Kršitelj Plenković na kršitelja Milanovića: kršitelj, kršitelj, kršitelj…
- Detalji
- Objavljeno: Nedjelja, 19 Siječanj 2025 13:02
Nakon što su svi navedeni lagali i sebe i nas te se preznojavali pred kamerama, u strahu da slučajno ne kažu istinu, riječ je uzeo namještenik Europske komisije u Hrvatskoj Andrej Plenković. Onaj čiji je favorit na izborima, poznati kršitelj Ustava Republike Hrvatske Zoran Milanović, dobio priliku nabaciti još koju kilu na Pantovčaku u narednim godinama.
Predsjednički izbori 2024./2025. ostat će zabilježeni, osim po debaklu najboljeg mogućeg kandidata kojeg je HDZ ikad imao, i po riječi – kršitelj. Iz oba suparnička tabora (barem nam tako kažu) pljušte optužbe tko je veći kršitelj Ustava Republike Hrvatske. Ta je riječ poprimila težinu kakvu imaju i imenice izdajica, kukavica, kvisling, nenogometaš… ona u potpunosti diskvalificira i za cijeli život obilježava čovjeka, nešto poput znaka kojim je Bog žigosao Kajina nakon ubojstva Abela. Nema veće stigme koju političar danas može dobiti od ove – kršitelj Ustava Republike Hrvatske. Možeš ukrasti, no samo nemoj biti kršitelj! No koliko zbilja i sekularisti i demokršćani poštuju Ustav, taj sveti dokument naše države?
Potpuno šokirani HDZ-ovci, moš’ mislit, dočekali su kraj verbalnog delikta u 19 sati u nedjelju i već u prvim minutama saznali kako izlazne ankete Milanoviću daju visokih 77% osvojenih glasova. U stožeru HDZ tih prvih sat vremena od zatvaranja birališta izjave su potpuno oprezno, jer partija sluša, davali Tomo Medved, heroj Domovinskog rata i Plenkovićev pionir u mirnodopskom razdoblju, zatim Branko Bačić, bivši HDZ-ov predsjednik razreda u Saboru, kojem se omakla „debilna“ izjava o jajima u istoj košari (Plenkovićeva ocjena, ne moja), potom Davor Božinović, karizmatični ministar unutarnjih poslova, te Nina Obuljen Koržinek, Andrejeva ljubimica o kojoj je jučer pisala kolegica čiji tekst toplo preporučam ovdje dolje.
Kršitelj Plenković na kršitelja Milanovića: kršitelj, kršitelj, kršitelj…
Nakon što su svi navedeni lagali i sebe i nas te se preznojavali pred kamerama, u strahu da slučajno ne kažu istinu, riječ je uzeo namještenik Europske komisije u Hrvatskoj Andrej Plenković. Onaj čiji je favorit na izborima, poznati kršitelj Ustava Republike Hrvatske Zoran Milanović, dobio priliku nabaciti još koju kilu na Pantovčaku u narednim godinama.
U izbornoj večeri Plenković je sasuo paljbu iz svih raspoloživih oružja na Milanovića: kršitelj Ustava, protuustavni kandidat, kršitelj, kršitelj, onaj koji krši… Ova municija nije bila karakteristična samo za ove izbore, vjerojatno vam je to poznato i od ranije. Još otkako se Milanović protuustavno, kaže Ustavni sud sastavljen voljom kršitelja Ustava iz HDZ-a i SDP-a, nametnuo izgubljenom Peđi kao „premijerski kandidat“, istom mjerom Plenkoviću i njegovim izgubljenim dječacima vraćali su i s ljevice. Ne! Plenković je kršitelj Ustava! Moj tata je jači od tvog tate, bila je špranca po kojoj se nadmetalo i danas nadmeće u verbalnom ratu dviju najjačih stranaka u Hrvatskoj.
