Miris balkanskog proljeća
- Detalji
- Objavljeno: Srijeda, 19 Veljača 2025 12:07
Tko god stajao iza studentskih akcija u Srbiji – istočne, zapadne ili ovdašnje službe – nekako sam uvjeren da mu obnova nekadašnjeg ''zajedništva'' nije mrska, štoviše skloniji mišljenju da se Vučića ruši više zato što nije bio dostatno uspješan u ostvarenju velikosrpskih interesa nego stoga što ih je zagovarao i zagovara, zbog istog je uostalom i Milošević bio srušen.
Malo-pomalo studentske blokade i prosvjedi u Srbiji privukli su pozornost cijele regije i šire. U Srbiji kao omađijani i lijevi i desni, svi kojima je dosta više Vučića jer presporo realizira srpski svet ili presporo ulazi u Europsku uniju, pobožno ponavljaju kako samo studenti Srbiju spašavaju. Polako se zaokružuje cijeli jedan kult srbijastudenata. Pratim ta zbivanja pomno od početka, ne zato što bi me pretjerano zanimalo što se događa u Srbiji, nego stoga što već dulje vrijeme Hrvatska i Srbija počinju djelovati po principu spojenih posuda pa ono što se događa u jednoj od tih zemalja, uskoro ima određeni refleks u drugoj. Nije mi to drago, ali činjenice ne mogu negirati. Od samog početka ima neka tajna hrvatsko-srpska veza u ovom slučaju, naime od prvih dana prosvjeda šuškalo se da studentske blokade funkcioniraju po načelima iz Blokadne kuharice nastale u kontekstu studentskih blokada na Filozofskom fakultetu u Zagrebu prije petnaestak godina.
Ovih dana u hrvatskom medijskom prostoru zapela mi je za uho sintagma 'balkansko proljeće', ne sjećam se više ni gdje je čuh ni tko je izreče, ali znam da se pojavila u kontekstu srbijanskih studentskih prosvjeda i njihova odjeka u regiji iliti ''ovim prostorima''. Naziv je, moram nevoljko priznati, dobar, dobro odabran, stoga držim da nije slučajan i da bi uskoro mogao postati popularan. Po analogiji s Arapskim proljećem Balkansko bi proljeće moglo postati naziv za cijeli niz društvenih gibanja, prosvjeda i prevrata na tzv. zapadnom Balkanu, gdje se svojedobno trpalo i Hrvatsku, a kojima će srbijanski studentski nemiri biti početak i uzor. Zbog nekog razloga nemiri u Srbiji često imaju taj potencijal da postanu inspiracija i obrazac za procese koje daleko nadilaze srpsku veličinu i važnost u međunarodnim odnosima. Prisjetimo se ovdje da su iskustva i aktivisti Otpora, studentske organizacije koja je rušila Miloševiće, kasnije korišteni u cijelom nizu obojenih revolucija.
U Hrvatskoj se podrška srbijanskim studentima zahuktavala polako, ali postojano. Ono što je ispočetka djelovalo tek kao studentska solidarnost i podrška mladim ljudima koji se bore za bolje društvo i funkcionalnu demokraciju, sve više vučićse pretvara u zloslutno ''Počnimo YUbav ispočetka'' s splitskog skupa podrške srpskim studentima. Dakle, otuda to oduševljenje za studentske prosvjede, ovdašnje ih pristaše vide kao još jednu šansu za obnovu jugoslavenskog zajedništva! Krvavom raspletu dvaju dosadašnjih takvih zajedništava usprkos! Naravno, i hrvatske javnici i javnice, od notorne Severine do kvizovođe Lokasa, počeli su se nadmetati u tome tko će srpskim studentima uputiti iskrenije i toplije izraze podrške. I u Zagrebu se jugoslavenski pomladak okupio da izrazi podršku subraći i susestrama iz Srbije. Četa mala, ali odabrana, s Filozofskog i Političkih znanosti, naravno.
