Naslijeđe Angele Merkel: Kako je ‘kultura dobrodošlice’ oblikovala Europu?
- Detalji
- Objavljeno: Ponedjeljak, 24 Ožujak 2025 16:00
Europska komisija nedavno je predložila uspostavu Zajedničkog europskog sustava vraćanja ilegalnih migranata radi ubrzanja i učinkovitosti povratka onih kojima je odbijen azil. Čini se kao da su čelnici Europske unije napokon popustili pod pritiskom suverenističkih politika te ”prepoznali” problem u zamjeni kultura i valu migrantskog nasilja diljem Europe
odnosno posljedice politike ”otvorenih vrata” Angele Merkel. Početak politike “otvorenih vrata” 2015. bio je katalizator masovnog naseljavanja migranata u Europu s dugoročnim posljedicama koje su značajno utjecale na političku i društvenu situaciju u Europi.
Politika “otvorenih vrata” njemačke kancelarke Angele Merkel, označava ključni trenutak u migrantskoj krizi koja je eskalirala 2015. godine. Migracije su uslijedile kao odgovor na humanitarnu krizu izazvanu ratovima i nestabilnošću na Bliskom istoku, posebice u Siriji, te u dijelovima Afrike i Azije.
Novi pravni okvir Europske unije uključuje uzajamno priznavanje odluka o vraćanju među državama članicama, prisilne povratke za migrante koji ne žele surađivati te strože mjere nadzora i pritvora. Uvode se povratnički centri u trećim zemljama, uz osiguranje poštivanja ljudskih prava. Cilj je smanjiti fragmentaciju među članicama EU-a i povećati stopu uspješnih povrataka, koja je trenutno vrlo niska.
Angela Merkel snosi odgovornost za migrantsku krizu
Migrantska kriza počela je eskalirati početkom 2010., s povećanim priljevom migranata iz Sirije nakon izbijanja građanskog rata 2011. godine. Do 2015. situacija je postala neodrživa za mnoge zemlje na vanjskim granicama EU-a, poput Grčke i Italije. Kroz te zemlje migranti su ulazili tražeći put prema zapadnoj Europi. Ključni trenutak dogodio se u ljeto 2015., kada je Njemačka, pod vodstvom Angele Merkel, donijela odluku da ne zatvori granice za migrante koji su stizali preko takozvane “balkanske rute”.
Taj je put vodio iz Grčke preko zemalja jugoistočne Europe, uključujući Mađarsku i Austriju, do Njemačke. Dana 31. kolovoza 2015., Merkel je izrekla poznatu rečenicu “Wir schaffen das” (“Mi to možemo“). Time je signalizirala spremnost Njemačke da primi veliki broj migranata. Ova izjava došla je u trenutku kada su stotine tisuća ljudi bježale od sukoba. Mediji su bili preplavljeni potresnim slikama, poput one trogodišnjeg Alana Kurdija, sirijskog dječaka čije je tijelo pronađeno na turskoj plaži 2. rujna 2015. Taj događaj dodatno je pojačao pritisak na europske lidere da poduzmu akciju.
Kako je započeo masovni priljev migranata u Europu?
Masovno naseljavanje migranata u Europu, s fokusom na Njemačku, započelo je konkretnim potezima njemačke vlade. U kolovozu 2015., Njemačka je privremeno suspendirala primjenu Dublinskog sporazuma za sirijske migrante. Taj sporazum, dio pravnog okvira EU-a. Propisuje da zahtjev za azil mora biti obrađen u prvoj zemlji EU-a u koju migrant uđe. Odluka o suspenziji omogućila je migrantima da nastave put prema Njemačkoj. Često su zaobilazili zemlje poput Mađarske koje su počele podizati ograde na granicama.
U rujnu 2015., Njemačka je otvorila granice za tisuće migranata zaglavljenih u Mađarskoj. Uvjeti su tamo bili kaotični, a vlasti nespremne za takav priljev. Ovaj potez, zajedno s Merkeličininim javnim pozivima na solidarnost i humanost, poslan je kao poruka ne samo Njemačkoj, već i Europi. Rezultat je bio dramatičan porast broja migranata: samo u 2015. Njemačka je primila preko milijun izbjeglica i migranata, većinom iz Sirije, Iraka i Afganistana.
