Milanović očito i dalje misli kako predsjednik države smije lagati: Njegove izjave imat će pet posljedica za Hrvatsku
- Detalji
- Objavljeno: Subota, 14 Ožujak 2026 15:12
Prošla su dva dana od skandalozne izjave hrvatskog predsjednika Zorana Milanovića, kojom je izvrijeđao diplomatske predstavnike, u prvom redu Izraela, ali i Irana kako bi se valjda održala ravnoteža. Provjerio sam gotovo sve portale i dnevne novine i Milanovićeve izjave nisu naišle na osudu civilnog društva kakvu su zaslužile.
Od njih se nisu ogradile nevladine udruge, lijeve političke stranke - SDP u prvom redu, iz kojeg je ponikao, kao niti bivši diplomati ili bivši političari koji obično komentiraju svaku sitnicu na političkoj sceni.
Tri su moguća razloga tome. Prvi, vrlo vjerojatan, slažu se s njegovim izjavama. Drugi, još dobro pamte kako se javno kafanskim rječnikom obračunavao sa svojim političkim neistomišljenicima i toga se boje. Treći, za Hrvatsku možda i najgori, nemaju stava ili im je svejedno kakve posljedice ovakve izjave mogu izazvati.
Zaglušujuća je tišina kojom ljevica i nevladine udruge brane Milanovića
Da budemo precizni do kraja, Milanović je nakon višednevne javne prepirke s izraelskim veleposlanikom Garyem Korenom poručio:
"Veleposlanik Izraela je rekao kako je u iranskoj ambasadi usred Zagreba teroristička jazbina. Te vrste uznemiravanja hrvatske javnosti ne trebamo. Tuđe infekte i bacile u Hrvatskoj nećemo, ni iranske ni izraelske. Neka se gospoda ponašaju u skladu s time. Ovo je Zagreb, braco, nije Tel Aviv“.
"Nemamo baš neke posebne odnose s Iranom, ali Iran je članica UN-a koja je napadnuta bez mandata UN-a. Iran je zaista, kada je u pitanju Bliski istok, kao i Izrael, sklon određenim terorističkim metodama. Što je ubijanje u Gazi nego terorizam i što je iživljavanje izraelskih vojnika nego terorizam? Međutim, kad je u pitanju Europa, Iran u Europi teroristički ne djeluje, barem da ja znam. Sav terorizam u Europi je sunitski, nije šitski. Iran se terorizmom u Europi do sada nije bavio, protiv civila, naših građana“, dodao je predsjednik Milanović.
Sve to objavljeno je u tisku i na portalima, a stoji i na stranicama Ureda predsjednika!
Ovdje je problematično najmanje pet stvari. Prvo predsjednik Milanović izrekao je teške uvrede, strane veleposlanike, u prvom redu Izraela, usporedio je s uzročnikom zaraznih bolesti.
Podsjetimo, prije većine sukoba i akata nasilja političke protivnike ili stanovnike nekog naroda ili države napadač uspoređuje s bolestima, nižim vrstama ili im predaje animalne osobine, često ih uspoređujući s insektima. Primjera tome je mnogo, od nacista do genocida u Ruandi, pa do aktualnih govora mržnje na Bliskom istoku. S obzirom na svoju razinu obrazovanja Milanović to mora znati.
Birtijaški izričaj
Drugo, takav govor mržnje i birtijaški izričaj prema diplomatskom predstavniku Izraela vrlo lako može nekog labilnijeg ponukati i na kakav čin nasilja. Svjesno ili nadam se nesvjesno Milanović time podgrijava žar antisemitizma, koji je ionako u porastu u Europi, a na koji će se uvijek u Hrvatskoj gledati s posebnim oprezom. Ne treba vjerujem nikoga posebno podsjećati kako je Hrvatska, zbog povijesnog nasljeđa Nezavisne Države Hrvatske i ustaških zločina opterećenih ne samo hipotekom poraza, već ratnim zločinima prema Židovima koje predstavljaju najveće moralno posrnuće u povijesti hrvatskoga naroda, izložena posebnim kriterijima.
Potvrđuje to već i javna osuda Milanovićevih izjava izraelskog ministra vanjskih poslova Gideona Saara.
