Titov režim je rušio sinagoge i protjerivao Židove
- Detalji
- Objavljeno: Petak, 09 Svibanj 2025 11:52
I dok se 8. svibnja službeno obilježava dan oslobođenja Zagreba, dio hrvatskih političkih stranaka i građana taj dan, s druge strane, zbog brojnih partizanskih zločina, osobnog iskustva i obiteljskih trauma ne osjeća vrijednim slavljenja.
Prilika je stoga da podsjetimo i na jednu stvar koju je provodio jugoslavenski komunistički režim po nalogu Josipa Broza Tita, a koja se najčešće zamjera ustaškom režimu.
Naime, neosporno je kako je 8. svibnja 1945. označio kraj Nezavisne države Hrvatske, ali isto tako neosporna je činjenica kako je i ta država ratna saveznica nacističke Njemačke, bila u jednom dijelu "izraz povijesnih težnji hrvatskog naroda za svojom samostalnom državom..", kako je to svojedobno ustvrdio i prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman. Ipak, NDH je prije svega opterećena s jedne strane hipotekom poraza, a s druge strane hipotekom ratnih zločina, prije svega prema Židovima, koji predstavljaju jednu od najsramotnijih stranica hrvatske povijesti.
Upravo odnos prema Židovima je točka na kojoj nitko razuman ne može opravdavati ustaške zločine. No ono što se manje zna i što u službenoj povijesti i školskim udžbenicima nedostaje jest činjenica kako ni Titova Jugoslavija nije ispravno postupala prema Židovima.
Naime, i Titovi su komunisti rušili sinagoge i protjerivali Židove. Svi znaju da je ustaški režim sramotno srušio zagrebačku sinagogu u Praškoj ulici, no sinagoge su u Jugoslaviji, tj. tadašnjoj SR Hrvatskoj rušene i nakon 1945. godine. U zagrebačkom Vjesniku objavljen je svojedobno tekst 'Sve hrvatske sinagoge', kojeg je prenio portal Hrvatskog kulturnog vijeća 7. rujna 2008. godine.
Srušene sinagoge u Osijeku, Iloku, Vukovaru...
U tom tekstu, među ostalim, stoji:
"Od 70 sinagoga, odnosno sinagogalnih prostora u Hrvatskoj danas još postoji 20, ali su u obrednoj funkciji samo četiri sinagoge: u Rijeci, Splitu, Dubrovniku i Zagrebu (bogomolja u Židovskoj općini). Neke su, poput bjelovarske (1917.), srušene još u vrijeme Prvog svjetskog rata ili u paležu 'zelenog kadra' 1918. godine kada su uništene one u Cerniku, Srijemskim Čakovcima i Čepinu. No, najviše ih je stradalo u Drugom svjetskom ratu, kada ih je diljem Europe razoreno više od tisuću. Već u travnju 1941. spaljena je osječka gornjogradska sinagoga, a ubrzo je slijedila odluka o rušenju one najljepše – zagrebačke, koja je u kontekstu hrvatskoga historicizma bila apsolutna paradigma naše sinagogalne arhitekture.
Ali sa završetkom Drugog svjetskog rata nisu okončana i rušenja sinagoga u Hrvatskoj. Moglo bi se reći da je tu još dugi niz godina sistematski uništavana sinagogalna arhitektura. Sinagoga u Iloku srušena je 1948./49., u Osijeku 1950., velika sinagoga u Vukovaru 1958., a mala 1965. godine, ona u Karlovcu oko 1960., a u Kutini 1968./69. Neke je sinagoge 'kao nepotrebne' prodao tada nadležan 'Savez jevrejskih opština Jugoslavije' kao građevni materijal. U preostalima, koje su postale 'općenarodna imovina', prostori su prenamijenjeni za druge funkcije. Tako je u bjelovarskoj uređeno kazalište i glazbena škola, u varaždinskoj kino, u sisačkoj također glazbena škola. Kutinska je prvo postala skladištem mlina, potom društvenim domom i napokon gimnastičkom dvoranom. Križevačka je pretvorena u Omladinski dom, a koprivnička u tvorničko skladište. U sinagogi Podravske Slatine i danas je robna kuća. Osječka donjogradska i daruvarska sinagoga prodane su Pentekostnoj crkvi. Uzorno su restaurirane samo naše najstarije sinagoge u Splitu i Dubrovniku. Uskoro će, međutim, u dogovoru sa židovskom zajednicom neke sinagoge dobiti dostojnu kulturnu namjenu: varaždinska muzejsku, a koprivnička koncertnu."
Portal Hr.svijet podsjeća kako je tu izostavljena sinagoga u Rijeci koja je također srušena od komunista 1948. godine (iako je bila neznatno oštećena).
Po nalogu iz Moskve SFRJ služila kao tranzit za odlazak u Državu Izrael
Po pravilima struke restaurirane su samo dvije najstarije sinagoge - one u Daruvaru i u Dubrovniku - i to iz vanjskopolitičkih razloga, zbog ugleda Jugoslavije u svijetu.
