Jonjić: 'Želim njegovati tradicionalne vrijednosti, revidirao bih prometna rješenja'
- Detalji
- Objavljeno: Srijeda, 09 Travanj 2025 18:57
Pored niza komunalnih tema, u svom programu, među ostalim, predviđa isplatu 13. mirovine zagrebačkim umirovljenicima slabijega imovnog stanja, obnovio bi hrvatsko vojničko groblje na Mirogoju, sagradio memorijalni centar Domovinskog rata, podigao spomenik Eugenu Kvaterniku i izmijenio nazive nekih zagrebačkih ulica
Odlučio je ući u utrku za čelnu funkciju metropole jer ga, objašnjava, na to na određen način obvezuje rezultat na lanjskim predsjedničkim izborima. A kada bi u svojoj namjeri uspio, poduzeo bi krupne zahvate u komunalnoj politici, revidirao većinu prometnih rješenja aktualne gradske vlasti te dokinuo financiranje i podupiranje akcija i pothvata koji negiraju hrvatski i kršćanski identitet glavnoga grada, kazuje nam odvjetnik i povjesničar koji je nedavno osnovao stranku Nezavisna lista Tomislava Jonjića – Jedino Hrvatska!. Njegovu kandidaturu podržavaju Hrvatski suverenisti, DOMiNO, Pravedna Hrvatska i Blok za Hrvatsku Zlatka Hasanbegovića, koji će biti i na listi za Gradsku skupštinu. Nema formalnu potporu HSP-a kojemu je nepune dvije godine, 1990. i 2024. bio član, ali ta stranka u ovogodišnjoj zagrebačkoj bitki podupire drugoga kandidata, Trpimira Golužu.
– Nema tu zle krvi, HSP mi je pomogao u predsjedničkoj kampanji onoliko koliko je mogao. Stranka je na nacionalnoj razini razmjerno slaba, a na zagrebačkoj još slabija, pa je prikupila ukupno oko jedne osamnaestine potpisao koje sam predao DIP-u, a sad su odlučila za drugoga kandidata. U Zagrebu ona koalira s MOSTOM, a drugdje s MOSTOM i DOMiNOM, pa ćemo vidjeti je li povukla ispravan potez – ističe Jonjić.
Kandidatkinja za zamjenicu mu je novinarka i urednica Nada Prkačin, hrvatska ratna izvjestiteljica i autorica dokumentarnih filmova. Odlučio se i za drugog dogradonačelnika, ali s njegovim imenom još ne želi u javnost. Službeni stožer u klasičnom smislu nema niti će ga imati, a nije ga imao ni u predsjedničkoj kampanji. Smatra kako će mu u gradonačelničkoj utrci te u kasnijoj borbi njegova očekivanoga skupštinskoga kluba od velike pomoći biti i iskustvo zastupnika u Gradskoj skupštini u koju je ušao na izborima prije osam godina na listi Brune Esih.
Pored niza komunalnih tema, u svom programu, među ostalim, predviđa isplatu 13. mirovine zagrebačkim umirovljenicima slabijega imovnog stanja, obnovio bi hrvatsko vojničko groblje na Mirogoju, sagradio memorijalni centar Domovinskog rata, podigao spomenik Eugenu Kvaterniku i izmijenio nazive nekih zagrebačkih ulica. Kritičari mu zamjeraju da se nedovoljno bavi komunalnim temama, ali na to ima spreman odgovor.
– Gradonačelnik nije komunalni redar, nego čovjek koji usmjerava razvoj grada ne samo u komunalnome, nego i u nacionalno-političkom i ideološkom pogledu. Smiješno je kad se jedna osoba predstavlja stručnjakom za sve, dok se ozbiljan čovjek na položaju gradonačelnika ne će proglašavati sveznalicom i čudotvorcem, nego će se pri rješavanju komunalnih okružiti stručnjacima i znalcima, dok na ideološko-političkom planu treba otvoreno i pošteno zastupati vlastite poglede, ne varajući birače – kaže Jonjić.
To, međutim, nije učinio aktualni gradonačelnik Tomislav Tomašević, napominje, pa mu ne zamjera samo ljevičarski ekstremizam i karikaturalni pseudoekološki aktivizam, nego i nerješavanje komunalnih problema.
– Nijedan komunalni problem nije riješio, a stvorio je mnoštvo novih. A njegova ljevičarska ideologizacija metropole nagriza hrvatsku i kršćansku baštinu glavnoga grada cijeloga hrvatskog naroda te nepotrebno produbljuje društvene prijepore i izaziva sukobe – govori Jonjić. Stoga je, domeće, važan dio njegova programa zaustavljanje "woke" ideologije i povratak na tradicionalne vrijednosti.
– Dok se metropolom viju LGBTQ+ zastave, mnoge zagrebačke četvrti nemaju ni knjižnicu. Novi Zagreb nema ni bolnice niti groblja, a čitav niz prigradskih naselja ni kanalizacije, kamoli plina. Friziraju se financijska izvješća, a na čelo gradskih ustanova dovode se ljudi pravomoćno osuđeni za primanje mita. Zatvaranje središta grada i njegovo nasilno pretvaranje u pješačku zonu pak odluka je koja ubija društveni i kulturni život centra – ističe.
