
To su ljudi koji nemaju dovoljno novaca, bilo da rade za niske plaće ili ovise o sustavima socijalne skrbi. Žive u kućanstvima koja si ne mogu priuštiti adekvatno grijanje ili hlađenje. Ne mogu si priuštiti tjedan dana godišnjeg odmora izvan kuće. Ne mogu podmiriti neočekivani financijski izdatak. Kasne s plaćanjem kredita i(li) režija.
Njihova djeca ne mogu slaviti rođendane s prijateljima. Njihova djeca, posljedično, nisu pozivana na rođendane. Njihova djeca postaju marginalizirana.
Podatke o siromaštvu u Hrvatskoj prikupljaju Državni zavod za statistiku i, na nižoj razini, četiri prostorne statističke jedinice: Panonska, Sjeverna i Jadranska Hrvatska te Grad Zagreb.
Financira li Tomašević neku LGBT sirotinju?
Dakle, u riziku od siromaštva je 2021. godine bila svaka treća ili četvrta osoba u Slavoniji, a u Zagrebu svaka osma osoba.
Pogađa li to one raznorazne “progresivne” ljevičarske udruge koje, tobože, pričaju o ljudskim pravima i dostojanstvu? Naravno da ne! Njih Tomislav obilno nagrađuje iz godine u godinu. Jer, eto, podaci iz godine u kojoj je on zasjeo u gradonačelničku fotelju, prema kojima je tek svaki osmi Zagrepčanin bio u riziku od siromaštva, taman su mu dali slobodan zamah da, kao iz rukava, obaspe LGBT udruge novcem svojih sugrađana. Ona preostala sedmorica ne-siromašnih došla su mu “k’o kec na desetku”.
Tako, eto, njih sedam financira, recimo, LGBT kvizove, a osmi ne može, jer je siromašan. A da nije, i on bi ih financirao.
Crni humor ili ne, to je zagrebačka, ali i hrvatska realnost. I dok se na račune LGBT udruga, oko kojih se vječno vrti šačica istih ljudi, aktivista i “boraca za ljudska prava”, slijevaju basnoslovni iznosi, u Saboru se “prodaje magla” po povoljnoj cijeni i u količini koju prosječni naivni građanin može progutati. Dok se ne uguši.
Tko u Hrvatskoj spada u “ranjivu” ili “marginaliziranu” skupinu?
I dok Ivana Kekin “grmi” za sabornicom o siromaštvu, nije joj problem snimati ugodna ćaskanja s Tomislavom Tomaševićem koji iz džepova građana Zagreba uredno odvaja na desetke, pa i stotine tisuća eura kako bi velikodušno stavio “kruh na stol” ekipi koja se ‘ponosi’. Jer, ipak Tomislav i njegovi fini, zlatni stranački drugovi imaju feeling za istinsko prepoznavanje potrebitih.
Koliko shvaćaju siromaštvo, najbolje pokazuju njihove imovinske kartice.
Kakve pučke kuhinje, caritasi i ostali bakarači?! Fini stranački drugovi (koji su, prema svojim imovinskim karticama, stvarno uspjeli pokazati da znaju što je siromaštvo), znaju kome je stvarno potreban novac. Jer oni ga, kao mecene, dijele udrugama koje ispod duge propagiraju “samo ljubav”. To su za njih “ranjive” i “marginalizirane” skupine, a ne one stvarne!
Nije Tomaševića, Kekin i ekipu briga, primjerice, za cijenu invalidskih kolica. Ni za, recimo, stanje roditelja odgojitelja. Ne dira njih ni onih 20 posto gore navedenih siromašnih građana. Prioritet je naći se, uz gitaru, na nekom prosvjedu. Po mogućnosti, povodom pokošene trave s maslačcima koju su oni silno željeli sačuvati za leptire. Tako rade pravi borci za ljudska prava. Treba to zakonom očuvati, al’ svakako gledati usput isisati i koji EU fond. Da se nađe… za “njihove” potrebite, je l’…
Koga je za što briga?
Na kraju krajeva, Ivana Kekin sigurno ne plače zbog nedostatka kruha. Ona ga sama peče. Pisali su mediji o njenom famoznom starteru. Kako fancy, čovječe… A ta floskula o kruhu na stolu se samo tako kaže, posebno kad si u kampanji.
Tomislava Tomaševića samo brine hoće li na vrijeme objesiti na gradske jarbole zastave koji su po njegovom svjetonazoru. Onom, znate, svjetonazoru za koji je rekao da se neće njime baviti. I hoće li naše društvo biti dovoljno inkluzivno iliti uključivo za dostavljače iz trećih zemalja. Joj, a parking… Hodajte vi, lijepo, pješke po Zagrebu, a Jakuševac nek’ i dalje smrdi. Koga briga!? Gradonačelnika sigurno ne.
A građani? U francuskom “šik” stilu – neka jedu kolače. Ako ih pučke kuhinje budu imale.
