Vjekoslav Krsnik: Zašto se umanjuje važnost hrvatskog članstva u NATO-u
- Detalji
- Objavljeno: Nedjelja, 06 Travanj 2025 12:55
U jeku globalne napetosti do koje je došlo na početku drugog mandata američkog predsjednika Donalda Trumpa s njegovom političkom agendom "America first" koja je uzdrmala prije svega dosad neupitno savezništvo Sjedinjenih Država i Europe u Hrvatskoj je relativno nezapaženo 1. travnja prošlo obilježavanje 15. obljetnice članstva u najmoćnijem svjetskom obrambenom savezu Sjevernoatlantskom ugovoru NATO-u (North Atlantic Treaty Organization).
Ministar obrane i potpredsjednik Vlade Ivan Anušić tim je povodom izjavio: "NATO je vojna organizacija u kojoj ne bi trebalo i ne će biti upitno hoće li NATO-ove članice podržati i štititi bilo koju zemlju koja je ugrožena od strane, bilo kojeg napadača. Mi smo članica NATO-a, ali to ne znači da možemo spavati i čekati da nas netko drugi riješi problema. Mi moramo, prvenstveno biti spremni, snažni, jaki, i na kraju krajeva biti sposobni braniti se, a NATO članice i NATO savez će u tome pomagati." Međutim pored te izjave, prigodne informacije o 15. obljetnici u medijima, te prigodne marke koju je izdala Hrvatska pošta datum kad je Hrvatska primljena u NATO nije bio povod ni predsjedniku Republike Zoranu Milanoviću ni predsjedniku Vlade Andreju Plenkoviću da tog dana u ovim turbulentnim vremenima istaknu važnost koju za Hrvatsku predstavlja članstvo u najmoćnijom obrambenom savezu na svijetu.
Kao slobodni novinar bio sam od travnja 1995. godine prvi stalno akreditirani novinar iz Republike Hrvatske u Ujedinjenim narodima. Tako sam imao priliku pratiti put Republike Hrvatske prema članstvu u NATO-u od 1996. godine kad je Hrvatska podnijela molbu za ulazak u Partnerstvo za mir (PIP). To je bio program koji je NATO pokrenuo za zemlje koje žele ući u vojno-politički savez te kao mehanizam za razvijanje vojnih i političkih odnosa s onim zemljama koje ne će tako skoro ili uopće ne će postati članicama NATO_a. Nakon dvije godine Hrvatska je dobila poziv da sudjeluje u Akcijskom planu za članstvo (Membership Action Plan-MAP), drugoj stepenici do punopravnog članstva. U travnju 2008. godine na samitu u Bukureštu, Hrvatska je s Albanijom dobila pozivnicu za članstvo. Radosnu vijest u Zagreb je osobno donio tadašnji američki predsjednik George W. Bush i u afirmativnom govoru na Markovu trgu uskliknuo da Hrvatima više nitko ne će uzeti slobodu. Slijedili su dva kruga pregovora o pristupanju, koji su završeni u svibnju iste godine. Tada je i utvrđen je iznos koji će Hrvatska kao članica Saveza uplaćivati u zajednički proračun. Protokol o pristupanju potpisan je nakon dva mjeseca. Protokol o proširenju na Hrvatsku i Albaniju trebao je biti ratificiran u svim zemljama članicama, pri čemu je Slovenija to nastojala odgoditi, dok je u svim ostalim članicama ratifikacija prošla glatko. Tadašnji glavni tajnik NATO-a Jaap de Hoop Scheffer uputio je 30. ožujka 2009. službenu pozivnicu za punopravno članstvo Republici Hrvatskoj, koja ga, naravno, prihvaća i dva dana kasnije službeno ulazi u Sjeverno atlantski savez.
U Hrvatskoj je 2008. pokrenuta inicijativa za raspisivanje referenduma o ulasku Hrvatske u NATO, čemu se protivila vlada, smatrajući da je nepotreban, tvrdeći da se ulaskom ne gubi dio suvereniteta. Tada je peticiju za raspisivanje referenduma potpisao današnji predsjednik Zoran Milanović, tada čelnik oporbenog SDP-a, koji je podržavao ulazak u NATO-a, ali je smatrao da se tako važna odluka treba verificirati na referendumu.Inicijativa je propala jer nije uspjela prikupiti dovoljan broj glasova za raspisivanje referenduma.
