Palestinizam nije samo pogreška, to je karcinom koji jede Europu i koji trenutno pobjeđuje
- Detalji
- Objavljeno: Utorak, 28 Travanj 2026 12:02
Polaznica je svakako je Hamasov masakr 7. listopada 2023. s preko 1.200 ubijenih. Svjedočili smo sustavnim silovanjima, spaljivanju ljudi, uzimani su taoci, međutim dijelovi lijevih europskih elita trudili su događaje predstaviti kao ‘legitiman otpor’.
Britanska komentatorica Melanie Phillips karijeru je započela pišući za The Guardian i New Statesman. Doznaje se kako trenutno piše za The Times, The Jerusalem Post i druga izdanja, komentira politička i društvena pitanjima ali iz društveno konzervativne perspektive. Nedavno je napisala: ‘Palestinizam je moralni rak na Zapadu, koji je iskvario njegove intelektualne elite, spržio kolektivni mozak i uništio sposobnost Zapada da razlikuje istinu od laži’, čime je potaknula rasprave. Doista, je li teza o palestinizmu kao opakom ideološkom fenomenu doista toliko opasna da Philips u tome vidi zapravo posljednji čavao u lijesu moderne Europe.
Ideologija ili kritika
Teza, bez sumnje, ima snažnu empirijsku osnovu. S današnje distance svakako se može tvrditi kako je palestinizam dobro osmišljen i još bolje upakiran ideološki fenomen a ne, recimo, legitimna kritika izraelske politike. Fenomen promovira takozvani otpor prema nečemu, sistematski izvrće činjenice, moral i povijest. Na žalost, poprilično je zarazio dijelove zapadnih elita, kako navodi Philips. No, krenimo redom.
Inverzija žrtve i agresora
Polaznica je svakako je Hamasov masakr 7. listopada 2023. s preko 1.200 ubijenih. Svjedočili smo sustavnim silovanjima, spaljivanju ljudi, uzimani su taoci, međutim dijelovi lijevih europskih elita trudili su događaje predstaviti kao ‘legitiman otpor’. Nečemu. Tisuće europskih studenata i profesora orkestrirano su pravdale ili relativizirale klasičan terorizam, istodobno je izraelski odgovor, koji je, kao i svaki urbani rat protiv neprijatelja ugrađenog u civilno stanovništvo, imao visoke kolateralne žrtve, proglašen – genocidom. Lijevi medijski mainstream utrkivao se citirajući podatke Hamasovog ministarstva zdravlja, bez ikakvih provjera, dakle ‘vjeruj izvoru’ iako znaš kako izvor laže po definiciji.
Antikolonijalizam kao maska
Nadalje, mediji i pojedini dijelovi lijevih političkih elita nanovo plasiraju prežvakanu tezu o nekakvom cionističkom i američkom imperijalizmu, praktički kolonijalizmu. Analitički se lako može zaključiti kako se radi o još jednoj pojavnosti klasičnog antisemitizma, ovoga puta pod maskom antikolonijalizma. ‘From the river to the sea’ nije bio nikakav poziv na mir, jasno je kako se radi o pozivu na uništenje Izraela, protjerivanju ili ubijanju. Međutim, preko noći se zastave Hamasa zavijoriše diljem lijevih europskih kampusa, govornici glorificiraju nekakve mučenike, napadi na sinagoge više nisu novost. Mnogi intelektualci, novinari, aktivisti, koji su godinama lažno glumatali politički korektne ljevičare, skinuše maske i, gle čuda, ti humanisti najednom toleriraju otvorene pozive na genocid, kao da je riječ o nečem posve normalnom.
Korupcija intelektualaca
Uglavnom, teorija izmišljenog imperijalizma stvorila je okvir po kojem su SAD i Izrael inherentno zli, a tzv. otpor prema njima nužan i opravdan. Mnogi profesori promoviraju otpor na svaki način, njihovi studenti također, iako se ponekad vidjelo kako ne znaju razlikovati Izrael od Južne Afrike i tamošnjeg apartheida. Lijevi medijski mainstream permanentno ignorira Hamasov korupcijski režim, raketne lansere u školama, podržava odbijanje bilo kakvog kompromisa, poput Camp Davida 2000. ili Gaze 2005., palestinski nacionalni pokret odbacuje postojanje židovske države od samog početka, od 1920-ih, 1948., 1967., 2000., 2023. Rezultati kampanje vidljivi su u javnom mnijenju mladih na Zapadu, posebno u SAD i Velikoj Britaniji.
Recimo, ankete redovito pokazuju veću podršku Hamasu nego Izraelu, posebice među populacijom 18-34 godine. Baš poput pobune na zagrebačkom FPZ-u prije par dana, kada su neke grupe ustale protiv predavanja brata izraelskoj premijera Netanyahua, sveučilišna indoktrinacija stvara paradigmu po kojoj su Židovi vječni imperijalisti i agresori, a Arapi, Palestinci, vječite žrtve. Kada se jednom prihvati lažna moralna matrica, opresori vs. opresirani, tu razum popušta.
