Jasenovački mit već je potučen: Možda će novi papa ispraviti nepravdu prema Stepincu
- Detalji
- Objavljeno: Utorak, 29 Travanj 2025 19:07
Tijekom postojanja komunističke Jugoslavije jasenovački je logor – sa suludim tezama o najmanje 700 tisuća ubijenih – pretvoren u mit koji je služio za suzbijanje hrvatskih nacionalističkih zahtjeva.
Jugoslavenski general Jefto Šašić, napadajući radove Franje Tuđmana, pisane u vrijeme Jugoslavije, koji su delegitimirali jasenovački mit (uz Tuđmana ovom se temom jedini u vremenu Jugoslavije usudio baviti Bruno Bušić) ustvrdio je kako je "... u pitanju (...) pokušaj uništenja one snage i svih snaga koje čine 'kohezivno tkivo Jugoslavije". Tuđman je na takvu konstataciju reagirao pitanjem: "Kako to, i po kojoj to povijesnoj ili dijalektičkoj logici, 'koheziono tkivo Jugoslavije' mogu činiti samo 'ona snaga' ili 'one snage' (sic!) koje stoje iza do monstruoznosti uveličavanja jasenovačkog mita??".
Jasenovački mit neprijeporno je predstavljao temelj, to jest kohezivno tkivo postojanja Jugoslavije, a time i sredstvo kojim se onemogućavala uopće pomisao postojanja samostalne hrvatske države. Ako su, naime, Hrvati pobili 700,000 ili milijun ljudi onda oni – kao zločinački narod – ne mogu imati svoju državu.
Doduše, i tijekom komunističke Jugoslavije objavljene su knjige bivših logoraša Đorđa Miliše i Milka Riffera u kojima se davala potpuno drugačija slika jasenovačkog logora od one koja se službeno proklamirala, no te su knjige vrlo brzo ostracirane i marginalizirane. Odlično anticipirajući događaje koji će uslijediti krajem osamdesetih odnosno početkom devedesetih godina, kad je diljem Srbije započela masovna propaganda o jasenovačkom mitu, kao sredstvo velikosrpske mobilizacije za nadolazeći rat, Tuđman se upitao i to "nema li sustavno uveličavanje jasenovačkog mita svrhu stvaranja crne legende o povijesnoj krivnji čitavog hrvatskog naroda, koju tek valja ispaštati?!".
I današnji je broj prenapuhan
Tek nakon stvaranja samostalne i demokratske hrvatske države stvoreni su uvjeti za objektivno istraživanje teme jasenovačkog logora. Broj od 700 tisuća pao je na nešto više od 80 tisuća. Međutim, istraživanja čitavog niza povjesničara i istraživača (Mladen Ivezić, Josip Jurčević, Igor Vukić, Blanka Matković, Stipo Pilić, Tomislav Vuković itd.) jasno ukazuju na činjenicu da je i taj broj prenapuhan. Nikola Banić i Mladen Koić su 2023. godine objavili knjigu Jasenovački popis. Lažne žrtve. Težište knjige je na "Poimeničnom popisu" žrtava koji se može pronaći na mrežnoj stranici JSUP-a Jasenovac.
Računalna analiza podataka pokazala je kako prema stanju do 15. lipnja 2022. godine kod 74.288 navodnih žrtava s mrežnog jasenovačkog popisa, odnosno kod 88,6 posto, ima podataka koji su lažni, izmišljeni, pogrješni, proturječni i nepouzdani. Ili nedostaju podatci o izvorima pa se u tim slučajevima radi o fantomskim žrtvama. Ne jednom je javno otkriveno da netko nije žrtva logora Jasenovac (npr. slučaj brata Slavena Letice), ali se na taj popis konstantno nadopisuju nove žrtve što je primjer znanstvene korupcije par excellence.
Provedba ideje o osnivanju međunarodne komisije koja bi istražila Jasenovac čini se da bi mogla dovesti do najbliže istine o broju žrtava i o tome što se događalo u logoru Jasenovac u vremenu Nezavisne Države Hrvatske. Međutim, već i dosadašnja istraživanja pokazuju da je objektivna istina daleko od one iz vremena komunističke Jugoslavije, ali i one koju i danas promiče JUSP Jasenovac i dio historiografa koji ne mogu iskoračiti izvan okvira bivše jugoslavenske historiografije. Jasenovac zasigurno nije predstavljao humanitarnu ustanovu, ali nije ni ono što i danas propovijedaju sljedbenici jugoslavenske paradigme.
Stepinac
Na znanstvenoj razini jasenovački je mit već potučen. Problem je što rezultati tih istraživanja iz niza razloga (moć starih struktura, strah, oportunizam, kalkulacije) ne uspijevaju dobiti pravo javnosti jer to smeta moćnim političkim, medijskim i akademskim strukturama u Hrvatskoj, do te razine da taj mit održavaju i dva vodeća zagrebačka brda prošlotjednim sudjelovanjem na komemoraciji. Jasenovački mit i dalje služi kao poluga velikosrpskog strateškog klevetanja Hrvatske u inozemstvu. Uz crne legende i jasenovačku mitologiju vezano je i zaustavljanje kanonizacije blaženog Alojzija Stepinca što dio vjernika zamjera preminulom papi Franji.
Biskup Mile Bogović u knjizi "Srpsko pravoslavlje i svetosavlje u Hrvatskoj u prošlosti i sadašnjosti" ističe kako je odluka pape Franje da se na intervenciju Srpske pravoslavne crkve (a lobirao je i bivši srbijanski predsjednik, četnik Tomislav Nikolić!) privremeno zaustavi već dovršeni postupak za proglašenje svetim kardinala Stepinca bez presedana u crkvenoj praksi pa nije čudo da je u hrvatskoj katoličkoj javnosti izazvala zbunjenost i nevjericu, a neugodno je iznenadila i Kongregaciju za proglašenje svetaca i Postulaturu kardinala Stepinca.
Tijekom rada povjerenstva (šest sastanaka od 12. srpnja 2016. do 13. srpnja 2017.) – naglašava Bogović – nije predočen niti jedan dokument koji bi opravdao zaustavljanje postupka kanonizacije, a kamoli dokazi koji bi opravdali onakvu sliku o Stepincu kakvu je stvorila velikosrpska i komunistička propaganda. Unatoč tome Stepinac (koji je predstavljao egzemplar vjernosti Papinstvu i Rimu!) nije proglašen svetim što se opravdano protumačilo kao koncesija Srpskoj pravoslavnoj crkvi, duhovnoj lučonoši zločinačke velikosrpske ideologije.
Nije pritom teško zaključiti da je onaj ključni element Stepinčeva djelovanja koji mu protivnici hrvatske neovisnosti ne mogu zamjeriti taj što je stao iza hrvatske države. To je razlog zašto ga i danas napadaju velikosrbi, isti oni koji časte "svetitelje" koji su sricali ode Adolfu Hitleru kao što je Nikolaj Velimirović! Od velikosrba se drugo nije ni moglo nešto drugo očekivati, ali od pape jest. Nadamo se da će neki od budućih papa ispraviti veliku nepravdu prema Stepincu, ali i prema hrvatskom narodu.
