Djeca naša svagdanja i potonuće Zagreba
- Detalji
- Objavljeno: Utorak, 18 Veljača 2025 16:05
Nije, gospodo možemovci i ini gejprajdovci, nije to s djecom i pornografijom dovoljno nazvati „hiperseksualiziranom situacijom“, a izlaganje djece takvoj situaciji, nečim posve normalnim. Nije ta riječ normalna kao što ni oni koji ju izgovaraju nisu normalni.
Na nju bi po cijenu stradanja trebalo odgovoriti istinito i oštro, jer ona, ta vaša podlost i riječ života, ona je ublaženi orwelovski izričaj koji traje u nedostatku našega groma i oluje. Niste ublažili svojim drskim zapisom stanje na ulicama Zagreba. Ima ljudi, mnogo ljudi, čiji je osjećaj za djecu povrijeđen, oblaćen, ponižen jer imaju pravu obitelj. A očito je da vas se, prajdovci, i odgoj u kući odrastanja nije dotakao dobrim načinom starih. Tako smo se zatekli čitajući vašu dijagnozu i gledajući slike parade vedrih boja u nemoćnom položaju. Kako se ne zabrinuti? Jer svaka riječ, pa i ova naša, je briga za djecu koja su izložena neverama vjetrom sudbine i ostavljena zbog vaših prava na „razne istine“; ostavljena u ranom dobu svoga života na udaru još gorih posljedica od nečega sablasnoga i razornoga. A ta naša briga, za sada samo izrečena, kažnjava se jer je vašim lažima pretvorena u svoju suprotnost: mi smo kao većina proglašeni konzervativnima i preživjelima u svom zaleđenom stanju nekada kršćanskih društvenih normi. Bez obzira na pobude naše humanosti, znanstvene istinitosti ili ljubavi prema zdravom razumu, kao i protivljenju viđenom užasu, ustrajete na svom pomahnitalom pokusu jednakosti svih, po vama, mnogobrojnih istina. A to je signum ove skaredne povorke i ne samo povorke.
Zakonom se štiti netko ili nešto suludo što ima strašnu i bolesnu širinu i dubinu u svakom pogledu: tjelesnom, psihičkom, osjećajnom u bezbroj oblika, razumskom, apsurdnih postavki; slikom čovjeka i prirode, društvenom i socijalnom položaju i konačno - smislu života ususret. U tim danima parade kao u čudesnoj kazališnoj predstavi promiču maskirani likovi iz snova, dolaze ususret drevna čudovišta iz arogantnoga kraljevstva Asiraca s bradatim i sisatim duopolcima krilatih leđa, nalik na strašne demone koji su kolosalnim kopitima gazili svijet i kretali se pustošeći i meljući sve pred sobom. Njihovi bogovi obuzeti pogromima i genitalijama bijahu krvoločni, osvetoljubivi, nalik ljudima njima odanim, tamnim gigantima krvi, mraka i uzajamnih računa. A bili su ne-nomadi, graditelji Ninive i smatramo ih civilizacijom. Oni su urbani ponor.
Ali začudo i nasuprot antropolozi smatraju nakon svojih istraživanja da se kod nekih „najzaostalijih divljaka”, na primjer australskih Aboridžina, nalazi čisti monoteizam visokog moralnog tona. I kako kaže duhovni div Chesterton, dok je misionar propovijedao Aboridžinima o Kristu Bogu i duhovnim načelima, oni su odjednom uzviknuli: Atahokan! On govori o Atahokanu! Prepoznali su veliku etiku u liku svoga nepriznatoga boga.
Da, s dubokim poštovanjem prema duhovima Indijanaca, Aboridžina i sličnih kultura u kojima se razumijevao princip morala, pristojnosti ma kakva bila, usuglašenosti s višim bićima ili najvišim Bićem, vodilo se računa o zdravlju duše koja je bila posve jasan dio čovjekova bića. Ne očaj, nego mir, ne strah, nego poštovanje i poslušnost. Pa čak i humor ima katkada čudesno mjesto u slojevitim kaskadama duha: kad se aboridžinska žaba nagutala sve vode svijeta i nije htjela ispustiti ni kap žednim ljudima, pribjegli su nasmijavanju i tako dobili vodu. Kondom i djecaČini se bezazleno? Priča za djecu. Priče za djecu su vrlo poučne. Ali u vašoj tragikomičnoj nakaradi koncepcije životne nema smijeha ni radosti.
