Iskustvo nas uči da će Vučić pasti, ali hrvatski političari moraju se riješiti jedne iluzije
- Detalji
- Objavljeno: Utorak, 07 Siječanj 2025 17:57
Recentni prosvjedi u Republici Srbiji protiv Aleksandara Vučića čini se da su najsnažnije do sada uzdrmali njegov režim.
To automatski znači i to da će srbijanski "vožd" još intenzivnije smišljati teorije o uroti okolnih zemalja protiv Srbije pa će tako i nekakvi studenti iz Hrvatske preko noći postati "špijuni".
I, dakako, dio fantomskoga plana protiv napretka Srbije. Posve je jasno da je aktualni revolt protiv Vučićeva režima taj režim do sada najsnažnije uzdrmao, a u prilog tome govori i činjenica da Vučić javno spominje da unutar njegove stranke postoji tajna nasilna skupina koju čine ekstremni pristaše, poznati kao "Spartanci".
Vučić je istaknuo da ova skupina, koja se okuplja u pravoslavnim crkvama, djeluje unutar njegove stranke. Nazvao ih je "lojalistima" i "čuvarima vatre", ali priznao je i to da su "malo preekstremni". Opisuje ih kao pozitivne i odane, a upozorio je i na to da su ovi ljudi posvećeni "krvi" i orijentirani na prorusku politiku te se protive svakom pokušaju svrgavanja vlasti.
Čim Vučić ima potrebu prijetiti nasiljem znači da osjeća da mu se opasno ljulja stolica. Lavina kad krene teško ju je zaustaviti. Promjena vlasti s druge strane ne mora značiti ništa bolju situaciju za Hrvatsku. I protiv Slobodana Miloševića često su prosvjedovale one političke snage koje su bile još i privrženije ideji tzv. Velike Srbije.
Fama o prozapadnoj Srbiji
U Hrvatskoj se već desetljećima stvara slika o tome kako u Srbiji postoje oporbene i prozapadne snage s kojima bi bilo lakše održavati međudržavne odnose. No to je potpuno kriva percepcija. Nije sporno da u susjednoj zemlji postoje i takve snage, no one u Srbiji nikada nisu predstavljale dominantnu političku snagu koja dugoročno može voditi državu. Dinastija Obrenović bila je donekle prozapadno orijentirana pa znamo kako je skončala. Na isti način kao i Zoran Đinđić.
Međutim, čak i da neke političke snage jesu prozapadne to ne znači da će voditi prema Hrvatskoj imalo dobronamjernu politiku. Zar nije i sâm Draža Mihailović bio zapadni, tj. britanski čovjek (ne zaboravimo da su Velika Britanija i Francuska kao čuvarice Versailleskog poretka podupirale opstanak monarhističke Jugoslavije)? To ga nije sprječavalo u tome da sudjeluje u koljačko-genocidnom pothvatu protiv Hrvata i Muslimana.
Kad je na čelu Srbije bio Boris Tadić, tadašnji hrvatski predsjednik Ivo Josipović nastojao je relaksirati odnose s Beogradom. No bezuspješno, tj. na štetu Hrvatske. Tadić se tada ispričao na Ovčari, a Josipović u Paulin dvoru. Time se poslala poruka kako su obje strane jednako krive za rat. Osim toga, Tadić je u Vukovaru darovao Josipoviću pretisak izdanja časopisa "Zenit", velikosrpskoga pamfleta čiji je urednik Ljubomir Micić izjavio da je hrvatska kultura "vanbračno dete nenaravnog braka dresiranog majmuna i papige".
Okaniti se jugoslavenskih iluzija
Eto, tako se je – tipično bizantinski – htio miriti i "prozapadno" orijentirani Tadić. Tako se mire velikosrbi, bili oni proruske ili prozapadne orijentacije. Još od vremena monarhističke Jugoslavije, kao što je svojedobno primijetio povjesničar Jere Jareb, Srbi nikada nisu održavali potpisane sporazume i ugovore. Za njih vrijedi jedino zakon sile i laž koja im je, prema priznanju Dobrice Ćosića, najviše koristila u njihovoj povijesti. Oni lažu stvaralački, maštovito i inventivno.
I nakon agresije na Republiku Hrvatsku, nikada srbijanske političke elite, bile one proruske ili prozapadne, nisu priznale krivnju i ne pada im napamet isplatiti ratnu odštetu. Štoviše, u okviru politike tzv. srpskog sveta oni i dalje, kako smo već pisali na ovim stranicama, udaraju ne sve nosive elemente hrvatskog identiteta.
Nema nikakve sumnje da će Vučićev režim, koji je otvoreno protuhrvatski, prije ili kasnije pasti. Povijesno iskustvo nas uči da bi to mogao biti vrlo krvav pad jednoga režima. No to su problemi Republike Srbije, a ne hrvatski problemi. Političari u Hrvatskoj moraju se riješiti jugoslavenskih iluzija i zabluda i odnose sa Srbijom tretirati kao i odnose sa svim drugim susjednim zemljama prema načelu reciprociteta. Nikakve nove jugosfere nisu u hrvatskom interesu. One su tek zabluda prežitaka nakazne jugoslavenske ideologije na hrvatskoj političkoj sceni.
