.jpeg)
U četvrtak navečer u CineStar Branimir Centru u Zagrebu u prepunoj dvorani 7. prikazan je najnoviji film Jakova Sedlara „Tiha moć“. Film je sniman po knjizi mons. Nikole Eterovića „Tiha moć. Diplomacija Svete Stolice“. Riječ je o vrsnom Sedlarovom dokumentarcu – biografiji jednog velikog čovjeka koji je u srcu Vatikana tiho godinama radio za Crkvu i za hrvatsku stvar.
Siječnja 1573., napadom na Cesargrad (mjesto zapadnog Zagorja između Kumrovca i Klanjca), započela je slavna Seljačka buna zvana još i Hrvatsko-slovenska seljačka buna te Velika seljačka buna ili Seljački rat. Vodio ju je Ambroz Gubec (kasnije Matija) iz Gornje Stubice. Glavni povod za bunu bio je povećanje davanja te teror od strane ne jednog plemića no, najpoznatija su bila nasilništva susedgradsko-stubičkog okrutnog feudalca Franje Tahy-ja.Posebno nad seljačkim ženama.
Kao starom političkom analitičaru i kolumnistu („Hrvatsko slovo“ od proljeća 1996., pa HKV do 2023. pa zatim dragovoljac.com do danas) dopustit ćete mi nekoliko privatizirajućih rečenica. Naime, pišući ovaj tekst prvo mi je mučno: obećao sam upravo danas, najboljem prijatelju da ne ću više gubiti vrijeme na hrvatske političke trivijalije i na političare koji nam neprekidimice lažu.
Ima svakakvih hrvatskih ljudi: crtaju karikature, šalju uvrjedljive memove, pišu nečiste sms-napade na ljudsko dostojanstvo. I uvijek baš protiv političara, a na izbore ne izlaze. Neshvatljivo. To je nešto iz prikrajka, ne vidiš me ali sam te ubo ko' komarac. I onda idu tako redom, „šaraju“ kao Maestro u Ranka Marinkovića i baš najviše po Andreju Plenkoviću, predsjedniku Vlade RH.
Danas, kad Radio Zagreb/Hrvatski radio slavi europski i svjetski vrlo respektabilnu stogodišnjicu, prvo čestitam djelatnicima. No, osim slavlja sebe samih, koje im još traje, hajdmo konstatirati da je najveća radost slušatelja (svakog radio programa) onaj veliki gumb (ili daljinski) na aparatu, a kojim se mijenja program. Radijski kako i televizijski.
Mediji su pak mediji, oni su po narudžbi kao i uvijek, krcati glasnih najava i izjava, pumpaju hvalospjeve. Odrađuju naručenu promidžbu, pa je zato logično priupitati, zbog čega je to tako? Putuju li i odabrani šefovi iz podobnih medija, putuju li s Vladom i politički omiljeni novinari? Unaprijed mi je žao ako sam nekome od tih šefova povrijedio srdašce.
slugani nikada ne spavaju…
Nekada su, a i sad su još oko Fažane cijelu obalu zauzimale poklonjene vikendice podobnih kadrova odanih zločincu Titu i revoluciji. Tu su na obalnoj straži bile njegove vojne „starešine“, glavni milicajci i temeljitiji doušnici.
Mi trebamo stranu radnu snagu (nakon što je Izbavitelj otjerao onu hrvatsku) i sad ćemo i mi na poklon dobiti posljedice: i kod nas će se (fizički!) napadati Katolička crkva, ne samo ljudi koji mole i kleče na trgovima. Takve napade već dugo gledamo posvuda Europom gdje doseljenici zahtijevaju (!) skidanje križa, gdje navaljuju (posebno na žene) ali na sve domaćine čije gostoprimstvo te plaćen posao - uživaju.
Vjesnik, bunker višedesetljetnih režimskih novinara Jugoslavije, a zatim i Hrvatske je izgorio. Ta zgrada i zgrada Centralnoga komiteta na Prisavlju obje bi zaslužile požar do temelja, koliko je zla iz njih izašlo. Već i po tome koliko je novinara i partijaša iz njih, čim je započeta agresija na Hrvatsku, prebjeglo u Srbiju, u svoj politički zavičaj, pod skute svojim starim mentorima
Nema slučajnosti, nije je bilo 1991., nema je ni danas unatoč političarima u Hrvatskoj koji misle da mogu prozirnim smirivanjem i lažiranjem podataka eutanazirati hrvatski puk. Svi znamo da je palež na sam Dan Sjećanja žrtve Vukovara trebao distrakcijom poništiti sav očekivan pijetet iskazan hrvatskoj žrtvi u Vukovaru, baš kao što su podvale srbskih kulturnih centara diljem Hrvatske imale istu tu patogenu zadaću.