Što se čini ovakvim prizorom koji se citira po svim javnim glasilima: dvoje djece stoje pred zapravo golim čovjekom omotanim posve prozirnim ogrtačem da se vide genitalije! A omotač ima prezervative u rasporedu da dijete pita: što je to? Ono je naravno znatiželjno, ta vrtićke je dobi! Spoznaje svijet a vi mu govorite da je to baš cool, ta odjeća je baš cool! I ništa nije zlo ni loše, nema zloga ni lošega, to je nova koncepcija svijeta, a dijete još ne shvaća. Ono ne može shvatiti! Ono je posve nesvjesno. Ono je za sada samo znatiželjno. Ono će tek kasnije, kad naraste uz vas do primjerene dobi, shvatiti da može živjeti kako hoće, da nema ni zla ni dobra, da nema prostote i poniženja na razinu životinje koja se ostvaruje u najnižim porivima, dijete će biti priviknuto na činjenicu da se može hodati gol s prezervativima na prozirnom omotaču. A to je u cijeloj priči, jer ovo je priča iz mitologije, najmanje zlo.
Ima u toj mitologiji još. Ima priča o Molohu. Ali on nije samo priča. On je bio stvarnost. Njegovi poklonici nisu bili ni vulgarni ni primitivni. Bili su članovi zrele i rafinirane urbane civilizacije. Bogati i raskošni. Oni su se sastajali kako bi potvrdili i ojačali svoj status i pri tom bacali u peć stotine svoje djece. Jesu li bili okrutni? Jesu li bili ludi? Jesu li bili hladnokrvni i uvjereni da je ovaj dar temelj i zalog njihove komocije i slobode? Jesu li mislili na djecu? Jesu li ta djeca bila višak stvorenja koja gutaju kisik i jedu hranu? Ta Kartažani su vodili velike poslove, bili vrlo prepredeni kao što su prepredeni svi ljudi koji vode velike poslove. Bili su trezveni i stvorili odnos s prirodom koji im je odgovarao. Oni su bili čisti materijalisti, misli mudri Chesterton na čije misli naslanjam svoje. To je bila nepojmljiva ravnodušnost prema istim materijalnim činjenicama, jer Moloh je zaista pojeo svoju djecu.
Žao nam je što možemo naći u sjećanjima još puno civilizacija koje su pojele i svoju i tuđu djecu. Neke doslovno, a neke na noviji, moderniji način. Ne ćemo ih nabrajati jer ih sada u asocijacijama obnavljate dok čitate. Nije na nama da dajemo prognoze dok gledamo Europu koja je evoluirala u Europu vlastitih poroka i nemoći. Nas više ne će biti kad će se posljedice sada stvaranoga duhovnoga ozračja vratiti kao šaka u lice Europi koja je davno porušila Molohove hramove i izgradila nove. molohTrajali su novi hramovi na kamenu Isusa Krista duga tisućljeća, ali vi uvodite nove koji duhom i novim vrlim svijetom podsjećaju na mnogo toga progutanoga: kad su otkopavali drevnu Kartagu, našli su na gomili stotine malih kostura. Jednako tako i u Molohovom gradu Auschwitzu... u Hudoj jami... i mnogim drugima. Djeca koja ne shvaćaju, a vode ih u ponor, koja su Dostojevskom najbolniji prizor na svijetu ako suzu gutaju na nekom tamnom mjestu... ta su djeca najveća žalost svijeta.
Vedro bubanj udara, vedro nebo se plavi, sunce obasjava maske i novi vrli poredak se bani zagrebačkim ulicama. Stari smo i ponekad mislimo da smo mudri. Obitelj nam je svetinja, domovina zagrljaj, djeca naša svagdanja naša nada. Kad saznaju jednoga budućega dana za odjeću od kondoma, nadajmo se da će znati vladati sobom da sačuvaju sram, dostojanstvo čovjeka, jakost i plemenitost, da ćemo ih odgojiti za snagu kojom bi odoljeli vašoj budućnosti što se gorko došetala. Kranjčević pjeva kako su se možda zatvorila ona rajska vrata baš u trenu našega rođenja. Uvijek nas smijeh i tuga povezuju sa stvarima koje su davno prošle i kojih se rado sjećamo bez stida. Blago čovjeku koji se svoga života sjeća bez stida.