Najveća potpora u kampanji mu je obitelj. Supruga koju poznaje još iz djetinjstva – zajedno su već 40 godina, od kojih je više od 37 u sretnom braku – te trojica sinova, od kojih su dvojica također odvjetnici, dok treći privodi kraju studij prava. Odvjetnik mu je bio i otac koji je izdanak seljačke obitelji iz Imotske krajine, dok mu je majka rođena u hercegovačkoj seljačkoj obitelji te je radila kao nastavnica hrvatskoga i francuskog jezika. I otac i majka su mu još kao gimnazijalci osuđeni na dugogodišnje robije iz političkih razloga, a cijela obitelj, ne samo uža, aktivno mu je pomagala u predsjedničkoj kampanji, pa će nastaviti s angažmanom i na lokalnim izborima. Uz kampanju i vođenje odvjetničkog ureda, slobodnoga vremena nema mnogo. Kaže da je "nezajažljiv čitač", a objavio je jedanaest knjiga i mnoštvo znanstvenih, stručnih i publicističkih članaka. Kad ne čita i ne piše, vrijeme pokušava provoditi s unučadi.
Peterostruki je djed, a najstariji ga unuk nakon nedjeljne mise u Svetoj Mati Slobode redovito pobjeđuje u stolnom nogometu. Vlasnik je bogate knjižnice koju su zasnovali roditelji, a obogatio ponajviše on sam, pa ona danas broji više od 20.000 svezaka. Kao bibliofil skoro bez iznimke pohodi nedjeljni sajam antikviteta na Britancu. Uvijek usporedno čita barem dvije knjige, pri čemu je jedna nužno beletristička. Barem deset puta je, kaže, pročitao Matoševa sabrana djela, a ni sam ne zna koliko puta je pročitao Cervantesova "Don Quijotea" te glavne romane Fjodora M. Dostojevskog. U današnje doba, kad je poezija nažalost nepopularna, on ističe da je jedan od onih malobrojnih koji u njoj redovito uživa.
– Jednom sam u šali kazao kako sam spreman okladiti se da, ne računajući javne knjižnice, valjda nitko nema više pjesničkih zbirki hrvatskih autora od mene – kazuje. Najdraži mu je Antun Gustav Matoš, čije pjesništvo znade napamet skoro od prvoga do posljednjeg stiha, a o tom je književniku napisao "dva kilograma tešku" monografiju. Voli i Kranjčevića i Šimića, ali i Krležu, usprkos negativnim ocjenama njegovih političkih pogleda. Na to nam je iz glave naizust izgovorio čitave dijelove Krležine "Bitke kod Bistrice Lesne", a kaže da i "Balade Petrice Kerempuha" zna napamet skoro u cijelosti, ali se ne bi usudio javno ih recitirati.
– Kajkavci bi mi se valjda smijali – napominje taj rođeni Imoćanin, koji u Zagrebu, ne računajući tri i pol godine studija, živi već 30 godina, a na svoju je ikavicu ponosan i od nje ne odustaje.
Kada nađe više vremena, rado ode i na rodnu grudu. – Išao sam puno češće dok su mi roditelji bili živi. Danas je roditeljska kuća prazna, a tužno je što ključ kuće koja je nekad bila puna života – samo nas djece bilo je petoro – danas moram nositi u džepu – govori Jonjić.
Protivno općoj predodžbi o desničarima kao zagovornicima zabrana, on je načelni protivnik svih zabrana. Njegove roditelje zatvor nije "preodgoji"“, jer ideje se ne mogu ubiti nasiljem i represijom. I njemu je kao studentu uskraćeno produljenje putovnice zbog "razloga sigurnosti i obrane zemlje", a to je samo učvrstilo njegov otpor Jugoslaviji i komunizmu.
– Kao zagovornik načela slobode, ja sam doista protiv svake zabrane misli, govora i tiska. Zabrane su neetične, nerazumne i kontraproduktivne – kaže. A na koncert Marka Perkovića na Hipodromu vjerojatno ne će moći ići.
– Bio sam na Thompsonovu koncertu u Imotskome u kolovozu, pa u Dubrovniku u prosincu prošle godine. Odlazak na te koncerte nije samo pitanje glazbe, nego je i pitanje slobode i političkog stajališta. Što se glazbe tiče, ne mogu kazati da sam njegov obožavatelj, premda smatram da je napisao neke od najljepših pjesama hrvatske popularne glazbe. Osim na književnosti i pravaškoj publicistici, ja sam odrastao na rocku. Mislim da bih i sada mogao redoslijedom nabrojiti sve pjesme sa svih albuma Pink Floyda, Led Zeppelina, The Who i The Doorsa. Ni kod Beatlesa ne bih puno pogriješio, dok bi s Bobom Dylanom i Rolling Stonesima to ipak išlo malko teže. Ukratko, to je glazba koju slušam od rane mladosti i u njoj se i danas najbolje osjećam – zaključuje Tomislav Jonjić.
