Film koji je mogao šutjeti
- Detalji
- Objavljeno: Utorak, 11 Ožujak 2025 19:04
Reklame u kinima trajat će duže od samog filmića koji popravlja imidž Jugoslavenske narodne armije. Ako ga uopće itko dođe gledati. To je film kao kućna radinost – baš dobih ideju da u nekom vlaku ili busu pokušam smisliti petnaest minuta muvanja par ljudi s nekoliko rečenica, a da mi glavni junak uglavnom cijelo vrijeme šuti, pa da ga pošaljem na nominaciju za Oscara.
Kad može jugoslavenska produkcija dobiti stotine tisuća hrvatskih eura za taj uradak, možda se HAVC i meni smiluje.
Naime “Čovjek koji nije mogao šutjeti” razočaravajuće je ogoljen kratki film koji posrće pod vlastitim minimalizmom.
Scenografija praktički ne postoji – samo skučeni vagon koji se više čini kao štednja proračuna nego kao stilski izbor, ostavljajući okruženje bez nadahnuća. Dijalog je toliko rijedak da ga gledatelj mora zamišljati u svojoj glavi. Ono malo što se kaže čini se ukočenim i ne uspijeva nositi nikakvu emocionalnu težinu ili dubinu.
Tanašna napetost u filmu ‘Čovjek koji nije mogao šutjeti’
Tema se, ako se tako može nazvati, kroz petnaestak minuta osjeća tek kroz tanašnu napetost.
Oslanja se na jedan predvidljivi čin prkosa koji ne gradi ništa smisleno – nema uobičajene složenosti, samo šuplja gesta. Veću smo dramaturgiju ranije doživjeli kroz patetične i spektakularne najave po medijima nego što je nudi kandidat za Oscara.
Oscar je izmakao našoj ministrici „s ovih prostora“
Za uradak koji se nastoji pozabaviti teškim povijesnim trenutkom šokantno je lagan, više skica nego priča, pa se pitate zašto se nije usudio reći – ili pokazati – više. Što drugo nego štednja proračuna kako bi ostalo eura za putovanja po Americi.
Međutim Oscar je izmakao našoj ministrici „s ovih prostora“, koja je svojom potporom pridonijela pokušaju promjene cijele paradigme odnosa prema agresorima iz Domovinskog rata.
Da je kojim slučajem ispričano stradanje ili junaštvo Hrvata, ne bi se za film nigdje ni čulo…
Jednu iznimnu reakciju oficira koji se pobunio protiv postupaka paravojne formacije filmić je prikazao kao uobičajen karakter JNA. Premda je svoju radnju ovaj film zapravo odšutio.
OK, shvatimo to kao umjetničku slobodu neizražavanja! Poruku smo naime razaznali u brojnim medijskim kampanjama proteklih nekoliko mjeseci, ali sve te tekstove nažalost nisu pročitali oni koji su odlučivali o Oscaru.
Možda da je u scenariju umjesto muslimana snimljeno legitimiranje i odvođenje pripadnika nekog drugog naroda iz WW2 – imali bismo sigurno Oscara.
A da je kojim slučajem ispričano stradanje ili junaštvo Hrvata, ne bi se za film nigdje ni čulo…