Prema najnovijem izvješću NATO-a, Hrvatska je među članicama NATO-a koje još nisu dosegnule zacrtani iznos od dva posto BDP-a izdvajanja za obranu. Prema procjeni za prošlu godinu na to je potrošila 1,75 posto svoga BDP-a.Hrvatska je po glavi stanovnika 2014. izdvajala 210 američkih dolara za obranu (po cijenama iz 2015.), a 2023. procjenjuje se da će to dosegnuti 291 dolar. Prema zadnjem istraživanju javnog mnijenja koje je NATO proveo u zemljama članicama u zadnja dva mjeseca prošle godine, velika većina hrvatskih građana, 72 posto, glasalo bi za ostanak u NATO-u kada bi se o tome proveo referendum.
Povodom 15. obljetnice članstva Republike Hrvatske u NATO-u pripremam knjigu pod naslovom "Hrvatska iz Oluje u NATO" koja se temelj na mojem izvješćivanju za razne medije u razdoblju od 1995. do 2007. godine. Iako sam se u Hrvatsku vratio 2002. godine nastavio sam uz pomoć mojeg vrijednog suradnika u New Yorku Ivana Dobre koristeći prednosti Interneta iz Zagreba povremeno izdavati "Croatian American" tiskan u New Yorku. Najveći dio tih informacija, analiza i komentara objavljen je u nekim hrvatskim tiskovinama kao i u tiskovinama koje sam izdavao za vrijeme mojeg boravka u Sjedinjenim Državama, stacioniran u New Yorku. Osobito su važni tekstovi koji su obrađivali Daytonski sporazum nakon Oluje, objavljeni u "Novom listu" i "Nedjeljnoj Dalmaciji", a u Americi u tjednom "Croatian American Newsletteru" i polumjesečniku "Croatian Americanu".
Mnoge od tih analiza i komentara nisu mogle biti objavljene u hrvatskim kontroliranim medijima pa ovdje navodim neke od naslova pojedinih članaka s godinom objavljivanja. To su: "Croatian interests between Bruxelles and Washington" (2003.), "Amerika je hrvatskom narodu pravi saveznik još od Mirovne konferencije u Parizu 1919. godine" (2022.), "Jesu li se uoči Oluje sastali u Beogradu Milošević i Šarinić" (1995.), "Clinton: Oluja korisna za rješenje sukoba na Balkanu" (1995.), "Američka rasprodaja Bosanaca (1995), "Washington između svoje "mrkve i batine" i nepovjerljive Europe" (1995), "Amerikanci odlučni potkresati Tuđmanov trijumfalizam" (1995), "Clintonov stisak, Tuđmanov potpis i Miloševićev bijes" (1995.), "Sporazum za (ne)sigurnu budućnost" (1995.), "Opasna upornost hercegovačkih Hrvata" (1995.), "Sad je pravi trenutak rekao je Clinton Tuđmanu" (1995.), "Ključna uloga Hrvatske uoči Daytonskog sporazuma" (2020.), "Izručuje li Hrvatska svoje ljude" (1997.), "Amerika protiv nove Jugoslavije" (1997.), "Šušak cenzurirao Wshington" (1998.), "Prijeti li predsjedniuku Tuđmanu poziv iz Haaga" (1999.), "Štiti li hrvatske generale američka podrška Oluji" (1999.), "Zašto Tuđman oklijeva podržati akciju NATO-a protiv Miloševića" (1999.), "Hrvatska u NATO daleko i blizu" (1999.), "Mesić i Račan u Washingtonu" (2000.), "Hrvatska između američke sigurnosti i europske retorike" (2000.), "Marinci su učili od hrvatskih vojnih veterana" (2001.), "Hrvatska prije u NATO nego u EU" (2001.), "Janusz Bugajski: Šteta je što Amerika nije među prvima priznala Hrvatsku" (2002.), "Je li general Gotovina žrtvovan zbog Washingtona" (2002.), "Ključno svjedočenje Galbraitha u Haagu" (2003.), "Američki Bechtel i ministar Žužul u skandalu" (2004.), "Američka uloga u Oluji bila je veća nego što je poznato" (2004.), "Slučaj Gotovina i pristup Hrvatske NATO-u" (2005.), "Generalni konzul u LA na spisku suradnika KOS-a" (2006.), "Susret Bush-Sanader i "Wall Street Journal" (2006.), "Pristranost Human Rights Watcha" (2007.). Ovo je samo dio sadržaja knjige koja će imati oko 450 stranica i trebala bi biti objavljena do obljetnice Oluje.
Vjekoslav Krsnik