Uz sve to, od 15.000 Židova koliko ih je na području Jugoslavije preživjelo Drugi svjetski rat, Titovi komunisti su protjerali njih više od pola (8500).
"Jugoslavenski komunisti koji su tijekom rata vodili partizanski pokret, a poslije rata predvodili državu, imali su dva različita i usporedna odnosa prema židovskom stanovništvu. Komunistička ideologija nije podrazumijevala podjelu i diskriminaciju na rasnoj i etničkoj/nacionalnoj osnovi, ali su kvalifikacije političkog i ideološkog protivnika kao i klasnog neprijatelja bile iznimno važne za provođenje političke i socijalne revolucije. U tom kontekstu treba gledati i na sumnjičavo gledanje na Židove kao na građanski sloj koji je posjedovao industrijska postrojenja, obrtničke i trgovačke radnje, a brojni su Židovi bili i obrazovani stručnjaci s jakim međunarodnim vezama, osobito u zapadnim kapitalističkim zemljama. Zbog svega navedenog kao i ekonomskih razloga, od oko 15.000 preživjelih jugoslavenskih Židova njih oko 8500 iselilo se, pretežno u
razdoblju od 1948. do 1952., u Palestinu/Državu Izrael", ističe Marica Karakaš Obradov (Hrvatski povijesni institut) u svom znanstvenom radu na temu "Iseljavanje Židova iz Hrvatske nakon Drugog svjetskog rata.
Budući da su svi imućniji Židovi tretirani kao klasni neprijatelji, podlijegali su konfiskaciji i oduzeta im je sva imovina, a prije napuštanja zemlje morali su potpisati kako se te imovine odriču "dragovoljno", te da za istu neće potraživati nikakvu naknadu - kako oni, tako i njihovi potomci. O tomu su danas već napisane knjige i znanstveni radovi, ali se kod nas u Hrvatskoj sve prešućuje, kao da se nikad nije dogodilo.
Zato ne čudi što su Tito i njegov režim imali zategnute odnose s Izraelom i žestoko podržavali Palestince. Nije to bio nikakav "osjećaj za pravdu" prema palestinskom narodu, nego pokušaj da se izbjegne osuda Izraela i polaganje računa za sve što su činili na štetu židovskog naroda u cijelom poratnom razdoblju.
Optuživali ih da su britanski špijuni i oduzimali im imovinu
Marica Karakaš Obradov (Hrvatski povijesni institut) u svom znanstvenom radu na temu "Iseljavanje Židova iz Hrvatske nakon Drugog svjetskog rata", zaključuje kako su Titovi partizani nerijetko Židove optuživali da su britanski špijuni ili bili suradnici okupatora jer su njihove tvornice nastavile raditi za vrijeme njemačke okupacije. I to je komunistima potom služilo za donošenje smrtnih presuda Židovima i oduzimanje njihove imovine. "Nerijetko su jugoslavenski komunisti još od ratnog razdoblja optuživali Židove za špijunažu u korist Britanaca i prozapadnjačko usmjerenje te su u preuzimanju židovske imovine, koja im je oduzeta još tijekom rata, koristili i surove metode. Primjerice, optužili bi neke Židove da su kolaborirali s okupatorom i da su bili njihovi pomagači, jer su njihove tvornice nastavile s radom tijekom rata. Jedan od takvih bio je i Viktor Gutmann, industrijalac iz Belišća, koji je na kraju i pogubljen", ističe Karakaš Obradov.
Ovo je dan kojeg su Titovi partizani izbrisali iz hrvatske službene povijesti
"Od 30 sinagoga izgrađenih u Hrvatskoj u razdoblju od 1836. do 1935., 4 ih je srušeno davno prije Drugog svjetskog rata, a više od 15 ih je srušeno, prenamijenjeno, rasprodano, tj. blago rečeno ukinuto, u vrijeme mira i sjaja Titove Jugoslavije. Ne znamo koliko je onih 'nekoliko' prodanih kao građevinski materijal, ali jednostavna računica daje da je tijekom Drugog svjetskog rata uništeno do 11 sinagoga. Nedvojbeno je da je Drugi svjetski rat u Europi, jasno, i u Hrvatskoj, bio najteže i najtragičnije razdoblje za Židove. Ne sumnjamo niti u brojku od preko tisuću sinagoga srušenih tijekom tog rata diljem Europe. No, činjenice (brojke) navedene u ovom članku jasno govore da je na području Hrvatske u razdoblju mira, svekolikih sloboda i demokracije Titove komunističke vladavine uništen odnosno ukinut velik broj sinagoga. To još jednom pokazuje, ovaj puta na primjeru židovskih vjerskih objekata, kako je potrebno prekinuti s praksom uzdizanja razdoblja Josipa Broza i komunističke Jugoslavije", piše HKV.