Plenković i HDZ su kršili Ustav jer su onemogućili rodne studije ne poštujući autonomiju sveučilišta, hrabro je tukla Sabina Glasovac štiteći svog bivšeg sekretara. O tome tko krši Ustav raspravljalo se i oko teme Ukrajine i Gaze, te otvaranja konzulata od strane Vlade, bez Milanovića. Tijekom pandemije na Ustav su zaboravili i jedni i drugi i treći, a štitili su ga samo teoretičari zavjera.
‘Vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu’
Prođimo zajedno kroz nekoliko prvih članaka Ustava RH pa da vidimo tko su sve kršitelji ovog dokumenta. U prvom članku stoji: „U Republici Hrvatskoj vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu kao zajednici slobodnih i ravnopravnih državljana. Narod ostvaruje vlast izborom svojih predstavnika i neposrednim odlučivanjem“. Koliko je samo puta ova odredba prekršena, a stoji pri samom vrhu Ustava!
Koliko su referenduma, što je neposredno odlučivanje naroda, zajedno spriječili HDZ i SDP? Koliko su referenduma ukrali? Dvaput nisu dali mijenjati izborni zakon, nisu dali zaštititi autoceste, šume, vode, Vukovar od nasrtaja velikosrpskih provokacija… svaka referendumska inicijativa pokrenuta iz naroda je kod vladajućih, i u Banskim dvorima i na Pantovčaku, odbačena. Tko ste vi da odlučuje? Tu smo mi, pametni i školovani, zaštitnici Ustava i nacionalnih manjina!
Podrazumijeva li zaštita Ustava i poštivanje članka o braku?
Jedan referendum nisu uspjeli ukrasti jer je za njega potpisalo više od 700 000 birača. Bauk politike je tu bio nemoćan. Ničime se tu nije moglo manipulirati, ni popisom birača ni pronalaženjem što je više moguće nevažećih potpisa. Želeći odbaciti volju naroda, Milanovićeva se vlada okrenula Ustavnom sudu da on donese pravorijek što narod smije, a što ne smije. Ponavljam, onom Ustavnom sudu koji služi kao umirovljenički dom istrošenim političarima ili ideolozima obiju političkih krila za političko-socijalni inženjering u državi.
U konačnici, narod je odlučio da je brak životna zajednica žene i muškarca i nakon što je ta odredba ušla u Ustav, čitava ljevica i njoj pridruženi članovi već više od deset godina – krše Ustav! Ivana Kekin obećala je u svojoj kampanji za predsjednicu da će štititi Ustav u cijelosti. Dakle, i brak? Ova se ustavna odredba na sve moguće načine zaobilazi i odbija poštovati, što se najviše očituje u Zakonu o životnom partnerstvu. Plenković tu travestiju od zakona i dalje drži na životu, kršeći tako – Ustav.
Sluša li više vlast EU i NATO ‘partnere’ ili narod?
Odredba Ustava „Vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu“ krši se na sve moguće načine. Nakon izbora sklapaju se neprirodne koalicije, krše predizborna obećanja, zastupnici se prodaju za funkcije, ne vraćaju mandate kada izgube legitimitet ili se nađu pred sudom. To čine i jedni i drugi „jataci“.
Pa kaže u drugom članku: „Suverenitet Republike Hrvatske neotuđiv je, nedjeljiv i neprenosiv“. Koliko puta je naša vlast ovu odredbu grubo prekršila i metaforički skinula gaće i nagnula se naprijed? O tome se u modernoj hrvatskoj povijesti nakon 2000. godine može napisati knjiga, i to vrlo debela s malo slika. Budimo iskreni, sluša li više naš premijer, i predsjednik ako hoćete, naše EU i NATO „partnere“, ili narod? Nisu slušali narod prije udruživanja u te asocijacije, pa neće valjda sada? Koliko smo samo puta čuli izgovor „pa tako je u Europskoj uniji“?
Temelji za tumačenje Ustava
Idemo dalje. Puno teksta, a tek smo na trećem članku. Ovdje stoji kako su „Sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost i ravnopravnost spolova, mirotvorstvo, socijalna pravda, poštivanje prava čovjeka, nepovredivost vlasništva, očuvanje prirode i čovjekova okoliša, vladavina prava i demokratski višestranački sustav najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske i temelj za tumačenje Ustava“. Otkud početi? Od vladavine prava ili ćemo se ovdje voditi onom „To već i vrapci na grani znaju“?