Posljedice masovnih migracija
Politika “otvorenih vrata” bila je motivirana s humanitarnim razlozima, ekonomskim interesima, ali i određenim političkim pritiskom.
Merkel je naglašavala moralnu obvezu Njemačke, dijelom povezanu s povijesnom odgovornošću zemlje nakon Drugog svjetskog rata, da pomogne onima u potrebi. Osim toga Njemačka koja je bila suočena s demografskim padom i nedostatkom radne snage, u integraciji migranata je vidjela priliku.
Međutim, ova politika izazvala je podijeljene reakcije. Dok je dio njemačkog društva podržavao “kulturu dobrodošlice” (Willkommenskultur), drugi su je prepoznali kao opasnu. Isticali su sigurnosne rizike i poteškoće s integracijom. U godinama koje su uslijedile, zabilježen je znatan porast kriminala povezanog s migrantima. Kao odgovor na to rasla je i popularnost desnih stranaka u Europi. U Njemačkoj je rast popularnosti AfD-a (Alternativa za Njemačku) koincidirao s porastom migranata, danas je druga stranka po snazi u državi.
Neke države članice uvele su strože mjere i granične kontrole
Usprkos otporu unutar Europe, nezadovoljstvu građana s novom slikom Europe, čelnici Europske unije i dalje ne odustaju u potpunosti od politike ”otvorenih vrata”. Gotovo svaki dan neki migrant nekoga siluje ili usmrti. Policija u većini slučajeva zataškava porijeklo zločinca, a najmanja kritika ovog fenomena podliježe osudama za rasizam i ksenofobiju. Građani Europe, centristički ili lijevo orijentirani usvojili su inkluzivnost kao jednu od temeljnih europskih vrijednosti zbog koje onda niti ne pružaju otpor ovom fenomenu.
Tijekom posljednjih godina, neke države članice Europske unije uvele su niz strožih mjera za upravljanje migracijama. Razlog tome su porast neregularnih prelazaka, sigurnosne prijetnje i pritisak javnosti. Ove mjere uključuju pojačane granične kontrole, izgradnju fizičkih barijera, strože zakone o azilu i ubrzane deportacije.
Među državama koje su poduzele najznačajnije korake ističu se Mađarska, Poljska, Grčka, Italija, Nizozemska, Danska i Švedska.
Mađarska je jedna od prvih zemalja koja je racionalno reagirala na migrantsku krizu
Hrvatska nema sveobuhvatnu, samostalnu migracijsku politiku definiranu na nacionalnoj razini. Ona uglavnom slijedi smjernice Europske unije, poput Pakta o migracijama i azilu iz 2024. Mađarska je pak, još 2015. bila među prvim zemljama koje su reagirale na migrantsku krizu. Podigla je žičane ograde na granicama sa Srbijom i Hrvatskom te kriminalizirala ilegalne prelaske. Poljska je 2021. započela gradnju visoke metalne ograde na granici s Bjelorusijom. Time je htjela spriječiti migrantski pritisak koji je smatrala hibridnim napadom Lukašenkova režima.
Grčka je 2020. pojačala nadzor na granici s Turskom. Proširila je ogradu uz rijeku Evros i privremeno suspendirala prihvat zahtjeva za azil nakon masovnih pokušaja prelaska. Italija je pod vodstvom Giorgie Meloni 2022. započela proces prebacivanja obrade zahtjeva za azil izvan EU-a. Dogovorila je s Albanijom osnivanje migrantskih centara na njenom teritoriju.
Nizozemska je 2024. predstavila svoju najstrožu politiku azila. Uključuje ukidanje prava na obiteljsko ujedinjenje i pojačane deportacije. Danska je 2021. donijela zakon koji omogućava premještanje tražitelja azila u treće zemlje. Švedska je 2022. krenula u smanjenje broja primljenih migranata i strože uvjete za azil, opravdavajući to sigurnosnim razlozima.
U Njemačkoj, predsjednik CDU-a Friedrich Merz, vodeći kandidat za kancelara na izborima 2025., zagovara drastično smanjenje neregularnih migracija. Njegov plan uključuje odbijanje migranata na granicama, ubrzane deportacije i suspenziju prava na obiteljsko ujedinjenje za osobe s privremenom zaštitom. Ovaj pristup dolazi kao reakcija na porast kriminala povezanog s migrantima i jačanje desne stranke AfD.
