Meter o sinoćnjoj ‘eksploziji u Ovalnom uredu’ i onome što bi se moglo dogoditi u Europi
- Detalji
- Objavljeno: Nedjelja, 02 Ožujak 2025 13:00
Sve je zapravo vrlo jednostavno s logičke točke gledišta: postoji prilika za mir (istina, s dostatno bolnim ustupcima Kijeva, ali nešto će vjerojatno morati dati i Moskva iako definitivno puno manje), i postoji nastavak rata. Pritom nema ni vremena ni prostora za sentiment, za pozivanje na moralne kategorije i na pitanja tko je kriv a tko prav i sl.
Jučerašnji dramatični i skandalozni razgovor između američkih i ukrajinskih predsjednika Donalda Trumpa i Volodimira Zelenskog izaziva golemu političku i medijsku pozornost u Europi i svijetu. Stoga smo za komentar onoga što se sinoć dogodilo, kao i za moguće implikacije upitali našeg urednika Zorana Metera. Kao i uvijek – govorio je otvoreno i „bez dlake na jeziku“. Njegova razmišljanja prenosimo u cijelosti.
Koliko je stanje alarmantno svjedoči da je Starmer za sutra sazvao hitan sastanak europski čelnika na kojem bi trebao sudjelovati i Zelenski. Sastanak je nazvao „trenutkom za sumiranje“! Dakle, europske elite će sutra pokušati zbrojiti dva i dva, a nadam se da im rezultat na kraju neće ispasti 5, tj. da neće preuveličati svoje mogućnosti i krenuti u novu nepromišljenu avanturu
Trump nakon jučerašnje „eksplozije“ u Ovalnom uredu Bijele kuće ima dvije opcije: obje dovoljno jake da iz svega pred svojim glasačima iziđe kao pobjednik, a što je njemu i najvažnije.
Prva je da čeka da mu se Zelenski pokloni, da od njega zatraži oprost i pristane potpisati sporazum o ukrajinskim rudnim bogatstvima bez dodatnih američkih sigurnosnih jamstava na kojima inzistiraju Kijev i ključne europske zemlje – Velika Britanija, Francuska te EU. Trump pak smatra da je taj sporazum dovoljno jamstvo da Rusi u buduće neće moći pokretati bilo kakve nove vojne pohode na Ukrajinu tj. onaj njen veći dio koji će ostati pod kontrolom Kijeva.
Druga je opcija da Trump potpuno odustane od Ukrajine i prepustiti je sudbini europske pomoći u njenom nastavku rata s Rusijom ako ga toliko žele. Ova je opcija noćna mora za Europu (naravno i za Ukrajinu koja dobro zna tko joj je glavni strateški partner i zašto je uopće uspjela zadržati državnost). Jer europske političke elite rado bi ratovale s Rusijom ukrajinskim vojnicima „do konačne pobjede“ ali bez slanja svojih vojnika kako je to bilo tri godine pod palicom Joea Bidena. Njih bi poslale samo kada bi im SAD osigurao sigurnosna jamstva i to tek nakon potpisivanja mirovnog sporazuma.
Europa nema ni resurse ni jedinstvo
Kako dobro znamo kolika je stvarna europska vojna moć bez američkog sigurnosnog kišobrana jasno je kako rat u Ukrajini bez barem dosadašnje američke uloge u njemu nema nikakvog smisla jer Europi i Kijevu ne samo što ne bi osigurao željeno, već Europu vrlo lako može dovesti u neposredan vojni sukob s Rusima. Ovi potonji pak jasno daju do znanja da se ne namjeravaju nigdje povlačiti i da neće tolerirati europske vojne snage na ukrajinskom tlu, kako se god nazivale – mirovne ili neke druge, pod čijim god zastavom bile.
Europa jednostavno nema ni vojne ni obavještajne resurse za rat kakav se vodi u Ukrajini. Sjećam se Putinove izjave kada je Macron govorio da će sigurno poslati francuske vojnike, negdje u zonu Odese. Kazao je, ako im se toliko ratuje s Rusijom neka slobodno dođu ako to žele. Dakle, moraju znati da neće u Ukrajinu doći na izlet, stavljati dnevnice u svoje džepove i paradirati ulicama slobodnih ukrajinskih gradova. Završit će u rovovima skupa s ukrajinskim vojnicima. Žele li u takvoj igri sudjelovati građani Europe? Ne bih rekao. Tim više što se zna da unutar EU-a po pitanju mirovnih pregovora o Ukrajini nema jedinstva.
Zato su europske političke elite, koje su se do sinoć još nadale promjeni Trumpovog pristupa pregovorima s Putinom, sada potpuno frustrirane i dezorijentirane. Tim više i zbog prethodnih neuspješnih pritisaka na Trumpa od strane Emmanuela Macrona i britanskog premijera Keira Starmera.
Koliko je stanje alarmantno svjedoči i vijest da je ovaj potonji je za sutra sazvao hitan sastanak europski čelnika na kojem bi trebao sudjelovati i Zelenski. Starmer je sastanak nazvao „trenutkom za sumiranje“! Dakle, europske elite će sutra pokušati zbrojiti dva i dva, a nadam se da im rezultat na kraju neće ispasti 5, tj. da neće preuveličati svoje mogućnosti i krenuti u nepromišljenu novu avanturu. U rat s Rusijom, ali ovoga puta bez SAD-a. Kako Rusiju nisu porazili ni s SAD-om iza leđa pune tri godine, iluzorno bi bilo očekivati da će to onda sada moći učiniti!
