Hrvatska kultura zarobljenik propale jugoslavenske paradigme: 'Novca se našlo i za Slijepčevića'
- Detalji
- Objavljeno: Utorak, 11 Ožujak 2025 16:01
Za sada jedino je Orešković-Karamarkova vlada nastojala počistiti Augijeve štale Ministarstva kulture kad je na njegovu čelu bio dr. sc. Zlatko Hasanbegović.
Čišćenje je, nakon hajke na Hasanbegovića (koju je podupirao i dio HDZ-a), zaustavljeno i sve je vraćeno na staro, na po ljevicu prirodno stanje stvari u kojemu ljevičarski kulturnjaci kao jedini arbitri određuju što je hrvatska kultura i gotovo u potpunosti kontroliraju financijska sredstva koja se dodjeljuju za djelovanje u kulturi.
A to staro književnik Hrvoje Hitrec u kolumni za Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća ovako opisuje: "Kreativci u kulturi koji imaju domoljubni osjećaj jednostavno su eliminirani iz javnoga života, kultura je dospjela u ruke militantne ljevice, kojoj država podilazi, u ruke raznih 'civilnih udruga' koje se navodno bave kulturom, a nikada nisu niti ikada hoće stvoriti ono što se naziva trajnim kulturnim dobrom, jer za to nisu sposobne niti im je to svrha. One su postale sanktuariji u kojima se čuvaju jugoslavenske relikvije".
Najjasniji indikator politike
Dok je ljevica na vlasti Ministarstvo kulture otvoreno financira anacionalne i jugofilne projekte te instalira frljiće za intendante HNK. No ni HDZ nije tu mnogo bolji. I kad je HDZ na vlasti financira se se projugoslavenski sadržaj. Tako je 2010., u vrijeme vladavine HDZ-a, Ministarstvo kulture sufinanciralo knjigu Snježane Kordić Jezik i nacionalizam koja negira posebnost hrvatskog jezika. U vrijeme SDP-a o potporama knjigama u Ministarstvu odlučivao je Čedomir Višnjić, kojega je povjesničar dr. Ante Nazor optužio da je bio obavještajac tzv. SAO Krajine.
Gramscijevsku metodologiju ljevica, koja je u Hrvatskoj, nažalost, sinonim za anacionalne jugofilne strukture, vrlo je uspješno primjenjivala od samog nastanka hrvatske države. Financirajući glazbu, film, knjige, kazališta, udruge i medije koji su promicali njezine ideje, ona je nametnula svoj duh vremena ili, drugim riječima, postigla je to da su njezine ideje postale kulturni mainstream dok je ideje suprotne strane ridikulizirala i učinila neprivlačnim i politički nekorektnim.
Ljevica, u Hrvatskoj u bitnom skopčana s jugoslavenskim sadržajima i sentimentima, i dalje upravlja hrvatskom kulturom. Kontinuirano od 1945. A "plodovi otrovne voćke" i dalje obilno zriju i na političkom planu. Dotle desnica nema niti jedan masovni medij u kojemu bi mogla promicati svoje ideje. Najjasniji indikator toga kakvu će politiku jedna vlada voditi je upravo Ministarstvo kulture. Ako se ne dira u dosadašnje okamenjene strukture u ovome Ministarstvu, jasno je da se vodi politika kontinuiteta.
Što se sve financira iz hrvatskog proračuna?
Srbijanski glumac i producent Lazar Ristovski nedavno je na jednom političkom skupu kritizirao studente koji prosvjeduju u Srbiji, a na meti su mu se našli i Hrvati. "Po Srbiji dižu krvave ruke, po ulicama, po fakultetima i kazalištima. E, po kazalištima! Zaboravljaju krvave ruke koje su istjerale 250.000 Srba iz Krajine i iz Hrvatske, zaboravljaju krvave ruke do lakata koje su pobile stotine tisuća Srba u Jasenovcu", rekao je Ristovski.
Isti je taj Ristovski od 2012. do 2022. od Hrvatskoga audiovizualnog centra oko 200,000 eura. U HAVC-u se sada skandaliziraju zbog govora mržnje, no svatko sa zrnom soli u glavi i ranije je mogao zaključiti kakve stavove Ristovski zauzima.
Hrvatska kultura zarobljenik je propale jugoslavenske paradigme. I velikosrpski raspoloženi pisci i kulturnjaci prije će se financirati iz proračuna, nego sadržaj koji afirmira hrvatske vrijednosti. Dovoljno je navesti knjigu Krajina ili tjednik Novosti, no to je tek kap u moru protuhrvatske propagande plaćene novcem iz hrvatskog proračuna.
'U Hrvatskoj se redovito financiraju i nagrađuju anacionalni i projugoslavenski sadržaji'
Dakako, novca se pronašlo i za najnoviji film Nebojše Slijepčevića "Čovjek koji nije mogao šutjeti". Hrvatska braniteljica i književnica Tanja Belobrajdić o ovome će filmu primijetiti: "Tomo Buzov je Hrvat iz Kaštel Novog, živio je u Beogradu i on je umirovljeni oficir iz bivše JNA. On, iako je napravio jedno hrabro djelo, daleko je iza osoba kojima bismo mi kao Hrvatska trebali dati priznanje. (…) "Taj film bi se možda prije trebao zvati 'Čovjek koji je prestao šutjeti' jer do veljače 1993. godine, kao Hrvat i kao netko tko je živio u Srbiji i tko je umirovljeno vojno lice, prešutio je Vukovar, Škabrnju, Dubrovnik, stradanje svog naroda pod agresijom one vojske u kojoj je on do jučer radio. Mi imamo brojne pripadnike JNA koji su napuštali vojsku, bježali, priključili se hrvatskoj strani", dodala je Belobrajdić.
U Hrvatskoj se, međutim, redovito i u pravilu financiraju i nagrađuju anacionalni i projugoslavenski sadržaji. Nikada ovaj film ne bi dobio nikakve nagrade niti financijske potpore da je govorio o nekom Hrvatu kao heroju Domovinskog rata. Takvi se filmovi ne snimaju, a ako se i snime nastoji ih se marginalizirati i obezvrijediti od kojekakvih tobožnjih filmski kritičara.
'Hrvatski branitelji u filmovima se prikazuju kao kockari i propalice koje tuku žene'
Koliko Hrvata je ikada čulo za dokumentarni film Darka Dovranića "Junaci hrvatske Banovine - Mile Blažević Čađo". Kao što je poznato, opasan eksplozivom, Čađo se bacio na oklopljeni kamion s protuzračnim trocijevnim topom, koji je pred sobom tjerao živi štit od pedesetak stanovnika Zamlaće i Struge. Tim je činom spasio mnoge živote i omogućio spašavanje civila i kolega policajaca koji nisu željeli pucati po narodu. Da smo ozbiljna država o Čađi bi se snimilo nekoliko igranih filmova.
No u Hrvatskoj vrijede drugačija pravila. Hrvatski branitelji u filmovima se u pravilu prikazuju kao kockari, pijanice i propalice koje tuku žene. Nagrađuju se samo oni filmovi koji "propituju dominantne narative", a to znači oni koji su u funkciji kriminalizacije Domovinskog rata ili rehabilitacije jugoslavenskih sadržaja. I ovaj Slijepčevićev film govori tome u prilog.
