Šarić: ‘Novinarstvo’ Milene Zajović produkt je ekstremnog ljevičarenja i bolesti zvane TDS
- Detalji
- Objavljeno: Petak, 30 Siječanj 2026 12:51
Početkom svibnja 2025. Milena Zajović, LGBT aktivistica teško pogođena TDS-om (Trump Derangement Syndrome), primila je nagradu Hrvatskog novinarskog društva (HND). Zaboravimo na trenutak da je HND ekstremno lijeva parapolitička organizacija koju narod prezire, k tome je i u ljubavnoj vezi s Pupovčevim Novostima.
Pokušajmo se praviti da je HND zbilja strukovna organizacija u kojoj ne sjede aktivisti poput Hrvoja Zovka, Hrvoja Šimičevića i Maje Sever. Znam da je teško, no svejedno pokušajmo. U redu, sada kada na trenutak boravimo u paralelnom svemiru, kako se nagrada HND-a i Zajović uopće mogu sastati? Bi li Zajović trebala vratiti nagradu ili povući kandidaturu za novu, ukoliko postoji nominacija? Sa Sandrom Silajdžićem je pokazala kako se ne smije ponašati novinar. Međutim, ja ću se vratiti nešto više od pola godine unazad kada je kritizirala i obmanjivala javnost lažno prezentirajući moje izvješće, zaobilazeći poantu i namjerno zanemarujući ključne podatke.
Zaslijepljena TDS-om, Zajović je zaboravila gdje radi
U slučaju Silajdžić, Zajović je pronašla toljagu za udaranje po Donaldu Trumpu i agenciji ICE, onoj koja s američkih ulica uklanja najveće kriminalce iz bazena ilegalnih migranata. To čini već više od 20 godina, a pogotovo je to činila za vrijeme Baracka Obame koji je odlikovao današnjeg Trumpovog „cara za granice“ Toma Homana. Ne znam jeste li primijetili, ja jesam, ali Zajović uopće nije spomenula Obaminu adminstraciju koja je bila na vlasti kada je Sandro 2014. zadržan na aerodromu i poslan pred imigracijskog suca. ICE tada nije bio „zloglasan“ i „paravojska“, kako ga danas opisuje Zajović.
Zna li Zajović da ICE prioritetno hvata ubojice i silovatelje djece? Najgore od najgorih. I ona se tome protivi?! Deportaciji najgorih kriminalaca koji nisu državljani SAD-a?! To je notorna činjenica, ICE je ovdje good guy, bez imalo sumnje.
Ljevičarski aktivisti Renee Nicole Good i Alex Pretti poginuli su ometajući i ugrožavajući ICE službenike koji su s njihovih ulica uklanjali najgori ljudski ološ. Što je to s američkim ljevičarima da su tako strastveni u zaštiti ilegalnih migranata koji siluju djecu?
Zaslijepljena TDS-om, koji osim uma pogađa i oči, Zajović je u potpunosti zaboravila gdje radi i kakvog medijskog giganta predstavlja. Silajdžić joj je bio samo puzzla koja nedostaje u slici: fašist Trump svojim SS odredima hvata nevine ljude i nepravedno ih deportira iz zemlje. Kako bi rekli američki TDS bolesnici: Trump is literally Hitler (Trump je doslovno Hitler).
Kako je Zajović mogao promaknuti Silajdžićev kriminalni dosje?
Kasnije se Zajović pravdala u vezi Silajdžićevog pravog prezimena, da ono nije toliko bitno, no riječ je o velikom propustu. Bez obzira na to kako se predstavlja i u čiji spomen to čini, njegovo je prezime iz dokumenata bitno, a ono je Vuković. Upravo je zbog nesređenih dokumenata, ali primarno zbog kriminalne prošlosti, deportiran!
Nadalje, čini se kako Zajović nije istraživala Silajdžićev (Vuković se nije uhvatilo, pa pišem Silajdžić) sukob sa zakonom koji je poprilično ozbiljan. Čak je i posjedovanje marihuane ozbiljno, no ljevičar i inače ima posebne simpatije prema toj biljci pa je sklon relativizaciji i odbacivanju bilo čega inkriminirajućeg u vezi te droge. Sam Silajdžić je relativizirao posjedovanje 36 grama marihuane, iako nije bio niti danas jest državljanin SAD-a, a policija je, barem te 2007., tu količinu promatrala kao namjeru za preprodaju. To je i federalno kazneno djelo!
Zajović nije bilo ni na kraj pameti potražiti njegov slučaj na internetu, pa su to umjesto nje morali napraviti „opskurni“ i „rubni“ Narodni reporteri, oni koji nisu „pravi novinari“, ali svejedno rade novinarski posao, onaj koji Zajović nije napravila, a kazala je u studiju N1 Televizije da jest.
