Hrvatske LGBTIQ+ udruge misle da smo u Indiji?
- Detalji
- Objavljeno: Četvrtak, 27 Ožujak 2025 16:14
Nismo u Indiji, ali iz nekog razloga se čini kao da LGBTIQ+ udruge u Hrvatskoj imaju taj dojam. Jednostavno, inzistiraju da ih se tretira kao svete krave. Može se, eto, raspravljati o svim temama koje se tiču javnog interesa. Ali, samo ako se tema ne dotiče njih. Ili ako će se o njima pisati ili govoriti isključivo afirmativno.
Nema govora mržnje.
Nema izražavanja koje potiče diskriminaciju LGBTIQ+ osoba.
Nema kršenja njihovih prava.
Ima slobode izražavanja mišljenja i stavova.
Ima iznošenja tema koje su od javnog interesa i za javnu diskusiju.
Sažetak je to zaključka Vijeća za elektroničke medije na oko 150 stranica zahtjeva za sankcioniranjem našeg portala koje im je, zajedno sa svojim analizama, uputio Centar za građanske inicijative Poreč. Ukratko, CGI-ju nije uspjelo ubiti slobodu.
Samo za jednostrane slobode
Već su odavno poznati i prozirni obrasci retorike, ponašanja i djelovanja kada su u pitanju LGBTIQ+ udruge, društva i inicijative. Deklarativno zalaganje za slobodu mišljenja i izražavanja, javni hod za ljudska prava, traženje institucionalne zaštite… Ali, u stvarnosti, to vrijedi isključivo za njih.
One građane koji ne razmišljaju kao oni, a koji pokušavaju uživati jednake slobode, koji imaju zakonska prava na javno okupljanje… E, upravo sve njih, ako se pita LGBTIQ+ udruge, bilo bi najbolje izbrisati s lica Zemlje. Ušutkati pod svaku cijenu. Zatrti im trag. Onemogućiti da misle, govore i pišu. Da, u konačnici, potaknu ljude na kritičko mišljenje. I promišljanje.
To su neki željeli učiniti i nama. Sankcionirati. Protivno Ustavu, cenzurirati. Po mogućnosti, i ugasiti portal Narod.hr kad bi se moglo. Toliko o onima koji ‘trube’ o ljubavi, slobodi i ljudskim pravima. U njihovom slučaju, jednostranoj slobodi. Samo njima i njihovim istomišljenicima. I mecenama, dakako. Bez njih – ne ide.
LGBTIQ+ udruge kao svete krave
Nismo u Indiji, ali iz nekog razloga se čini kao da LGBTIQ+ udruge u Hrvatskoj imaju taj dojam. Jednostavno, inzistiraju da ih se tretira kao svete krave. Može se, eto, raspravljati o svim temama koje se tiču javnog interesa. Ali, samo ako se tema ne dotiče njih. Ili ako će se o njima pisati ili govoriti isključivo afirmativno.
U protivnom, slijedi najprije etiketiranje raznim “fobijama” (ima ih zbilja neinventivnih), zatim pritisak, pa hajka. A u konačnici, i poziv na cenzuru. Koja je, ponavljam, protuustavna.
Kad je riječ o LGBTIQ+ udrugama, one, u svojoj neobjašnjivo snažnoj želji za vidljivošću u javnom prostoru, gotovo tantrumski agresivno reagiraju kad je riječ o preispitivanju njihovih stvarnih ciljeva. Sasvim je legitimno zapitati se čemu služe, ako se zna da u nekima od njih egzistira tek minimalan broj članova potrebnih za osnivanje udruge. A to je tri. No, uredno dobivaju lijepe svote novca poreznih obveznika i to za programe koji nisu u interesu tih istih građana koji ih plaćaju. A teško je reći u čijem su interesu uopće.
Dovoljan motiv da se javno preispituju njihovi ciljevi je i činjenica da brojne LGBT osobe ne žele ni biti njihovi članovi. Štoviše, ne podržavaju njihovu politiku ni programe, protive se gay paradama i groze nuđenju takvih sadržaja djeci i maloljetnicima. Neke od njih o tome su anonimno govorile i za naš portal.
Ne ravnopravni, već povlašteni
No, LGBTIQ+ udruge u Hrvatskoj nisu samo agresivne u nametanju svojih pravila o medijskom izvještavanju o temama koje ih se dotiču. One su otišle i iracionalni korak dalje.
Postoje izvještaji i o zdravstvenoj skrbi te uputama za postupanje prema LGBTIQ+ osobama u zdravstvu. Na papiru i u praksi, postoje i muškarci koji inzistiraju da ih pregledava ginekolog. Pojedine udruge uzele su si pravo o svojim ideologijama ‘educirati’ nastavnike i ravnatelje škola, odgojitelje po vrtićima. Roditelje. Djecu. Marširaju za “nebinarne žrtve rata” (zbilja, tko je ovo izmislio?). Inače su ostali stradali u ratu, valjda samo, eto, neke ‘obične’ žrtve? Ali, ako ste “nebinarna”, onda će udruge po duginom zastavom odmarširati jedan đir za vas, jer ste “posebna žrtva”.
No, bizarnostima nikad kraja. Imaju te udruge i razne protokole za postupanja prema njima u određenim situacijama. Ali i terminologiju koja se ‘smije’ koristiti kad ih se spominje.
Moja duboka isprika velebitskoj degeniji.
Zaključak je opet isti. LGBTIQ+ udruge ne žele biti ravnopravne, već povlaštene.
Razotkrivanje financijskih izvora nije diskriminacija
Za informaciju svima koji još nisu shvatili, razotkrivanje izvora financiranja LGBTIQ+ udruga, među kojima su, silom prilika, i hrvatski porezni obveznici, nije govor mržnje, već iznošenje činjenica. Stoga bi morao postojati zakonski reguliran način u kojemu bi svaki građanin kao porezni obveznik imao i obvezu, ali i slobodu odlučivanja koje će udruge financirati.
Javno propitivanje etičnosti seksualizacije djece i maloljetnika kroz literaturu i “kulturna” događanja u organizaciji ovakvih udruga nije diskriminacija, već moralna dužnost.
Iznošenje podataka o ideološkom i financijskom zaleđu LGBTIQ+ udruga kojega drže ekstremno-lijeve političke strukture nije insinuacija, već činjenično stanje.
Trump je na globalnoj razini počeo piliti financijske grane LGBTIQ+ programima koje je teško i prepričati. Čekamo takvu racionalnost i u Hrvatskoj. Potez je na vladajućima.
Ne postojimo da bismo šutjeli
Bilo je više pokušaja da nas se ušutka, samo da ne progovaramo istinu. Na mene osobno hajka traje godinama. Uvijek iz istih udruga, istih političkih struktura. Od istih pojedinaca. Ali, ne postojimo da bismo šutjeli. Riječ je ono što nas odvaja od ostalih živih bića. A sloboda nas čini ljudima.
Prijava s oko 150 stranica? Trebali bismo biti počašćeni. Jer, realno, odbacivanje zahtjeva za sankcioniranje portala Narod.hr bijaše sjajna ranojutarnja vijest. Ali, nije ovo vrijeme za likovanje. Još je puno posla pred nama. Misije koja i dalje zahtijeva odgovornost, predanost i posvećenost.
Ovo je naša borba za očuvanje, Ustavom zagarantirane, slobode govora. Zbog hrvatskih građana. Zbog nas. Zbog naše djece. Šutnja nam nikada nije bila opcija.