Kaja Kallas priča gluposti
Pritom šefica EU diplomacije Kaja Kallas nastavlja pričati gluposti o nužnosti nastavka rata do ukrajinske pobjede jer će Putin, u suprotnom, prije ili kasnije pokrenuti novu invaziju na istočne članice NATO saveza (takve izjave sigurno ne daje sama od sebe kako je to znao činiti njen prethodnik Borrell koji je za nju vanjskopolitički “teškaš”– bez uvrede, ipak je ona “samo” iz Estonije, a isto bi bilo da je i iz Slovenije, Hrvatske, …,, već to govori u ime Europske komisije koja je potpuno izgubila kompas još nakon po nju potpuno neočekivane Trumpove pobjede na američkim izborima).
Trumpu je pak do Kallasinog mišljenja stalo kao do „crnog ispod nokta“, o čemu najbolje svjedoči da nju tijekom dvodnevnog boravka u Washingtonu 26. i 27. veljače nije želio primiti ni američki državni tajnik Marco Rubio (njen kolega po dužnosti), već se morala družiti s pojedinim članovima Kongresa govoreći im o nužnosti nastavka pružanja pomoći Ukrajini do konačne pobjede i td.
Također i današnje patetične izjave brojnih europski dužnosnika, njihove osude sinoćnjeg ponašanja Trumpa i njegovih suradnika prema Zelenskom i poruke kako oni i dalje stoje uz Ukrajinu nisu ništa drugo nego predstava za široke mase. Igrokaz – koji će uskoro završiti.
Europa mora shvatiti i prihvatiti stvarnost
Jer europske političke elite konačno moraju shvatiti jedno (a vjerojatno sada i shvaćaju): Trump je napravio svoj izbor kojeg je najavljivao i tijekom predizborne kampanje, i želi Ameriku pod bilo koju cijenu izvući iz ukrajinskog rata. Po mogućnosti mirovnim sporazumom, a ako ne – Amerika odlazi sama.
Ukrajini je bolje pristati na ono što Trump traži, jer svako otezanje, da ne govorim odustajanje od sporazuma, voda je na mlin Putinu a uvjeti za budući mir po Kijev će postajati samo gori. Jer Rusija ovaj rat ne može i neće izgubiti, ma što nam govorili europski birokrati.
Sve je zapravo vrlo jednostavno s logičke točke gledišta: postoji prilika za mir (istina, s dostatno bolnim ustupcima Kijeva, ali nešto će vjerojatno morati dati i Moskva iako definitivno puno manje), i postoji nastavak rata. Pritom nema ni vremena ni prostora za sentiment, za pozivanje na moralne kategorije i na pitanja tko je kriv a tko prav i sl.
Ovo su dvije opcije koje su još jedino u igri – nekog srednjeg puta više nema, kao što je to želio Biden (beskonačni rat za iscrpljivanje Rusije). Beskonačni rat sada ne žele ni Washington (preskup je i prerizičan) ni Moskva (kojoj je također vrlo skup ali i čiji vojnici također ginu). A kada ga oni ne žele, zna se kuda ova priča jedino može ići.
Posve je druga stvar što se Europa duboko uvukla u ukrajinsko blato (paradoks je što ju je u njega uvukao Washington koji će se sada iz svega „elegantno“ izvući što pak iritira ponos europskih političara a zapravo ukazuje na njihovu nekompetentnost pa i glupost) da joj je sada teško iz njega izići a da pritom sačuva čist obraz.
Treba im izlazna opcija koje nema
I europskim političkim mudracima treba neki element u sporazumu kojeg bi mogle predstaviti pred svojim građanima kao svoju pobjedu, jer im u suprotnom prijeti detroniziranje s vlasti: previše su toga stavile na kocku i uložile europskoga novca a da bi mogle ostati nekažnjene.
Problem je u tome što se na horizontu ne vidi što bi to one mogle dobiti, tim više što su, barem za sada – izgurane s pregovaračkog stola između Moskve i Washingtona.
Problem po europske elite je tim veći što će Rusiji, iako teško pogođenoj sankcijama ali nikako ne smrtonosno – mogući novi deal s SAD-om omogućiti ne samo dovoljno brzi ekonomski oporavak već i brzi razvojni iskorak naprijed, dok Europi pravi ekonomski ali i politički problemi tek predstoje.
Tko to nije u stanju vidjeti iskreno ga žalim, kao što žalim i sve nas ukoliko naše elite naprave povijesnu grešku i ne donesu jedinu ispravnu odluku.
Je li Zelenski od sinoć politički mrtvac? Ne bih još rekao da je, ali bi to itekako moglo ovisiti i o sutrašnjem sastanku europskih vođa i o njegovom potezu u odnosu na Trumpovu ponudu.
Siguran sam da će ga Trump opet rado primiti ako mu se ovoga puta odluči iskreno pokoriti, bez da mu europske elite sufliraju što i kako mora raditi – kako je to u svibnju 2022. g. učinio tadašnji britanski premijer Boris Johnson, nagovorivši Zelenskog da odustane od već gotovo dogovorenog prijedloga mirovnog sporazuma između Moskve i Kijeva u Istanbulu, uz posredništvo Turske.
Tada su uvjeti za Ukrajinu bili kudikamo povoljniji nego sad, zemlja neusporedivo manje razorena, a Kijev je kontrolirao puno više teritorija. Ali što je bilo bilo je – i na to se više nema smisla vraćati.
Uostalom, Trumpu će za konačni mirovni sporazum (ako do njega ikad dođe), na kraju trebati i potpis ukrajinskog predsjednika. Ma tko on bio – što Trumpu ne znači baš ništa.