Ne bih kvario sveopći konsenzus oko podrške mladosti, ljepoti i snovima o boljem i pravednijem svijetu, ali moram. Oko hrabre studentske pobune u Srbiji nekako se sama od sebe postavljaju neka pitanja, koja ponešto potamnjuju sjaj tog pravedničkog pohoda. Prvo, koliko god da se divili studentima, razložno je postaviti pitanje tko stoji iza njih i s kojim ciljem se pobuna diže? Lijepo je vjerovati u spontanost i vjerojatno većina sudionika u studentskim blokadama djeluje iskreno i spontano, međutim ne postoji organizirana spontanost, a da su sva događanja oko studentskih prosvjeda u Srbiji pažljivo i promišljeno organizirano, jasno je svakome tko ih je i površno pratio. Postavlja se samo pitanje tko i s kojim ciljem sve to organizira i financira? Je li meta samo Vučićeva vlast ili nepoznati organizatori imaju i dalekosežnije ciljeve? Kako će se sve to odraziti na Hrvatsku? Kuha li se po principu spojenih posuda nešto slično i u Hrvatskoj?
Nekako ispod radara javnosti prolazi podatak da već dulje vrijeme traje studentski prosvjed i u Crnoj Gori u kojima se traže ostavke potpredsjednika vlade Alekse Bačića i ministra unutarnjih poslova Danila Šaranovića zbog masakra na Cetinju, koji se dogodio 1. siječnja. Obrazac je sličan onome u Srbiji, a kao povod također je uzeta pogibija većeg broja građana, samo što u crnogorskom slučaju uzrok nije bio pad nadstrešnice nego masakr koji je izvršio pojedinac. Očigledno je da su crnogorski studentski prosvjedi dobrim dijelom inspirirano srbijanskim prosvjedima, a miris ''balkanskog proljeća'' u zraku daje naslutiti da se i u ostalim državama bivše Jugoslavije samo čeka neki zgodan povod vučićpa da krenu prosvjedi. Da toga nije pošteđena ni Slovenija, dokaz je to što su se i u Ljubljani studenti nešto uzjogunili tražeći ispriku gradonačelnika Jankovića zbog podrške Vučiću, što je u redu, ali i izražavajući snažno podršku srbijanskim studentima, što je na tragu nekadašnjih bratsko-jedinstvenih uzdaha.
Tko god stajao iza studentskih akcija u Srbiji – istočne, zapadne ili ovdašnje službe – nekako sam uvjeren da mu obnova nekadašnjeg ''zajedništva'' nije mrska, štoviše skloniji mišljenju da se Vučića ruši više zato što nije bio dostatno uspješan u ostvarenju velikosrpskih interesa nego stoga što ih je zagovarao i zagovara, zbog istog je uostalom i Milošević bio srušen. A da studenti nisu nikakvi internacionalisti i ovostoljetna djeca cvijeća pokazuje njihov odgovor Kurtiju na njegove izraze podrške: ''Želimo da javnost obavestimo da sve ovo radimo kako bi svi koji su prekršili zakon bili izvedeni pred lice pravde, kako bismo promenili sistem i počeli konačno da rešavamo status Kosova i Metohije uz našu obnovu punog suvereniteta i ustavne zakonitosti Srbije.'' Uostalom, kome se dalo gledati prizore studentskog marša od Beograda prema Novom Sadu, mogao se nagledati srpskih zastava, šajkača i troprstnih pozdrava.
Sve u svemu, svaku prosvjednu akciju u Hrvatskoj koja se izravno ili neizravno poziva na srpske prosvjede treba gledati kao na širenje balkanskog proljeća na Hrvatsku, to jest kao radnju koja u svojoj konačnici cilja na derogiranje članka 142. Hrvatskog ustava i obnavljanje nekog oblika jugoslavenskog zajedništva. A što se studenata tiče, čisto larpurlartistički treba se diviti njihovoj pameti, slozi i snazi, ali gledajući sa stanovišta hrvatskih interesa – za hrvatske državne interese povoljnije je da Vučić što duže ostane na vlasti. Ja bih tu još dodao i uvođenje viza da se spriječi prekogranični transfer evolucionara, ali tko mene pita.
Damir Pešorda
