Zadnji komentari

Vladimir Dananić: Prirodno gnojivo i logika

Pin It

Uglavnom, moglo bi se reći da su svi ti nemili i nepoželjni događaji u novonastaloj demokratskoj državi urodili plodom u obliku Ustavnih amandmana, pa i onim čuvenim 2. amandmanom o PRAVU na posiedovanje i nošenje oružja. Vidimo da u današnje doba upravo to PRAVO, uza sve svoje neugodne i pogibeljne posliedice, ima daleko veću dobrotvornu ulogu--čuva slobodu naroda od onih kojima tiranija nije nepoželjna. Jako je težko uzpostaviti tiraniju nad narodom koji je naučen na slobodu i pri tome je naoružan do zubiju.

Nakon uspiele revolucije protiv britanske tiranije, 1776. godine rođene su Sjedinjene Američke Države. Državna tvorevina, zamišljena kao republika slobodnih ljudi, s vlašću koja izvire iz naroda, po narodu i za narod. Ali svaka revolucija, pogotovu ona u kojoj je prolivena krv, ima svoju cienu, izraženu ljudskim životima i novcem. Pa je tako novonastala republika SAD morala posegnuti u džepove svojih građana putem poreza. Dogodilo se je to da je guverner države Massachusetts pretierao u „nabijanju“ poreza, premda je imao određene dobre razloge za to. Nije on to bio učinio iz svoje puke zlovolje. I tako se je u razdoblju od godine-dvije, od pukog mrmljanja i negodovanja razvila pobuna, koja je eskalirala 1787. godine do razine oružanog sukoba između pobunjeničke vojske predvođene ratnim veteranom Danielom Shaysom i federalne vojske.

Obje su vojske bile siromašne k'o crkveni miševi, pa je samim time njihov sukob izgledao u najmanju ruku patetično. Ali je i to bilo dovoljno da nastane obći metež i razpad novonastalog demokratskog sustava. Na kraju je federalna vojska ipak prevladala, Shays je bio pobiegao nekamo u Vermont, i koju godinu poslie je bio  pomilovan, tj. bili su mu oprošteni griesi pobune. 

U to doba je Thomas Jefferson, jedan od otčeva SAD-a, bio  veleposlanikom u Francuzkoj. Njegova stav prema tim događajima zaista je bio originalan. Nije si dopustio to da ga ti događaji  pobune u Massachusettsu uznemire, pa je u jednom svom pismu  upućenom Jamesu Madisonu bio uztvrdio da povriemene pobune služe tomu da se očuva sloboda, a u jednom drugom pismu upućenom Williamu Stephensu Smithu je istim povodom  bio napisao čuvenu  rečenicu:„Drvo slobode mora se povriemeno osviežiti krvlju domoljuba i tirana. To je njegovo prirodno gnojivo.“

Uglavnom, moglo bi se reći da su svi ti nemili i nepoželjni događaji u novonastaloj demokratskoj državi urodili plodom u obliku Ustavnih amandmana, pa i onim čuvenim 2. amandmanom o PRAVU na posiedovanje i nošenje oružja. Vidimo da u današnje doba upravo to PRAVO, uza sve svoje neugodne i pogibeljne posliedice, ima daleko veću dobrotvornu ulogu--čuva slobodu naroda od onih kojima tiranija nije nepoželjna. Jako je težko uzpostaviti tiraniju nad narodom koji je naučen na slobodu i pri tome je naoružan do zubiju.

Težko je, ali se čini da nije nemoguće. To jest, barem neki danas iz bogataške globalističke elite misle da je to ipak moguće. 