To nije tako samo kada je Izrael u pitanju, to je test sposobnosti civilizacije da razlikuje civilizaciju od barbarstva, činjenice od propagande i univerzalna prava od tribalnog revanšizma. Ako palestinizam trijumfira u zapadnim glavama, to neće biti samo poraz Izraela, to će biti poraz razuma, kritičkog mišljenja, znanosti i slobode. Zapad, koji ne može islamistički terorizam nazvati njegovim pravim imenom i koji glorificira one koji bi ga najradije uništili, taj Zapad gubi sposobnost samoodržanja.
Palestinizam i Europa
Bez sumnje, palestinizam je za Europu poguban. I to u vrlo visokoj mjeri. Nije riječ tek o običnoj vanjskopolitičkoj raspravi ili ‘kritici Izraela’, riječ je o uvezenom ideološkom virusu koji je već duboko prodro u dijelove zapadnoeuropskih elita, medije, sveučilišta i dijelove migrantskih zajednica, aktivno podrivajući društvenu koheziju, sigurnost i sposobnost Europe da se brani od vlastitog samouništenja. Nakon 2023. antižidovski incidenti u Europi su dramatično porasli, u nekim zemljama i višestruko. U Francuskoj, gdje je najveća židovska zajednica u EU zabilježena je prava eksplozija, u Njemačkoj Židovi skrivaju simbole, mijenjaju imena i žive u strahu.
Prema podacima, od konca 2023. do danas globalno je zabilježeno preko trinaest tisuća antižidovskih incidenata. Stoga je jasno kako nije u pitanju nikakva ‘kritika politike Netanyahua’, riječ je o osmišljenoj strategiji ‘Od rijeke do mora’ kao mainstream sloganu na ulicama Pariza, Londona, Berlina ili Amsterdama. Uglavnom, palestinizam je antisemitizam opet učinio ‘cool’ među ljevicom i muslimanskom dijasporom.
Uvezeni sukob i propast integracije
Europa je u posljednjih trideset godina primila milijune imigranata s Bliskog istoka i sjeverne Afrike. Dio populacije donio je kulturu po kojoj je podrška Hamasu, Hezbollahu i ‘otporu’ zapravo normalna. Propalestinski prosvjedi 2024.–2025. bili su masovni, samo u svibnju 2025. bilo je preko 370 demonstracija diljem Europe, s rekordnim brojkama. Palestinizam je zapravo postao katalizator radikalizacije, mnogi migranti umjesto da se integriraju u europske vrijednosti poput sekularizma, jednakosti i slobode govora nameću svoj narativ: Zapad je kriv, Izraelci su nacisti. Rezultat su paralelne društvene stvarnosti, Židovi se osjećaju nesigurno u Europi prvi put nakon 1945.
Politička i intelektualna paraliza Europe
Podjele u EU više su nego očite. Tradicionalne zemlje poput Češke, Austrije, Mađarske, Poljske, Slovačke, dijelom Njemačka, ostaju pro-izraelske. Druge, međutim, poput Španjolske ili Slovenije, ili druge gdje vlast obnaša politička ljevica, brzo klize u propalestinski aktivizam. EU kao cjelina pokazuje slabost i moralnu konfuziju, deklaratorno osuđuju Hamas ili Hezbollah ali se brzo prelazi na ‘ceasefire’ i kritiku Izraela, ignorirajući uzrok sukoba.
Mnoga europska sveučilišta, mediji i ljevičarske stranke, dijelovi Laboura, Die Linke ili europskih zelenih, ili recimo domaće franšize Možemo!, prihvatili su palestinizam kao novi sveti gral ignorirajući čak i sigurnosni rizik. Nije riječ samo o ideologiji, palestinizam, naime, hrani islamistički terorizam i džihadizam koji je već ubijao u Parizu, Nici, Manchesteru, Berlinu. Ako se nastavi, rizik od većih sukoba unutar Europe rasti će, ne ‘građanski rat’ sutra, ali sve veća fragmentacija i nasilje sigurna je perspektiva.
Do koje mjere pogubno
Zaključno, problem palestinizma za Europu svakako je visoko poguban. I strateški i egzistencijalno. Još uvijek nije smrtonosan, ‘istočna Europa’ znatno je otpornija, ali za Francusku, UK, Njemačku, Švedsku, Nizozemsku – da. On ubrzava demografsku i kulturnu eroziju, normalizira mržnju prema Židovima kao probni balon za mržnju prema cijelom Zapadu. Ako Europa ne odbaci palestinizam kao lažnu moralnu matricu nastavit će se ‘prženje mozga’ o čemu Phillips piše. Kako već rekosmo, sve ovo ne odnosi se samo na Izrael, to je test hoće li Europa zadržati sposobnost da barbarstvo nazove barbarstvom i da se brani, ili će se sama utopiti u vlastitoj ‘toleranciji’ prema onima koji je žele posve uništiti. Palestinizam nije samo pogreška, on je karcinom koji jede sposobnost Europe da preživi kao civilizacija koja razlikuje dobro od zla. I koji trenutno pobjeđuje.
