Milanovićeva gošća umjesto inauguracije trebala je biti na DORH-u: Britanci su sve otkrili

Pin It

Predsjednik Zoran Milanović na svoju je inauguraciju pozvao najstariju živuću partizanku Vjeru Andrijić. Svojedobno je ona dala intervju za Pupovčevu VIDA TV. Tamo je detaljno opisala ulazak partizana u Široki Brijeg prilikom čega su ovi pobili franjevce i zapalili crkvu.

Za ovaj zločin do danas nitko nije odgovarao. Partizanka Vjera umjesto da bude ispitana na državnom odvjetništvu dobiva poziv na predsjedničku komemoraciju. 

Zanimljivo je da je zločin partizana u Širokom Brijegu zabilježen u dokumentima britanske vlasti. Brigadir Fitzroy Maclean tako iz Beograda piše Foreign Officeu 8. veljače 1945.: "Danas je 'Borba svoj glavni napis posvetila žestokom napadu na bosanskohercegovačke svećenike franjevce, koji su optuženi da su dosljedno šurovali s USTAŠAMA, a kasnije igrali aktivnu ulogu u masakrima i krvoprolićima, te svoje samostalne neprijatelju stavili na raspolaganje kao obavještajna središta, skladišta oružja, pa čak i utvrde". 

Maclean dodaje da članak "završava tvrdnjom da su oni sada prešli sve granice i da više ne može biti nikakva oprosta". Maclean završava: "Tito mi je nedavno rekao da će, iz vojnih razloga i razloga unutarnje sigurnosti, biti prisiljeni poduzeti drastične akcije protiv ovih franjevaca, iako se više no ikad žestoko suprotstavlja bilo kom obliku vjerskih progona".

Bitka za Široki Brijeg trajala je dva dana, tijekom 6 . i 7 veljače 1945. Britanski dokument, dakle, napisan je dan nakon likvidacije hercegovačkih franjevaca. Povjesničar Vladimir Šumanović u radu "Masovni zločini 11. dalmatinske brigade – Široki Brijeg i Kočevski rog" zaključuje da Macleanovo izvješće predstavlja neposredan dokaz, ne samo da je Tito osobno naredio likvidaciju franjevaca, nego i da je o namjeri njezina provođenja prethodno obavijestio britansku vojnu misiju, odnosno njezina zapovjednika Macleana.

Tvrdnja bez dokaza

Macleanovo izvješće, u obliku prijepisa, objavljeno je u zborniku dokumenata tiskanom od Arhiva Jugoslavije i nakladničke kuće Globus 1981. pod naslovom "Tito Churchill: Strogo tajno". Vlast u Jugoslaviji dopustila je tiskanje ovoga zbornika, ali se službeno jugoslavensko stajalište vezano uz stradavanje franjevaca svodilo na tvrdnju da nisu smaknuti, nego da su poginuli u borbi s postrojbama NOVJ tijekom bitke za Široki Brijeg. 

No vlast u Jugoslaviji, kao što pokazuje Šumanovićeva analiza, nije za svoju tvrdnju o smrti širokobrijeških franjevaca navela niti jedan konkretan dokaz. Suprotno opisu događaja iz razdoblja Jugoslavije, dostupni izvori upućuju na zaključak kako franjevci u Širokom Brijegu nisu stradali u borbama protiv postrojbi NOVJ, nego su likvidirani zato što ih je vodstvo KPJ smatralo svojim političkim protivnicima, odnosno "narodnim neprijateljima". 

Uz spomenuto Macleanovo izvješće, jedan od glavnih argumenata za ovaj zaključak, argumentira Šumanović u spomenutom radu, činjenica je da su osim u Širokom Brijegu, svećenici ubijani i u drugim mjestima u Hercegovini. Tu činjenicu vlast u Jugoslaviji prešućivala je u svojim publikacijama zato što ju nije mogla opravdati. Prešućivanjem je stvoren dojam kako NOVJ nije progonila Katoličku crkvu, nego samo one svećenike koji su bili neposredni sudionici rata, a time i legitiman vojni cilj.

Pokazao je pravo lice

To je u skladu sa stavom koji je iznesen u jednoj okružnici Oblasnog komiteta KPH za Dalmaciju iz rujna 1944. gdje stoji: " (…) ako je netko neprijatelj samo naše Partije, to nije dovoljan razlog za likvidaciju. To može dati suprotne rezultate. Ukoliko pak dolazi do likvidacije takovih elemenata, treba ih okarakterisati kao suradnike okupatora, ustaša i njihovih pomagača".

Franjevce u Širokom Brijegu likvidirala je 11. dalmatinska brigada. Samostan u Širokom Brijegu nije bio vojni objekt, tako da formulacija "likvidacija samostana" navedena u zapovijedi 11. dalmatinske brigade gotovo sigurno predstavlja naredbu za smaknuće tamošnjih franjevaca. To je sukladno i Macleanovu izvješću u kojemu stoji da će Tito poduzeti "drastične akcije protiv ovih franjevaca". Zoran Milanović svojedobno je izjavio da mu draži Tito od Franje Tuđmana.

To je jasno demonstrirao na prošloga tjedna održanoj komemoraciji. Basta, kako mu je bio nadimak u srednjoj školi (bit će po Milanu Basti!) pozivanjem partizanke koja je sudjelovala u ubojstvima hercegovačkih franjevaca pokazao je svoje pravo lice. I on, očito, smatra kao i Ivo Josipović da je samostan u Širokom Brijegu bio legitiman vojni cilj. Ako se s tako visoke razine opravdavaju komunistički zločini onda je posve jasno zašto pravosuđe u Hrvatskoj na njihovu sankcioniranju nije napravilo ništa. Vrani vrani ne kopa oči. 

Davor Dijanović/direktno.hr