Pupovčevo hrišćanstvo i Plenkovićevo demokršćanstvo objedinjeno u SNV-u
- Detalji
- Objavljeno: Petak, 10 Siječanj 2025 13:08
Nevjerojatan prizor vidjeli smo na „božićnom“ prijemu Srpskog narodnog vijeća (SNV). Milorad Pupovac je ljubio križ! Rekoh sam sebi, ovo moram zabilježiti i arhivirati u digitalni svijet i u ovom formatu. Također, moram i odmah reći da me formula iz naslova zbunjuje jednako kao i Pupovčev poljubac. No, i Juda je poljubio Isusa, zar ne?
Ima tu nešto? Gledam sada u taj naslov i osjećam se kao ispodprosječan matematičar koji pokušava riješiti najveći matematički problem unazad 100 godina. Pupovčevo hrišćanstvo plus Plenkovićevo demokršćanstvo, u zagradi SNV-a… Što se to odvijalo u jednom zagrebačkom hotelu na „srpski“ Badn
Tomaševićev Luka Korlaet uživao je u klerikalnom društvu. Furio Radin također. Ime Krista, u ovom slučaju Hrista, spominjalo se bez ustručavanja i srama kao za „naš“ Božić. Čak je i Eugen Jakovčić, LGBT saveznik, ako ne i više, uskliknuo: „Mir Božji, Hristos se rodi!“. U Novostima su barem na jedan dan utihnuli blasfemija i kršćanofobija. Tiha noć u Novostima! Božićno čudo. Zbunjujući prizori, no Bog je velik. Pred njega padaju svi, ako ne u ovom, onda u onom životu.
Pupovčevo hrišćanstvo u slikama
Bio sam dežurni urednik na Sveta tri kralja i dopao me poslić složiti fotogaleriju događaja koji je organizirao Pupovčev SNV. Onaj SNV, neka vrsta srpskog Olimpa u Hrvatskoj na kojem stoluje Zeus Milorad, koji je utočište pronašao u mitskom antifašizmu i komunističkoj ostavštini sa smetlišta zvanog Jugoslavija. Što će drugo kada su krajine nestale, a šahovnica je na službenoj zastavi? Neće valjda prihvatiti hrvatsku državu?
Slika po slika i svaka nevjerojatnija od prethodne. Na prvoj slici za pogaču se hvataju premijer Plenković, Furio Radin i Dragana Jeckov. Korlaet je vidno zainteresiran prihvatio igru. Iza njega blagog lica sve promatra Damir Bakić iz Možemo. Ima li ijedan hrišćanin na slici, osim episkopa Kirila? Radimir Čačić? I on je na slici, tamo gore desno u pozadini. Otkud pak on?
Zatim, na sljedećoj slici Pupovac s Kirilom lomi pogaču toliko strastveno kao da je u njoj 100 000 eura za „Novosti“. Svi se nešto hvataju rukama za kruh koji će poslije jesti kada ga razmrve do neprepoznatljivosti. Saznajem kasnije da novčić koji se stavlja u pogaču nitko nije dobio. HRT kaže kako njegove kamere nisu uhvatile pobjednika, no bilo je tamo mnogo HDZ-ovaca, netko ga je morao ukr… pronaći.
Vidim i Tvrtka Jakovinu! Je li on hrišćanin ili je došao na poziv SNV-a vjerujući kako će i ovaj događaj biti standardna manifestacija hvale i slave partizanskog pokreta i naricanje za vrijednostima nekakvog antifašizma?
Kovanica se uzbuđeno tražila iako je Plenković podigao plaće
Vidim i jedno lice koje mi je izrazito poznato. Je li to đakon Srpske pravoslavne crkve (SPC) Ilija Ćalina?! Onaj koji se u Kninu na dan „Oluje“ poklonio poginulim hrvatskim braniteljima? Taj je sigurno agent SOA-e, nije ni čudo što je pobjegla veleposlanica Srbije u Hrvatskoj. Naime, ako ne pratite „naše“ medije koji strastveno izvještavaju iz Srbije, Vučić je neke hrvatske studente na prosvjedima u Beogradu povezao s hrvatskom obavještajnom zajednicom. Međutim, riječ je tek o našim filozofčićima koji su propustili privilegiju roditi se i studirati u Jugoslaviji, pa u Beogradu pronalaze svoju oazu gdje se igraju propale tvorevine. SOA bih njih trebala istraživati, a ne regrutirati, Aleksandre!
Na sljedećoj meni zanimljivoj fotografiji naš vrhunski retoričar, poeta, rusofil i ministar vanjskih poslova Gordan Grlić Radman s Damirom Habijanom prebire po kruhu. Vjerojatno i oni traže novčić. Kakva bi to bila lijepa uspomena, pogotovo za Habijana, ali i velika priča za Novosti: “Usamljeni homoseksualac u toplom društvu Pupovčevih Srba pronašao sretan novčić!”. Kako znakovito, dirljivo i simbolično. Nadam se samo da su pojeli te komade kruha nakon što su ih pošteno prekopali i ispipali zbog te jedne kovanice, i to nakon što im je Andrej podigao plaće za 80%!
