Svijest europskih lidera zarobljena je u okvirima prošlosti
- Detalji
- Objavljeno: Nedjelja, 09 Ožujak 2025 13:55
U kontekstu rasprave oko Ukrajine, jedan je korisnik X-a njemačkog podrijetla, nedavno na toj platformi primijetio: “Kao Nijemac, samo želim vidjeti jesam li sve dobro razumio. Čitav zapadni svijet traži od nas da izgradimo golemu vojsku, s kojom ćemo, ako bude potrebno, marširati preko Poljske kako bismo se borili protiv Rusa.
Ovo samo ostavljam ovdje kao zabilješku, kako ne bi bilo nekih nesporazuma u budućnosti…”. Piše Borislav Ristić za Večernji list.
Ovo je zgodna primjedba koja dobro opisuje svu moralnu konfuziju koja je nastala oko nedavne Trumpove inicijative za okončanjem rata u Ukrajini. Tu moralnu konfuziju vidimo na licima upravitelja europskih provincija kad god se sastanu i zabrinuto gledaju u kamere, tražeći pogledom Nevillea Chamberlaina. Tu okovanu svijest nije uzdrmala ni ironija slanja njemačkih tenkova Ukrajincima da se bore protiv Rusa kod Kurska.
Za naših je života prodefiliralo toliko ‘Hitlera’ da ih je teško prebrojati
Čini se kako je glavni problem našega svijeta – pri čemu uglavnom mislim na Europu – taj što je svijest europskih lidera zarobljena u okvirima prošlosti, koja im često služi kao emotivni okvir iz kojeg gledaju na sadašnjost. Prošlost nas može puno toga poučiti, ali je važno isto tako razumjeti i kako istine o budućnosti uglavnom ne leže u prošlosti. Prošlost je prošlost, njena funkcija nije uloga emotivnog okvira za gledanje na sadašnjost.
Na žalost, većina europskih političara danas je još uvijek zarobljena u dvadesetom stoljeću. Zato stalno i gledamo kako se propinju na prste dok pjevaju pjesmicu o “budućnosti koja pripada nama”. Za naših je života prodefiliralo toliko “Hitlera” da ih je teško prebrojati. Svakoj gluposti koja političkoj eliti na Zapadu padne na pamet potreban je jedan Hitler. Čini se kako ništa drugo i ne rade nego brane svijet od aveti prošlosti.
Naočale s okvirima iz dvadesetog stoljeća
Ova opsesija prošlošću ne zaprječuje nam samo pogled na sadašnjost, već nas i sprječava da uzmemo ulogu u izgradnji vlastite budućnosti. Zato je, možda, upravo ova situacija oko Ukrajine zadnji trenutak da pokušamo pogledati na ono što se događa bez naočala s okvirima iz dvadesetoga stoljeća. Prošlosti treba ostaviti da prođe kako bismo uhvatili korak sa sadašnjosću, koja nam ubrzano izvlači tepih ispod nogu.
Mnogi analitičari koji su pratili rat u Ukrajini taj su rat opisivali kao mučnu kulminaciju i konačan svršetak dvadesetog stoljeća. Svijet dvadesetog stoljeća oblikovan je Drugim svjetskim ratom i hladnoratovskim zaključcima koji su iz njega proizašli. Taj svijet je bio dualistički svijet “borbe dobra i zla”, u kojem je bilo malo mjesta za neutralnost, osim ako niste bili iz Finske ili živjeli u Titovom čardaku ni na nebu ni na zemlji.
U tom su svijetu postojale dvije supersile, Rusija i SAD. Rusko carstvo se raspalo krajem stoljeća, ali su ostali mnogi strahovi i zazor od eventualnog njegovog uzdizanja. Rat u Ukrajini je toliko bitan, jer je pokopao svaki eventualni san, ali i strah, od ponovnog uspostavljanja ruskog carstva. Rusija je u Ukrajini izgubila taj rat, jer je pred cijelim svijetom demonstrirala kako nema snagu pokoriti ni jednu trećerazrednu silu.
Rusija kao supersila više ne postoji
Ne postoji ni najmanja šansa da Rusija pređe Dnjepar i ponovno krene na Europu. To je zaključak koji su izveli Amerikanci iz ovog rata, dok taj zaključak Europljani (još uvijek) nisu izvukli. Hladni rat je završen. Svijet se promijenio. Rusija kao supersila više ne postoji. Empirijski dokaz toga je Ukrajina. Europa više nije prijestolje na kojem se odlučuje sudbina svijeta. Druge su sile sad u igri, magnetsko polje planeta se promijenilo.
I to je stvarnost s kojom računa Trump kad žuri da zaključi mir s Rusima, jer taj rat za Ameriku više nema svrhe. Glavni problem Europe danas je što ju vode ljudi zakopani u prošlosti. Oni se čvrsto drže te prošlosti, plaše nas njome i žele narednim generacijama prenijeti svoje strahove. Ljudi koji žele živjeti u sadašnjosti moraju nekako iznaći način da se izbore s njima kako bi napravili korak ka budućnosti koja je već tu.
