Jonjić: Dušobrižnici, naivci i provokatori
- Detalji
- Objavljeno: Srijeda, 29 Siječanj 2025 13:05
Posebnom objavom sam prije par dana upozorio na analizu portala Dugopolje koja pokazuje da me je Index – koji je prema podatcima Reuters Instituta sa Sveučilišta u Oxfordu najčitaniji portal u Hrvatskoj – grubo ignorirao kako u predkampanji za predsjedničke izbore, tako i u kampanji.
Nije Index, koji zastupa stajališta sa suprotnog dijela političkog spektra, u tome bitno odudarao od većine drugih medija, jer je moja nastojanja pratio jedan tjednik (Hrvatski tjednik), nekoliko podcasta (od kojih je najpopularniji podcast Velebit) i nekoliko portala (Dugopolje, Maxportal, Fenix-Magazin, Hrvatsko nebo, Dragovoljac…).
Nisam uvijek bio posve zadovoljan ni tim medijima, ali sam im i onda i danas zahvalan na profesionalnom pristupu i na pozornosti koju su posvećivali mojim stajalištima, jer – među onima koji su me skoro u cijelosti ignorirali nije bio samo Index, nego i oni koji su mi tobože trebalo biti nakloni i ideološki bliski, a zapravo me već godinama ne pripuštaju na svoje stranice i pred svoje kamere. Samo slijepima i vrlo naivnima nije jasno, zašto je tako: želi me se, naime, ograničiti na par „malih“ medija i kanalizirati na one koji imaju vrlo ograničen utjecaj (ili su pod nadzorom onih koji su nas i doveli u otužan položaj u kojem se nalazimo), sve s ciljem da ostanemo na par postotaka.
I sada, nakon što sam prekjučer na poziv Indexa na tom portalu objavio prvi iz očekivanog niza tekstova, na mene se digla kuka i motika tobožnjih dušobrižnika, u stvari tek ljudi koji su jednim dijelom naivci, a drugim dijelom zapravo plaćeni provokatori. Objavljeni tekst (nosio je izvorni naslov „Hrvatskoj treba više demokracije“, a i moji prijedlozi ilustracija bili su drugačiji, no – za opremu teksta odgovara uredništvo, a ne autor) zapravo je prepričan dio moga programa. I idući će izvirati iz tog programa te će se također baviti jednim dijelom mog prijedloga ustavnih promjena (ustavna preambula i dr.).
Ne osjećam baš da bih bilo komu od tih dušobrižnika morao polagati račune, ali one od njih koji su samo naivni – pa su u najboljoj nakani negodovali što nisam rezolutno i apsolutno otklonio suradnju s Indexom (kao što sam, po njima, treba otkloniti suradnju s „komunjarom Flauderom“ na Osječkoj TV, „komunjarom Ljubićem“ na Mreži TV, ali otprve prigrliti suradnju s „nekomunjarskim“ HTV-om, „nekomunjarskim“ Večernjim listom itd.) – želim podsjetiti da su me ti i mnogi drugi „nekomunjarski“ (pa i tobože „katolički“) mediji vrlo uspješno ignorirali, sabotirali, pa i pokušavali ucijeniti.
A kad bi me pozvali i omogućili mi nastupiti, ja bih pristao zastupati i braniti hrvatske interese na samo na HRT-Yutelu, i ne samo u zagrebačkim dnevnim listovima koji u kampanji nisu od mene zatražili nikakvu izjavu (a kamoli intervju, dok su cijele novinske plahte rasprostirali pred moje suparnike, pa i one s tzv. desnice). Ja bih hrvatske interese branio i u moskovskoj „Pravdi“ i u „New York Timesu“, branio bih ih u ljevičarskom „Der Spiegelu“ i u „Neue Zürcher Zeitung“, branio bih ih baš svagdje gdje ih mogu braniti. Dakle, i na Indexu. Tko se toga boji, osuđen je na neuspjeh.