Rudi Tomić: Novogodišnje razmišljanje
- Detalji
- Objavljeno: Nedjelja, 12 Siječanj 2025 13:06
Ove će godine(2025.) u Hrvatskoj ostati sve kao što je bilo lani: Zoran Milanović na Pantovčaku i Andrej Plenković u Banskim dvorima. Hrvati su se pomirili sa ''sudbinom'' koju im je nametnula vladajuća elita (klika). Latini bi rekli: Talls populus, talis imperium.(Kakav narod, takva vlast).
Hrvatski narod nema idejnog ni domoljubnog zajedništva, a zavidnost teče u krvnim žilama, dok nam netko ne stane na ''kurije oko''. Kad je bilo u pitanju oslobođenje od srpskog fašizma i jugoslavenskog komunizma, odgovor je bio: Oluja. Čak i danas u Beogradu razmišljaju, što ih je snašlo, pa vjerojatno nikad više neće Šešeljeljevi , MIloševićevi i Vučićevi četnici prijeći rijeke Savu, Drinu i Neretvu, ni kao turisti, jer ne znaju što im se može dogoditi (...).
Ne može isti nekoga htjeti svladati i ujedno se bojati. Hrvatska je porazili Srbiju i nema razloga da se više boji od poraženog neprijatelja. Možda vremenom od istočnog neprijatelja (Srbije) bumo imali uljudnog susjeda: Forsitan aliquando bomum vicinum habebebimus. Bože daj!
Dakle, u 2025. godina ne naslućujemo nikakva iznenađenja, čak se već znaju i rezultati budući izbora. ''Nije važno tko glasa, već tko broji glasove.'' - Josef Staljin.
Kako se osloboditi domaćih Jugoslavena?
U knjizi Vjekoslava Krsnika: ''Prvih 100 hrvatskih Jugoslavena nalazi se ime Zorana Milanovića koji je klasični primjer hrvatskog Jugoslavena koji se tek u kampanji prošle godine koju je SDP izgubio na izborima sjetio se da je politički Hrvat. To međutim ne može izbrisati njegove izjave da je za njega Tito veći od Tuđmana, da je Hrvatska slučajna država, da su njegovi glasači Srbi, te posebice njegovo koketiranje s idejom bilo kakvog povezivanja sa Srbijom.
Zoran Milanović nije se nikada samostalno izjasnio Hrvatom, a ni u snu ne može građane koji su mu dali povjerenje na izborima nazvati hrvatskim nacionalnim imenom. Njegov odnos prema Jugoslaviji posebno je došao do izražaja kad je htio zaštititi Perkovića i Mustača da ne budu izručeni u Njemačku.''
Milanović je idejni Jugoslaven, on je najpoznatiji po tome što je izišao iz sabornice kad je trebalo glasovati za osamostaljenje Hrvatske i sa sobom poveo istomišljenike, da je takav odnos prema hrvatskom nacionalnom identitetu zadržao do današnjih dana glasajući u rvatskom saboru protiv Zakona o hrvatskom jeziku.
Milanović je također protiv uključenja Hrvatskih oružanih snaga u bilo kakve NATO operacije dok podržava Vladimira Putina koji osvaja i razara Ukrajinu pred očima cijelog svijeta.
Dakle, hrvatski narod je toliko puta vidio i čuo Milanovića, ali nije ništa razumio od onog o čemu on govori; odnosno nemarno se odnosni na otežavjuće neprilikama u Hrvatskoj, gdje se mnogu guše u siromaštvu.
Činjenica je da danas više od polovice hrvatskog stanovništva živi u tuđini, kao što je nekad bio slučaj sa Židovima. Međutim, danas većina židovskog naroda živi u Izrajelu, a Hrvati se mahom iseljavaju iz Lijepe naše u europske i prekomorske zemlje.(?)
Hrvati su bili brojčajniji od Srba. Da se nismo u tolikom broju iseljavali od 1918. godine (naime, u Njemačkoj živi 500.000 Hrvata) danas bi nas bilo oko 10 milijuna u Hrvatskoj.
Nekad mislim da se obistinila kletva kralja Zvonimira. On je prije svoje smrti prokleo cijelu zemlju nagovještavajuči im tisućljetni period strane vlasti: ''Dabogda više nikad ne imali kralja svoje krvi.'' Kletva je nastala u vrijeme kada su Hrvatskom vladali kraljevi francuske dinastije Anjou.
Zvonimirovo prokletstvo trajalo je svo do 1941. tada je hrvatsko narod uspostavio svoju slobodnu i Nezavisnu Državu Hrvatsku, koja je imala kratak vijek, jer su se udružili domaći neprijatelji sa istočnim i zapadnim saveznici i potpomognuti petom kolonom Srba i Jugoslavena u Hrvatskoj. Oduzeta nam je sloboda i nezavisnost samo zato što smo imali jedinog mogućeg saveznika Njemačku, da se oslobodimo od domaćih neprijatelja i Srbije, koji nikad neće odustati od ideje - ''Velike Srbije'', odnosno da ''srpski svet živi u jednoj državi''.
Danas imamo slobodnu i samostalnu demokratsku Republiku Hrvatsku, u kojoj su ostali na vlasti bivši komunisti, pomognuti domaćim srpskim stanovništvo, zvanim ''Krajišnici''. Ako se Milorad Pupovac s nečim ne slaže onda nikakvi zakoni u Hrvatskoj ne važe! Nije iznenađenje što ''Srpsko vijeće u Hrvatskoj'' ima tolike ovlasti, jer čelnici koji predstavljaju hrvatski narod, oni su slučajni predstavnici u ''slučajnoj državi''. Predsjednik države Zoran Milanović i premijer Vlade Andrej Plenković su vlaški bliznaci i mentalni Jugoslaveni.
Zašto u Hrvatskoj nemamo Hrvatsku pravoslavnu crkvu kad ima stanoviti broj pravoslavnu stanovništva? Pupovac je protiv stvaranja Hrvatske pravoslavne crkve, jer on ne bi dobio toliko novaca iz hrvatskog proračuna koliko danas dobiva. Nije u pitanju Pupovčeva pobožnost, nego njegovo srpstvo i hrvatske kune (sada euro). Ako hrvatski narod na izborima pokaže ''Bosanski grb'' Milanoviću i Pupovac će biti otkačen iz hrvatskog proračuna.
Sve to skupa ne upada toliko u oči brojnim turistima koji dolaze u Hrvatsku na godišnje odmore. Njima je Jadransko more odmor za tijelo i dušu, još uz dobar zalogaj pečenja i bokal dobrog vina- more im je do koljena!
Zanimljivo je, većina turista koju dođu u Hrvatsku ne mogu naći riječi kojom bi izrazili svoje zadovoljstvo o ljepotama diljem Hrvatske i gostoprimstvu hrvatskog naroda.
Da li je riječ o hrvatskom sindromu (iseljavanje) ili su u pitanju neke druge okolnosti koje utječu na naše masovno iseljavanje?