Treće, Milanović tvrdi kako Iran ne stoji iza terorističkih napada i to u trenutku dok SAD i Europska unija otvoreno krive Iran za financiranje terorizma i podižu razinu opasnosti od upravo takvog terorizma. Milanović time nepogrešivo pokazuje kako ne kontaktira ili to premalo čini s čelnicima EU i SAD-a te kako ne drži do njihovih sigurnosnih procjena. Dovoljno je pogledati posljednje izjave njemačkog kancelara Friedricha Merza.
Terorističke aktivnosti
Uvjerili smo se u to i sami, jer upravo su Sjedinjene Američke Države još lani zaprijetile Bosni i Hercegovini posebnim sankcijama zbog kontakata njihovog ministra obrane s iranskim brigadirom Mahmoudom Mohagheghom Pourom koji je u Hrvatskoj zamjenik vojnog izaslanika obrane u veleposlanstvu Irana u Zagrebu, o čemu je eksluzivno pisao portal Direktno.
Četvrto, iz činjenice kako se od njegovih izjava nije ogradila stranka iz koje je potekao i koju očito ponovno namjerava voditi može se zaključiti kako i oni dijele njegove stavove. Potvrđuje to i njihova smiješna odluka o osnivanju SDP-ove radne skupine za Iran, a ne za Izrael. Na simboličkoj razini pokazali su gdje leže njihove simpatije.
Ruski mediji nesmiljeno hvale Milanovića
Prijetnje iz Srbije
Peta i ne manje bitna stvar je ono na što mnogi analitičari ovih dana upozoravaju. Milanović svojim upornim zahtjevima i odlukama o nesuradnji s Izraelom i Ukrajinom čini kao vrhovni zapovjednik Hrvatske vojske sve kako bi toj vojsci u stvari otežao prilagodbu modernim uvjetima ratovanja i razmjenu borbenih iskustava s vojskama koje trenutačno vode najmodernije ratove u više dimenzija ili modaliteta. Milanović time izravno smanjuje razinu borbene spremnosti Hrvatske vojske, dok istodobno ponovno iz Beograda stižu otvorene prijetnje, pa se čak nabavljaju kineske suvremene rakete, nazivaju 'Zagrepčankom" i time jasno, kopiranjem rječnika Rusije i Vladimira Putina u odnosu na Ukrajinu, daje do znanja kakve su stvarne namjere Srbije i odakle Hrvatskoj dolazi stvarna vojna opasnost.
Uostalom čak i povlačenje simbolične prisutnosti jednog hrvatskog vojnika iz Libanona, na čemu je Milanović inzistirao, Hrvatska je mogla realizirati samo u suradnji s Njemačkom, a i ranije su pripadnici HV-a u Afganistanu bili unutar njemačkog kontigenta. Dakle, Hrvatska je dio NATO-a koliko god s Pantovčaka dolazile izjave koje tu suradnju i taj savez dovode u pitanje.
Milanović kao predsjednik države koju je kao predsjednik Vlade svojedobno nazvao "slučajnom državom" unatoč vlastitim svakakvim izjavama dobro zna šta je bilo 1991. i kakve je sve izjave u javnosti davao kako bi se pred samim sobom opravdao za svoje nesudjelovanje u obrani Hrvatske. Uostalom, dovoljno je prisjetiti se kako je tada 2014. izričito tvrdio kako se nikad neće kandidirati za predsjednika države.
"Netko me oslovio kao predsjednika države, ali ja to nisam i nikada neću biti. Iz više razloga, a jedan je taj što vam moram govoriti istinu. Predsjednik ne mora govoriti istinu. Ne smije lagati, ali ne mora govoriti istinu...", izjavio je 2014. Milanović, tada predsjednik, najneuspješnije hrvatske Vlade u povijesti.
Od tada promijenio je mnoge svoje stavove, pogazio svoje riječi više puta, ali ostao je u jednome vjeran samome sebi. I dalje očito smatra kako predsjednik države ne mora govoriti istinu i tako se i ponaša. I svi oni koji odobravaju njegove izjave toga moraju biti svjesni.