Gdje je nacionalna ravnopravnost ako imamo privilegirane skupine u politici i društvu? Kako postoji ravnopravnost spolova ako netko samo temeljem spola mora dobiti posao ili mjesto u politici? Što je socijalna pravda? Postoji li ona uopće u Hrvatskoj? Koliko se poštuju prava čovjeka, pogotovo ono temeljno – pravo na život? Još se nismo dogovorili vrijedi li djetetov život u utrobi, a naprednjaci na Zapadu već imaju high-tech komore za ubijanje odraslih. Kako se i ne bi toliko pogubili u osnovnim ljudskim pravima kada je ta sintagma izgubila svaki smisao. Lakše je nabrojati što nije ljudsko pravo.
Kako se nepovredivost vlasništva uklapa u porez na nekretnine? Otkud državi pravo da oporezuje moj ili tvoj stan, iz bilo kojeg razloga? A već smo platili ciglu i porez na nju, građevinsku dozvolu, ovaj i onaj papir… I kada se sve to plati, dolazi država i kaže da je to njezino. Kako je to moguće? S kojim pravom?
Gotovo svi su se političari na ovaj ili onaj način ogriješili o Ustav
Kako se bjesomučno oporezivanje svega i svačega može spojiti s načelima slobode? Gdje je pravednost u tome što nas država „guli“ gdje god stigne? Tko se još sjeća poreza od 22%, kojeg je Jadranka podigla na 23%, pa se SDP nešto malo ljutio da bi ga par stotina dana kasnije podigao na 25%. Kako država troši naš novac? Trebamo li u to ulaziti? Ima li kakav članak u Ustavu o tome, nerazumnom i krajnje neodgovornom trošenju novca poreznih obveznika?
Gdje god „ubodemo“ u Ustav, imamo na tisuće primjera kako se taj Ustav krši. Koristeći se religijskom analogijom, gotovo svi su se političari na ovaj ili onaj način ogriješili o Ustav. Kome se ispovijedaju? Ustavnom sudu? Narodu? Traže li uopće oprost?
Tko nije kršitelj Ustava?
Andrej i Zoran su poput dva brata iz one biblijske o brvnu i trnu u oku. Jedino što oba imaju brvno. Ne samo oni, već i mnogi njihovi, naši, vaši… teško je povjerovati da itko od političara svaki dan čita Ustav poput Svetog Pisma i pazi da se ne ogriješi o neku “zapovijed”. Stoga, to nabacivanje sa „stigmom“ kršitelj Ustava je potpuno isprazno i krajnje licemjerno. Kao i kada govorimo nekome da je – grješnik. Tko se nije ogriješio o Ustav, neka prvi baci kamen!
A i sudeći po rezultatima predsjedničkih izbora, narod se pretežito ne opterećuje je li tko prekršio Ustav, pogotovo ako ta optužba dolazi od prekršitelja Ustava. Jedino što hoćemo od naših političara jest to da izvuku ruku iz naših džepova i pruže nam sigurno, pravedno i slobodno mjesto za život.
Kada se iz politike i društva izgubi svaki moral i poštivanje nadnaravnog zakona, ostaju samo ovi ljudski, često nedorečeni i skloni raznim tumačenjima. Iako pisan vrlo jednostavno, barem u prvim člancima, ovdje napominjem kako imam laičke oči, naš Ustav sadrži pojmove oko kojih se uopće ne možemo složiti što znače. Ne može se složiti ni Ustavni sud. Moraju pisati obrazloženja na stotine stranica i izdvojena mišljenja. Nekima je sloboda ubiti, nekima je socijalna pravda otimati i oporezivati, nekima su nacionalna ravnopravnost i ravnopravnost spolova temelj za diskriminaciju i davanje privilegija, neki bi štitili Ustav u cijelosti, samo ne članak 62… Stoga, pitanje je tko nije kršitelj Ustava?
