Više je razloga zašto je važno razlučiti neka izrečena stajališta pa makar to bilo, što se mojih kolumni tiče, i prekoredno. Jer je nezaobilazno. Zadržat ću se na samo četiri točke tog razgovora u studiju, koje su najvažnije, a ostalo donosim kroz crtice uz odgledano pravoslavno krasoslovlje.
Povodom razmahane alzheimer epidemije zaboravljanja u Vladi i Hrvatskome saboru i mi bismo Izbavitelju vrlo rado „zaboravljali“ kao vi. Recimo globu za parkiranje, ili režije od moje susjede. I hrvatski bi građani, rado ponudili (iskrenu) ispriku kao (neiskreno) i vi, te bismo naknadno platili globu iz 2019. kao ministar Goran Grlić Radman ili kao ministar Tomo Medved ili kao zastupnica Benčić.
Mnogo se buke svojevremeno diglo pri uvođenju nametnute nam te konvencije o tobože zaštiti žena i o obiteljskom nasilju. Navodno to će jako unaprijediti rješavanje problema ali još nije. Očekivano. Vidimo da taj zakon nije riješio obiteljsko nasilje. Ni blizu. Pa što je onda „riješio“. Riješio je famozni Grevio, skupinu ljudi iz EU koja ima brojna naddržavna nadprava.
Tjedni prolaze, a hrvatski dečki još su uvijek (svi!) u zatvorima u Grčkoj. Novosti nema. Silenzio stampa? Nema više ni riječi o analizi njihovih mobitela, o analizi snimki sa stacionarnih kamera, a pogotovo nema snimki sa samoga stadiona! Nema, iako je sve to već odavno trebalo biti i dovršeno i objavljeno.
Kako političari rješavaju goruća pitanja? Prestaju li se sastajati s onima iz susjednih zemalja s kojima ne dijele stajališta? Pritišću li primjerice Srbiju da riješi otvorena pitanja? Ucjenjuju li diplomatski Sloveniju pitanjima o Sv. Geri i ribarima u Savudrijskoj vali? Brane li možda ulazak Srbiji u EU, pitanjima o Šarengradskoj adi i drugim graničnim pitanjima?
Nitko normalan, naravno, ne će braniti bilo koje nasilje. Međutim ovo što se sada događa da žene u Zagrebu blokiraju promet, da i u Splitu izražavaju solidarnost s ubijenom ženom u drugoj državi, da prosvjeduju u trinaest gradova, a ukupno pripremaju prosvjede još u čak osamnaest hrvatskih gradova… prešlo je svaku mjeru.
Umro je Đuro Perica (1941.), rijetko ključan rodoljub, iskren Hrvat i posebno velik, a nevin patnik i žrtva grdih jugoslovenskih zatvora. I toliko je dovoljno, a značajno reći za ovog velikog nacionalnog oratora. U gulagu zločinca Tita, zbog montiranog komunističkog procesa (još 1975!), proveo je čak 14 godina i trpio stalna batinanja, vrijeđanja i najgora mučenja tih zvjerskih drugova.
Linč u Grčkoj poprima takve razmjere da je odvjetnik naših mladića najavio: „Tražit ćemo izuzeće osvetoljubivog suca!“ Odvjetnik Kamainakis uputio je vapaj grčkim vlastima. "Apeliram na grčku i hrvatsku vladu da ozbiljno shvate ovu situaciju te osiguraju pravedno suđenje. Trebamo pomoć hrvatskog veleposlanstva. Ovdje su ljudi koji će ići u zatvor, ali nisu kriminalci, već navijači i mladići od 19, 20 i 21 godinu. Idu u napučene zatvore gdje može biti odmazde od brojnih grčkih navijača"
Zabranom ulaska u Knin svim je ovim vitezovima slobode udarena pljuska. I to kao što vidimo, ne samo HOS-u, već i Hrvatskoj vojsci, čiji su oni bili pripadnici. Bili su nam dobri u obrani, bili su nam sjajni u ratu, ali danas ih zaboravljamo, jel'da?! Drage Hrvatice i Hrvati, kad slijedeće godine budete izlazili i glasovali na izborima, sjetite se tko Vas je sve ove godine ponižavao, ponižavao čak i na obljetnici veličanstvene Vojno-redarstvene operacije Oluja.
I ove godine Grčka je jedan veliki oganj, to više nisu pojedinačni požari - dnevno ih bukne čak do 50! I naravno unatoč tome što su i nama nasušno potrebni, Izbavitelj velikodušno šalje besplatne kanadere u Grčku. Kao da su Sanaderovi i njegovi. Lijepo je to, nadasve humano, ali ne sjećam se kad je to Grčka ikada slala svoje kanadere u Hrvatsku.
