Ministra se imenuje na funkciju do idućih izbora
- Detalji
- Objavljeno: Srijeda, 27 Prosinac 2023 17:51
Novi ministar voli se naslikavati na Instagramu gol do pasa, voli fensi i skupu odjeću i obuću, ima četrdesetak godina i nema curu i sve to možda upućuje na seksualnu orijentaciju, no to ga niti kvalificira niti diskvalificira za mjesto ministra. Kao što ga za to mjesto ne kvalificira niti diskvalificira diploma ekonomskog fakulteta ili iskustvo u vođenju neke tvrtke. Odnosno, “stručnost”.
Doslovce dobijem ospice kad čujem da neki ministar “nije dovoljno stručan”. A upravo je to slučaj s novim ministrom gospodarstva, Damirom Habijanom, koji je došao na čelo Ministarstva gospodarstva, a gle čuda – nije ekonomist, nego pravnik po struci, specijaliziran za korporativno pravo, usto saborski zastupnik. I mediji i oporba njegovo su imenovanje sporili upitnom stručnošću, time što po struci nije – ekonomist.
Novi ministar voli se naslikavati na Instagramu gol do pasa, voli fensi i skupu odjeću i obuću, ima četrdesetak godina i nema curu i sve to možda upućuje na seksualnu orijentaciju, no to ga niti kvalificira niti diskvalificira za mjesto ministra. Kao što ga za to mjesto ne kvalificira niti diskvalificira diploma ekonomskog fakulteta ili iskustvo u vođenju neke tvrtke. Odnosno, “stručnost”. Premijer Plenković je rekao nešto što sam ovdje, upravo tim riječima, svojedobno napisao: “Ministar nije stručna, već politička funkcija.”
Ministra se ne zapošljava prema stručnim kriterijima na neodređeno, već ga se imenuje do idućih izbora. Ministri su odgovorni za provedbu prioriteta i ciljeva Vladine politike unutar svog resora, dakle za uspostavu političke kontrole, a ne za operativni posao. Zato se oni nigdje u svijetu ne biraju prema stručnosti, nego prema stranačkoj pripadnosti – pripadnosti stranci ili koaliciji koja je dobila izbore.
Traži se da ministar bude nestručna osoba
Na taj se način politička volja naroda, iskazana na izborima, materijalizira konkretnim politikama, usmjeravanjem zdravstva, ekonomije, vojske ili bilo kojeg resora u željenom smjeru, i to je cijeli smisao te funkcije. To se zove “demokracija”. Stručnost nema ništa s tim jer ministar ionako ne smije donositi odluke iz domene struke pa tako ministar zdravstva nije ovlašten propisivati lijekove niti operirati, ministar obrane nema ovlasti planirati vojne operacije niti zapovijedati vojnim jedinicama na terenu, a ministar policije nema pravo otvarati istrage i petljati se u njih.
Isto tako, ministar pravosuđa nema pravo donositi ili revidirati sudske presude. Dapače, ponekad se i traži da ministar ne bude stručna osoba, naročito kad je riječ o vojsci i policiji, kako bi se izbjeglo da represivni aparat kontrolira politiku, a ne obratno. Zato ministri obrane ne smiju biti aktivna vojna lica. Šušak je, uostalom, bio odličan ministar obrane iako s vojskom nije imao veze. Ivan Paladina, iako građevinar, nije uspio napraviti baš ništa glede obnove od potresa, ne zato što se nije razumio u građevinu, nego zato što se nije razumio u politiku. Branko Bačić, profesionalni političar, bio je neusporedivo uspješniji.
Tvorac njemačkog privrednog čuda, Konrad Adenauer, od mladih je dana, kad je bio gradonačelnik Kölna u Weimarskoj Njemačkoj, do duboke starosti, bio samo i jedino političar. Reagan je bio glumac i jedan od najvećih predsjednika Amerike u povijesti, naročito uspješan na ekonomskom planu. Primjeri su brojni i u Hrvatskoj i u svijetu.
Oporba griješi kad proziva Habijana zbog brisanja profilnih fotografija i zbog toga što je pravnik. Uostalom, što je najvažniji posao ministra nego mijenjanje propisa i zakona u svrhu veće učinkovitosti svog sektora? Legitimno je tek ono za što ga proziva Benčić – da je to još jedan od Plenkovićevih rukopoloženih kadrova bez prave vlastite političke težine, izabran zbog lojalnosti, i bez stvarne moći odlučivanja. A hoće li kao ministar biti uspješan i hoće li jednog dana završiti u Remetincu, to ćemo tek doznati: o tome zasad ne možemo ništa niti pretpostaviti.
Frka oko udžbenika
Ministar znanosti i obrazovanja izbrisao je iz Kataloga odobrenih udžbenika izdanje “Zašto je povijest važna? 4”, što je jedan od strukovnih portala, historiografija.hr, ocijenio “ne samo protivnim povijesnoj znanosti nego i demokratskom društvu”. Koliko je meni poznato, u demokratskom društvu demokratski izabrana vlast određuje što i kako će djeca učiti u školama, a ne strukovni portali – naročito ne oni čiji je urednik ujedno i recenzent spornog udžbenika.
Problem nisu “različite perspektive”, kako to oni koji brane sporni udžbenik tvrde, već faktografske pogreške – primjerice, ne spominje se da je srpska pobuna bila oružana, iznose se materijali sa suđenja u Haagu kao povijesne činjenice iako ih je sam sud odbacio kao nevjerodostojne, ne spominje se da je Stepinac rehabilitiran, samo da je osuđen. Da ne govorimo o zloćudnim besmislicama poput one da je poglavlje “Stvaranje Republike Hrvatske” ilustrirano slikom politkomesarke Milke Planinc.
Autori udžbenika trebaju davati djeci pogled na povijest iz različitih perspektiva, naročito onih suvremenika i aktera povijesnih događanja, no nemaju pravo iznositi poluistine, jer pola istine je cijela laž, nemaju pravo na faktografske pogreške i svakako nemaju pravo nebitne događaje i osobe isticati u prvi plan, a bitne zanemarivati. Ministarstvo je na kraju zaključilo da udžbenik sadrži netočne i zastarjele podatke koji bitno utječu na vjerodostojnost sadržaja i upućuju na pogrešne zaključke, da ne slijedi kurikulum, da zanemaruje i minorizira propisane koncepte podučavanja, da su pitanja sugestivna, povijesni zemljovidi pogrešni i tako dalje. Ostaje, naravno, pitanje je li to tek nestručnost autora i nepažnja stručnih recenzenata koji su ministarstvu dostavili svoje pozitivno mišljenje ili je riječ o namjeri i sustavnom krivotvorenju povijesti koja se onda takva, sanitizirana i jugoslavizirana, prezentira učenicima. A zaključak se nameće sam od sebe.
Marcel Holjevac/7dnevno