Pupovac ljubi križ
Dolazimo i do vrhunca – Pupovac ljubi križ. Meni nepoznati gospodin pored njega gleda u čudu, kao i ja preko ekrana. I Dragana Jeckov je podijeljenih osjećaja. Bakić je zadržao blagi izraz lica, kako i ne bi kada je SPC omiljena religijska organizacija ateista iz Možemo. Sjećate se crvenokose Rade kako je voljela Porfirija i njegove kružoke? Kakva je to ljubav bila, a plus je i to što Porfirije nosi „haljinu“.
Pupovac, barem koliko je meni poznato, nije vjernik. Pogledajmo samo njegov politički rad. Pročitajmo tu i tamo njegove „Novosti“. Ma nema šanse, sigurno nije vjernik. Je li? Možda me demantiraju „Novosti“ i već od današnjeg dana Viktor Ivančić i Hrvoje Šimičević počnu u svojim tekstovima ulaziti u misterij pravoslavne teologije i istočne duhovnosti?
Jedna od ljepših fotografija je ona Plenkovića, Radina i Pupovca. Nasmiješeni s kruhom u rukama savršeno opisuju našu političku stvarnost. Trebam li uopće ulaziti u to ili vam je sve jasno?
Demokršćanin i hrišćanin
Sastali su se ovdje dva velika kršćanina, jedan tvrdi da je katolik, za drugog ne znamo što je točno. Josipović je dao vjerojatno najbolju ocjenu njegovog bića, a i ja sam ranije pisao o njegovim menadžerskim sposobnostima. Dakle, mogli bismo reći kako Pupovčevo hrišćanstvo vrijedi 30 srebrnjaka. I to je gotovo sva „teologija“, odnosno duhovnost našeg Milorada.
S druge strane, Plenković nas ovih dana fascinira svojom teologijom i religijom kojoj pripada – demokršćanstvu. Njegove čestitke istočnoj braći u Kristu odišu porukama od kojih vam zaigra srce: „poruke mira, solidarnosti, međusobnog uvažavanja i tolerancije“. Potpuno uronjen u duhovnost demokršćanstva, te uzbuđen oko Miloradove kovanice, Plenković nam je zaboravio čestitati blagdan Tri kralja, odnosno Bogojavljenje.
Također, Plenković je zaboravio i na pravoslavce koji ne pohode Miloradov Olimp i Porfirijeve kružoke. Pored Srba, u Hrvatskoj žive i Makedonci, Crnogorci, Bugari, Rusi, Rusini, Rumunji, a možda je i ostao pokoji Ukrajinac koji nije dao da mu politika odredi kada će slaviti Božić. No, pisao sam već, ne može se Plenkoviću ništa zamjeriti, on je demokršćanin, jedan od najvjernijih u državi. Glavne kreposti, odnosno „darovi“ nekog duha su: mir, tolerancija, solidarnost, međusobno uvažavanje, suradnja, digitalna i ekološka tranzicija… nešto što bi rekla i vrhovna svećenica Ursula od Bruxellesa.
Demokršćanstvo i Pupovčevo hrišćanstvo – nema kršćanstva
Jedna od odlika demokršćanstva, ali i Pupovčevog hrišćanstva, jest izrazita politizacija „božićnog“ prijema SNV-a. Malo tko je mislio na Krista, uključujući i one u „haljinama“ koji Stepinca vide u paklu s Hitlerom. Govorilo se u zagrebačkom hotelu o prošlosti, politici, mogućnosti ili nemogućnosti još jedne političke crkve (HPC), političkim suradnjama, odnosima Srbije i Hrvatske, Vučiću, prosvjedima, srpskim „kulturnim“ centrima (što sa sobom povlači i vječitu ugroženost hrvatskih Srba), gospodarskom rastu, BDP-u, asfaltiranju makadamskih puteva u hrvatskim selima gdje žive Srbi, otvorenim pitanjima s Crnom Gorom… sve su to teme prikladne za Božić, zar ne?
U konačnici, Plenković je u svojoj čestitki izustio ime Gospodina – Hristos se rodi! Po pravilima demokršćanstva, u čestitki pravoslavcima je dozvoljeno spomenuti ime Kristovo.
I što reći na kraju? Kako zaključiti? Koje je rješenje formule Pupovčevo hrišćanstvo plus Plenkovićevo demokršćanstvo puta SNV ili kako već? Matematika mi nikada nije išla. Znam da u rješenju sigurno nema – kršćanstva. No, nagodinu, na pravoslavni Badnjak, dok će “braća” u Banja Luci i Beogradu pucati iz kalašnjikova i slaviti poput sirijskih džihadista u Damasku, opet će se u Zagrebu okupiti Pupovčev Olimp. Kako i prije tri dana te lani, i nagodinu će Božić opet slaviti partizani! I ja ću se opet pitati što se to tamo događa?!