Nekih stočetrdesetak godina poslie pobune u Massachusettsu, u doba nacističke Niemačke, kada su neki čuveni niemački znanstvenici bili pobiegli u SAD, zbog nacističke vlasti, na neočekivan je način opet „izskočilo“ pitanje mogućnosti uvođenja diktature u SAD-u. Naime, austrijski logičar i filozof, Kurt Gödel, također je bio imigrirao u SAD, gdie su ga bili dočekali njegovi prijatelji Einstein i Morgenstern. Gödel je nakon određenoga vriemena podnio zahtiev za državljanstvo, a na izpitu za stiecanje državljanstva spomenuti prijatelji bili su njegovi sviedoci. I u tom procesu Gödel je, logičar kakav je bio, proučavajući Ustav SAD-a bio ustanovio da postoje određeni logički nedostatci u Ustavu, koji mogu dovesti do diktature u SAD-u. Kad je Einstein to čuo, „digla mu se je kosa na glavi“, pa je svom kolegi Kurtu liepo objasnio da na izpitu ne spominje te stvari, ako želi dobiti državljanstvo. Einsteinov argument je bio da narod jednostavno to ne bi dopustio, a pri tome je možda imao na umu i spomenutu pobunu u Massachusettsu i sve ono što je malo-pomalo bilo ušlo u Ustav kao PRAVO naroda. Kurt je bio poslušao Alberta, ali je u samom procesu sudac-izpitivač nekako potegnuo tu temu, što je bilo prestravilo Alberta. Nu, Albert je bio prijatelj i sa samim sudcem, pa je Kurt ipak stekao državljanstvo unatoč svom logičkom dokazu o mogućnosti uvođenja diktature u SAD-u. 

Premda gore je navedena priča o Gödelu prilično dugo bila smatrana kao nekakva nedokazana anegdota, pojavio se je dokument, naime zapis od Morgensterna, u kojem od spominje ta događanja. Dakle, priča je ipak istinita.

U naše doba, tj. danas, vidimo države, negdašnje demokratske države, kako polako, ali i sve brže klize u diktaturu, koju bismo u nedostatku boljih pojmova mogli opisati bilo kao fašističku ili kao komunističku diktaturu. Australija, konkretno država Victoria, već je debelo zagazila u totalitarističku diktaturu, upravo pod  opravdanjem „očuvanja života“, odnosno stroge i brutalne provedbe „epidemioložkih miera“. U Velikoj Britaniji premijer Johnson priprema plan „Moonshot“, u koji će, za početak, uložiti 100 milijardi britanskih funti. Plan predviđa obavezno testiranje na tzv. korona-virus SVIJU, i to opetovano, svakih desetak, a po potrebi i manje dana. Predviđa se i izdavanje „internih putovnica“, onima koji nisu zaraženi, slično kao što su u SSSR-u bile postojale „interne putovnice“. Vidimo da se panika oko „pandemije“ nezaustavljivo pojačava diljem svieta, i da nikakva preizpitivanja „epidemioložkih miera“ više nigdie nisu dopuštena.

Zlotvori poput Sorosa zauzeli su i Silicijsku dolinu u SAD-u, pa su tako sve velike kompanije dobile zapovied da lustriraju na družtvenim mrežama i forumima sve nepodobne glasove. Neki stručnjaci nisu mogli pristati na to, pa su dobili ili dali odkaz i izstupili pred javnost, govoreći da ljudi zapravo nemaju pojma kakve se grozote pripremaju pod opravdanjem „epidemioložkih miera“.

Što se Hrvatske tiče, mogu samo reći--Bogu hvala što smo siromašni, pa ni teoretski ne možemo trošiti stotine i stotine milijardi kuna na strogu i dosliednu provedbu „epidemiložkih miera“. Na ovu vlast koju upravo imamo ne možemo računati da će dielovati tako da štiti slobodu hrvatskoga naroda (uh, zaista sam morao uložiti napor da se eufemistički izrazim o ovoj vlasti).

Nu, ako se negdie nekako i nađu stotine i stotine milijardi kuna za brutalno provođenje „epidemioložkih miera“ u Hrvatskoj, tada preporučujem samo priču o prirodnom gnojivu.

Na kraju, želim svako dobro i brz oporavak težko ranjenom policajcu, a obitelji nesretnog mladića, koji je digao ruku i na sebe samoga izražavam svoju sućut.

Za dom, spremni

Vladimir Dananić