Zašto vama smetaju majke i djeca? Zašto ste ukinuli one dotacije majkama-odgojiteljicama? Kako je moguće da odjednom imate milijune eura za razne udruge čiji se djelatni krugovi ostvaruju nalik na babilonske bestidnosti? Bog je uistinu dao čovjeku slobodu, ali govorio je i o laži, oholosti, grijehu, pohoti, nevjeri, prijetvornosti, zavodniku, lukavcu, varalici, čovjekoubojici.
Zašto mislite da smijete rušiti sve što većina smatra lijepim, čistim, smislenim, pravednim, dragocjenim? Zašto naša starina koja se gradila na tim principima vama smeta? Zašto pomažete nakaradne projekte koji su u kulturi uvijek okrenuti nožem prema hrvatskim pravima, uspomenama, i svemu što je povijesno važno? Nismo čuli za nikakav grandiozni projekt kojega je priredio Grad Zagreb za obljetnicu Hrvatskoga kraljevstva. Je li to normalno da prvi puta u slobodnoj i neovisnoj hrvatskoj državi glavni grad ne predvodi u velikoj proslavi 1100. !!! obljetnice Hrvatskoga kraljevstva? gradonacelnik TomasevicKakva je to maligna suženost mozgova, i konačno, i duša ljudi koji su zasjeli u Gradskoj upravi na čelu s bijednim prekaljenim borcem protiv svega hrvatskoga? Ne samo da nam trujete djecu, nego nam ni povijest ne priznajete! Ne smišljate kako bismo uzveličali i obnovili mogilu u Maksimiru i posadili žito na kosini njezinoj da dopre do sokola Mladena Mikulina, nego žurno i podmuklo tiskate sadističke slikovnice sa prizorima i riječima o spolnoj aktivnosti za djecu u vrtićima!!! To već zaslužuje kaznenu prijavu! Kako se usuđujete oduzeti djetetu nevinost i djetinjstvo?
Bijeda vašega uma i podlost vaših karaktera zabranjuje pjevanje hrvatskih pjesama na našim trgovima, laži vaših službenika plaze po zabranama koje šaljete ispisane crvenom fašističkom tintom na adresu Marka Perkovića Thompsona. Mislite da nikada ne će proći vaša vlast i moć? Možda vas uistinu ponovno odaberu vaši leftardski sljedbenici za još jednu sezonu lova hrvatskih stradalnika, možda čak i doživotno!!! Ali jednoga dana i vi ćete umrijeti. Ta umrli su čak besmrtni Tito, Bakarić, dika naša svilena, Jakov izdajnik Blažević, isto je bio besmrtan, pa ona Anka Berus koja bi rođenoga brata najradije zaklala, kaže, dragoga i ozbiljnoga pravednika Lava Znidarčića kojega je „hapsila“ četiri puta! Ona čujemo da će dobiti ulicu u Zagrebu? Kao i dična razbojnica Milka Planinc! Svi su oni mrtvi! I o njima pišu udžbenici: jedni pišu stvarne istinite i pravedne presude, a drugi se prave ludi pa kao (mudroslovni) profesori markovine, jakovine i klasići lažu, a narod zna da lažu, jer ima živih svjedoka još uvijek mnogo, stari su, ali ih ima.
Patnje vaših raznih jezdimira klipanovskih izrazito su narasle poslije dočeka naših rukometaša. I to vam smeta, to jedinstvo mladosti, hrvatskih tajnih silnica koja će vama ipak doći glave. Svakom nasilju dođe kraj, pa će i vašem.
Tako će i za ovu bulumentu leftarda, koji nisu vični radu, a sada sjede u uredima i aktivističkim separejima glavnoga grada i šuruju s neradnicima i pijavicama na našim leđima, puni niskih strasti, doći dan kada će morati početi s radom. Svatko prema svom obrazovanju, darovima i snazi uma i ruku. Dolaze dani mršavih krava i možda će narod koji luta pustinjom progledati nakon mučnoga sljepila i šutnje, pa izabrati za vodstvo oronuloga i potonuloga grada dostojne zastupnike i u Skupštinu grada Zagreba i u Hrvatski državni sabor. Ne one koji kopaju nos, njihovo je vrijeme na izmaku.