Slijepo je vjerovala osuđivanom kriminalcu jer se uklapao u njezin narativ
Silajdžić je neovlašteno nosio oružje, bježao policiji i opirao se uhićenju. Riječ je o ozbiljnim kaznenim djelima. Zajović je tu ključnu informaciju svjesno ili nesvjesno uslijed lijenosti i TDS-a izostavila, zauzeta radošću što će Silajdžića lansirati u medijski prostor kao “žrtvu” Trumpova “terora”. Oni bez nagrade HND-a to vide kao – provođenje zakona. Silajdžić je za svoje zločine i osuđivan, iako Mojmira glasno viče da nije. Bez državljanstva i k tome osuđivan, zaslužio je deportaciju. Netko tko je uhvaćen s količinom droge za preprodaju, s neovlaštenim oružjem i u bijegu od policije ne zaslužuje ostati ne samo u SAD-u, nego u bilo kojoj državi svijeta.
Zajović ništa nije propitivala u vezi njegove priče, pa ni onu izjavu da nema obitelji, što se također pokazalo kao laž. Ima, Silajdžića i danas ima u Bosni i Hercegovini, a sudeći po Facebooku čak je i bio u kontaktu s njima. Međutim, Mileni su se oči caklile dok je slušala kriminalca kako joj priča o lošem Trumpu. I to joj je bilo najbitnije. Slijepo je vjerovala osuđivanom kriminalcu jer se uklapao u njezin narativ.
Potom, nakon što su društvene mreže odradile posao koji profesionalna medijska djelatnica nije, Zajović ne priznaje krivnju. Ništa krivo nije napisala! Nije ni dijete koje ima dva točna odgovora na testu u školi, od njih deset.
Kada smo otkrili da Silajdžić nije nevina žrtva Trumpove politike, Milka, kako joj tepaju kolege, za RTL bez imalo srama kaže: „Meni je sada zanimljivija njegova priča kada imamo još detalja“. I na kraju dodaje kako je Silajdžić čovjek koji je „na različite načine proživio različite vrste američkog i hrvatskog sustava“. U ovaj kontekst možemo staviti i invalida koji pokušava ostvariti svoja zakonom zajamčena prava.
Šutnja o logoru
Prije nego analiziram promašen napad na izvješće o udrugama, želim samo još zabilježiti da je Zajović šutjela kada je Silajdžić govorio o „hrvatskoj armiji“ koja ga je uhvatila i smjestila u „logor“ u Makarskoj. Šutjela je i ona i kolegica Nataša Božić s N1. Što reći na to nego da Hrvati nemaju niti jedan veliki medij koji radi u interesu naroda. Zajović šuti i sada, a njezinim kolegicama iz drugih medija ne pada na pamet pitati ju što misli o “logoru” u Makarskoj? Možda zato što slijepo vjeruje Silajdžiću? Ako Trump ispada loš, neka u Hrvatskoj 1992. postoji dječji logor!
Zajović izdvaja stablo kako bi sakrila šumu
Dana 3. lipnja 2025., kao LGBT aktivistica uključena u udrugarski svijet kulturnog smeća i parazitiranja na javnim proračunima, Zajović je zasmetalo izvješće o udrugama koje sam napisao za U ime obitelji. Izvrtanje teza i skretanje pozornosti, prema onoj “ubij glasnika”, počelo je u samom naslovu: „Kako su baš pred izbore umjetnici i udruge ponovno postali zeleni i žuti vragovi?“. Tajming nikad nije dobar za stranku Možemo, to smo se već uvjerili. Potom u istaknutom tekstu Zajović izdvaja udrugu koja je dobila najmanje sredstava, kako bi izdvajajući stablo sakrila šumu. U udruzi djeluje sestra Gordana Bosanca, a udruga je primila novac iz gradskog proračuna, pa makar to bilo i 500 eura. Izvješće je izvješće; ako tražim udruge povezane s Možemo, onda je to udruga u kojoj djeluje sestra istaknutog člana Možemo.
Također, iako je izvješće to jasno dokazalo, Zajović piše kako su udruge povezane s Možemo „navodno“ povezane s Možemo. Pa nisu navodno ako jesu! Ako je čitav vrh stranke bio uključen u razne udruge i osnivao ih, kao i mnogi članovi Možemo, onda su te udruge – povezane s Možemo! Ako na Facebooku kod predsjednika neke udruge koja za svoje bezvezarije prima velik gradski novac vidim profilnu sliku s opisom „Glasam za Možemo!“, tada je taj muškarac ili ta žena (što je uopće to?) – simpatizer i glasač stranke. Težak je to koncept za shvatiti kada boluješ od TDS-a, a ujedno si i LGBT aktivist, zar ne?
