Što se kuha u hrvatskoj politici 2026.?
- Detalji
- Objavljeno: Nedjelja, 11 Siječanj 2026 14:30
Nakon turbulentne 2025. koju su u političkom smislu obilježili lokalni izbori, Thompson i sve vezano uz njega, ideološke napetosti u društvu, nepredvidive vanjskopolitičke okolnosti te smirivanje strasti između Plenkovića i Milanovića, stigla nam je, prebrzo kao i svaka prije nje, 2026. godina. Što nam ona donosi?
Kakva će biti? Hoće li biti bolja ili lošija od prethodne? Bez izravne linije s Onim gore teško je u ovom trenutku išta prognozirati, ali jedno je sigurno – neće biti dosadno. Bez obzira što u godini koja je započela na vidiku u RH nema redovnih izbora, a i oni izvanredni su samo teoretski mogući, naši političari će se, uči nas iskustvo, pobrinuti da mi novinari i komentatori imamo posla, a “obični” građani teme razgovora prilikom ispijanja Hrvatima toliko omiljene kave.
Godina bez izbora
Nakon izborima nakrcane superizborne 2024. i 2025. u kojoj smo izabrali lokalnu vlast, 2026. godina trebala bi donijeti predah.
U ovoj godini u RH birači, ne bude li nepredviđenih okolnosti, neće izlaziti na birališta.
Redovni birači već će taj “prisilni odmor” nekako preživjeti, ne bojim se za njih. A još se manje bojim za one apolitične i nezainteresirane za političke i društvene procese kojih u Hrvatskoj, posredstvom raznih okolnosti ima sve više. Njima je i tako sve ravno i svi su im isti.
Kakvi su izgledi da se ipak nešto dogodi pa da i u 2026. koristimo svoje biračko pravo?
Ne baš veliki. Vlada RH izgleda i više nego kompaktno, a najave referenduma protiv Tomaševića zvuče tek kao san i ništa više od toga.
Što je s reformama?
Ako već nema izbora na vidiku, hoće li biti reformi?
Profesori na fakultetu učili su me da je godina bez izbora idealno razdoblje za konkretne političke poteze i reforme. Istu logiku koriste odreda svi raznorazni politički analitičari gostujući po televizijama i podcastima.
Jesu li onda reforme na vidiku?
Ostavimo sad po strani to da se pojam “reforma” kroz sve ove godine dobrano izlizao i kompromitirao.
Nekih velikih najava o konkretnim potezima iz Vlade zasad nema.
Znači prevedeno – sve ostaje isto, HDZ nastavlja vladati radi vladanja, bez ideje i vidljivog smjera u javnim politikama.
Da se mene pita sad bi bilo idealno vrijeme za reformu izbornog sustava i konačno postavljanje temelja države na zdravije temelje.
Svi preduvjeti su tu.
Izbora i predizbornih kampanja nema niti će ih biti, ekonomska situacija je solidna, a i Pupovac je barem formalno u oporbi i ne može ucjenjivati napuštanjem Vlade.
Samo nedostaje ono najbitnije – politička volja.
Grupiranje stranaka
Kraj prošle godine obilježilo je okupljanje dijela desnih stranaka pod nazivom “Vukovarska koalicija”. Domino, Hrvatski suverenisti, Blok za Hrvatsku i Hrvatska stranka prava predstavili su suverenističku platformu kojoj je cilj na sljedećim parlamentarnim izborima biti odlučujući faktor i participirati u vlasti.
U prvim mjesecima 2026. vidjet će se koji je potencijal ove platforme. Ključno je pitanje hoće li im se i u kojem roku pridružiti Most i Jedino Hrvatska pod vodstvom Tomislava Jonjića te koliko će aktivno i politički domišljato platforma raditi i promovirati se građanima.
S druge strane političkog spektra, barem na van, cvjetaju ruže u odnosima SDP-a i Možemo, političkih aktera na ljevici koji najavljuju zajednički izlazak na parlamentarne izbore, ma kada oni bili. Uglavnom se bave ideološkim temama, progonom Thompsona i pozdrava “ZDS”, a o njihovim konkretnim javnim politikama i planovima zasad ne znamo ništa.
U centru je situacija još nedefiniranije nego na polovima.
U novinarskim kuloarima spominje se okupljanje liberalnih stranaka. Tko bi takvu eventualnu grupaciju sačinjavao, tko su uopće liberali u RH i koji bi im bili ciljevi i politike zasad je nepoznanica.
Pitanjima koja sam u ovom odjeljku otvorio dodajem još jedno: Kakve planove imaju Marija Selak Raspudić i njezini suradnici?
Odnos Milanovića i Plenkovića
Kakva bi to analiza politike u RH bila bez barem pokojeg slova o Zoranu Milanoviću i Andreju Plenkoviću, dvojcu političara oko kojih se još od parlamentarnih izbora 2016. vrti većina stvari u domaćoj politici.
U 2025. predsjednik RH i predsjednik Vlade počastili su nas natruhama suradnje koja im je, nota bene, Ustavom i propisana.
Kakav će biti odnos ovog dvojca u ovoj godini, koji se mnogima pa tako i meni svojim ponašanjem popeo na vrh glave, ovisit će prije svega o budućim političkim ambicijama Zorana Milanovića. Ukoliko se nakon isteka predsjedničkog mandata Milanović želi nastaviti baviti politikom, za očekivati je ponovno zaoštravanje odnosa i porast frekvencije međusobnih uvreda.
Sumnjam da će se Milanović vraćati poduzetničko-konzultantskoj karijeri u kojoj se, u intermezzu između dviju političkih dionica, nije proslavio.
Znači ili mirovina ili nastavak političke karijere.
Ako se po jutru dan poznaje, a godina po prvim danima, onda je jučerašnja Milanovićeva Facebook objava u kojoj se obrušio na Plenkovića vrlo indikativna.
U nogometu bi rekli lopta je okrugla, a mi ćemo u kontekstu odnosa Milanovića i Plenkovića, ali i ostalih nabrojenih stvari u ovom pregledu tjedna reći – godina je tek počela.
