Plenkovićevo kadroviranje
- Detalji
- Objavljeno: Četvrtak, 16 Siječanj 2025 15:56
Da je kadrovska politika najvažnija politika, ustvrdio je još Staljin, a tu mudrost u većoj ili manjoj mjeri baštine svi uspješni lideri na prostorima nekoć socijalističke Europe. Dakle, i u Hrvatskoj. Međutim, teško je uvijek odrediti što je ispravna kadrovska politika te koliko ona ovisi o tomu u kojem se političkom sustavu to kadroviranje odvija.
Ne traže se iste osobine za kadrove u jednopartijskom sustavu kao i u uvjetima višestranačja i kakve-takve demokracije. Osim toga, od presudne je važnosti što se točno određenim kadroviranjem želi postići. Nije isključeno da se u neku političku bitku šalju kandidati predodređeni za poraz, dok se pravo kadroviranje nekog lidera najbolje očituje kroz ona mjesta gdje se kadrovi postavljaju, a ne prepuštaju neizvjesnom izbornom procesu. Pri tome treba i biranje u parlamentu tretirati kao svojevrsno postavljanje budući da vlada koja nekog kandidata predlaže za određenu funkciju već ima sigurnu većinu u parlamentu jer inače ne bi ni bila na vlasti. Pustimo sada po strani krizne situacije kada neka vlada gubi većinu uslijed pucanja koalicija ili nečega drugoga.
Fijaskom HDZ-ova kandidata u prvom krugu predsjedničkih izbora, u fokus javnosti još jedanput je kao relevantno pitanje došlo Plenkovićeve kadroviranje. Što se tiče Plenkovićeva kadroviranja u smislu postavljanja određenih kadrova na određene funkcije, o tomu možda najrječitije zbore brojne smjene, pa i uhićenja ministara. Međutim, ovdje se neću previše baviti tim pitanjem, nego ću pozornost usmjeriti na HDZ-ov – u kojemu presudnu ulogu ima Plenković – izbor kandidata za različite izbore. Tu je Plenković bio prilično neuspješan, to jest njegovi su kandidati često doživljavali bolne poraze. Primjer prvi – izbor Prgometa kao HDZ-ova kandidata za gradonačelnika Zagreba na lokalnim izborima 2017. Tada je HDZ osvojio 11,96% ili 36684 glasa, a Drago Prgomet kao njegov kandidat za gradonačelnika samo 5,60% ili hdz18478, dakle tek oko pola onoga što je osvojila stranka! Međutim, Bruna je Esih, čija je lista osvojila tek 26628 glasova, osvojila 36211 glasova, gotovo dva puta više nego Prgomet! Lako je zaključiti gdje je otišao onaj dio HDZ-ovih glasova koji nedostaju njegovu kandidatu.
Godine 2021. Plenković se odlučuje za Davora Filipovića kao HDZ-ova kandidata za gradonačelnika. On također prolazi znatno lošije nego stranka na tim izborima iako ni stranka, mora se priznati, nije briljirala. HDZ s koalicijskim partnerima u prvom krugu izbora dobiva 11,30% ili 36 232 glasa, a njihov kandidat Filipović 9,83% ili 32151 glas, što 4081 glas manje. S druge strane kandidat DP-a Miroslav Škoro dobiva 39789 glasova iako njegova stranka dobiva manje nego HDZ, preciznije 10,59% ili 33943. Dakle, Škoro osvaja 7638 glasova više nego HDZ-ov (Plenkovićev) kandidat iako njegova stranka osvaja 2289 glasova manje nego HDZ! Iz navedenih primjera razvidno je da HDZ-ovi kandidati na lokalnim izborima kontinuirano nemaju rejting ni približan rejtingu stranke iako je običaj da se za kandidata za gradonačelnika stavlja čovjek koji je popularniji od stranke pa tako i stranku povuče naprijed, što je vidljivo iz primjera sa Škorom i Brunom Esih.
Na prethodnim predsjedničkim izborima Plenković nije imao izbora, morao je kandidirati Kolindu Grabar-Kitarović budući da je nju dolaskom na čelo HDZ-a zatekao kao aktualnu predsjednicu. No neki potezi potkraj mandata Kolinde Grabar-Kitarović upućuju na to da je HDZ, namjerno ili nenamjerno, radio u korist njezine štete, prisiljavajući je i da mijenja neke svoje politike i neke svoje kadrove. Kasnije je krivnja za njezin poraz u drugom krugu predsjedničkih izbora bačena na Miroslava Škoru i njegovu nespretnu izjavu nakon prvog kruga, međutim mnogi s kojima sam o tome diskutirao drže izborida glavna krivnja za njezin poraz leži na politici samog HDZ-a, općenito i prema njoj konkretno. Debakl Dragana Primorca u prvom krugu aktualnih predsjedničkih izbora definitivna su potvrda da Plenković nije sretne ruke u odabiru HDZ-ovih kandidata za mjesto gradonačelnika Zagreba ili predsjednika RH. To može značiti tri stvari: da bira slabe kandidate za te važne funkcije zato da ne bi netko u stranci previše ojačao, da tako bira jer želi kadroviranjem s vremenom promijeniti bit samoga HDZ-a i pogurnuti ga ulijevo ili da jednostavno nema nos za kandidate koji mogu dobiti te važne izbore.
Bilo kako bilo, pred nama je drugi krug predsjedničkih izbora. Koliko god Primorac ne sjedao desnim biračima, bolji je izbor od Milanovića koji se s nedavnim prizivanjima ''rijeka pravde'' pokazao kao krajnje opasan i nepredvidljiv čovjek. Dobije li dvostruko ili još više glasova od HDZ-ova kandidata, do kraja će mandata poticati pobune i društvu i nastojati domoći se preko prijevremenih izbora apsolutne vlasti. A to ne bi bilo dobro. Oni koji razmišljaju na taj način da će Primorčev debakl pomoći detronizaciji Plenkovića u HDZ-u, ne računaju na to da bi i takav razvoj stvari gotovo neminovno doveo do dolaska ljevice na vlast, a nakon epizode s Račanom i Milanovićem kao premijerima, ja ne znam tko bi - a da mu Hrvatska nije mrska - na to mogao pozitivno gledati. Pobjeda Milanovića u Gospiću ili Vukovaru poraz je Hrvatske! Koliko god Primorac neuvjerljiv kandidat bio.
Damir Pešorda