Taktika iznošenja poluistina
U istoj rečenici, Zajović skriva (ili ne zna) da je istragu DORH-a inicirala udruga iz kulture također bliska vrijednostima Možemo. Naravno, to se ne uklapa u narativ, pa je to izostavila. Potom se poziva na istraživanje Ivane Kekin, a izostavlja sve procese protiv HDZ-ovaca. Koliko manipulacija, a nismo niti na pola teksta…
Kao i u slučaju Silajdžića, Zajović i ovdje ima problem s imenom subjekta o kojem piše. Iako moje ime stoji u izvješću, Zajović me naziva „autorom“. Nisam Voldemort niti Bubimir, ne brini, Milka! Nadam se da tako nije pisala izvještaje o lektiri, izostavljajući pisca knjige. Kaže „autorica“ kako je s velikim zanimanjem pročitala izvješće, no unatoč tome izostao je ozbiljan pregled i hvatanje u koštac s najjačim argumentima. Zajović je izabrala taktiku iznošenja poluistina.
Primjerice, koristeći udrugu u kojoj je sestra Bosanca banalizira izvješće uz opravdanje kako “Gogi” nema veze s dodjelom sredstava. Izvješće ne tematizira udruge povezane s Bosancem kojima Bosanac dijeli sredstva. Uostalom, zašto se u fokusu našla najmanje bitna udruga? Gdje su Domino, Multimedijalni institut, Udruženje za razvoj kulture, Kulturtreger, Bijeli val, BLOK, KONTEJNER, WHW, Attack i niz drugih koji primaju desetke ili preko sto do dvjesto tisuća eura? Zašto je tako snažno zapela za 500 eura jedne male udruge, najmanje bitne, ali uključene u izvješće jer odgovara kriterijima za uvrštavanje?
‘Pamflet’ ili iznošenje službenih podataka?
Autora čije se ime ne smije izgovoriti potom diskreditira nazivajući izvješće „pamfletom“, iako se u njemu nalazi 748 fusnota, odnosno sve je potkrijepljeno izvorima i podacima koji su svima dostupni. Kada ne bih pronašao vezu s Možemo kod neke udruge za koju mi je bilo tko tvrdio da je povezana sa strankom, izostavio bih ju. Vodio sam se razumnim kriterijima za uvrštavanje udruga u izvješće. K tome, glavni izvori su mi bile same udruge o kojima pišem, stranica stranke Možemo, iTransparentnost Grada Zagreba, njezin Večernji list i drugi mainstream mediji. Gdje sam god mogao, zaobilazio sam Narod.hr.
Gdje je interes građana u financiranju…
Potom me optužuje da njezinim bezveznjacima iz udruga stavljam „ideološku metu na čelo“ jer tvrdim da ne rade u interesu građana. Žao mi je što Zajović nije objasnila interes građana u arapskoj homoseksualnosti, lizanju stopala, hodanju bez odjeće na Jelačić placu, rezanju hrvatske zastave, ljubljenju Tuđmanove biste, vrištanju i milovanju te drugim perverznim i nakaradnim „performansima“.
Gdje je interes građana u financiranju udruge koja svoje umjetnike poučava politici i vodi ih u šumu Brezovicu? Gdje je interes građana u financiranju udruge u kojoj se Tomislav Medak iz Možemo fotografira gol, kao za Playboy? Gdje je interes građana u financiranju udruge koja organizira neomarksistički LGBT festival? Gdje je interes građana u financiranju parapolitičkih udruga koje filozofiraju o antifašističkoj baštini? Gdje je interes društva u financiranju udruga koje se bave lezbijskim sindikalizmom? Mogu ovako unedogled…
TDS i LGBT aktivizam donose nagradu HND-a
Zajović je izvješće pažljivo čitala kao što je i pažljivo čitala Silajdžićev dosje. U moru manipulacija i traljavog posla koji je napravila, u jednome je u pravu. U studiju N1 je izjavila kako „strastveno“ prati situaciju u SAD-u. To je ključ njezina novinarstva – strast.
Dodamo li tome TDS i LGBT aktivizam, imamo recept za dobiti nagradu HND-a. Zašto problematiziram LGBT aktivizam? Riječ je o ideologiji koja odbacuje naravni zakon, razum i temelje društva. LGBT je dio kulture smrti, društvu ništa korisno ne nudi niti doprinosi. Važno je samo: ja, ja i „moja istina“. Milki je teže odgovoriti na pitanje što je to žena nego Silajdžiću shvatiti da je zaslužio deportaciju.
Zajović ima „svoju istinu“ i zbog nje je spremna braniti i promovirati kriminalca, pritom napadajući legitimne snage reda koje uklanjaju najgore kriminalce s američkih ulica. LGBT je jedna velika laž, uništenje čovjeka stvorenog na sliku Božju. Stoga ne čudi ovakav novinarski rad jedne pripadnice ove svjetovne i globalističke religije čije je korijene udario onaj kojeg nazivamo „ocem laži“.
Jedva čekam sljedeću dodjelu nagrada HND-a… Mojmira, Nataša ili Milena, izbor je upravo postao teži!
