Od ‘ubojice‘ do ‘ratnog zločinca‘
- Detalji
- Objavljeno: Ponedjeljak, 02 Svibanj 2022 14:53
Nijedna Bidenova optužba na račun Putina nije bila stvar senilnosti, još manje slučajnosti; Američki predsjednik je time poslao jasnu poruku i Rusima. Označavajući Vladimira Putina krivcem za genocid u Ukrajini, američki predsjednik Joe Biden zatvorio je krug optužbi na račun ruskog predsjednika.
Počeo ga je ispisivati još prije više od godinu dana, kada običnom političkom puku ruska invazija na Ukrajinu nije bila ni u primislima. U intervjuu CNN-u, na pitanje novinara smatra li Putina ubojicom, Joe Biden je tada, na opće iznenađenje, odgovorio glatko – "da". Neki su to bili skloni pripisati njegovoj senilnosti i neoprezu. Oglasiti predsjednika države stalne članice Vijeća sigurnosti i nekadašnje svjetske supersile ubojicom nije nimalo diplomatski. Ali opet, to je dosta fluidna kvalifikacija. Nešto kao, mogao bi biti sve pa i ubojica...
Pa i sam Vladimir Putin oprostio mu je tu neugodnu kvalifikaciju nekoliko mjeseci poslije, u lipnju 2021., na njihovu posljednjem i očito zadnjem summitu u Ženevi. Danas ono "ubojica" zvuči kao upozorenje. Obilazeći ukrajinske izbjeglice u Poljskoj, nakon Putinove invazije na Ukrajinu u ožujku ove godine, potreseni je Biden ruskog predsjednika nazvao "krvnikom", poručivši da "taj čovjek ne smije ostati na vlasti". Potom ga je oglasio ratnim zločincem, a naposljetku i krivcem za genocid u Ukrajini, naglasivši kako je to njegov moralni sud i prepuštajući pravnicima da to dalje elaboriraju.
DEL PONTE I RUSI
Važno je imati na umu tu Bidenovu gradaciju kriminalnih kvalifikacija danas kada svaki lokalni fiškal ili svaki isluženi međunarodni činovnik ima ponešto za primijetiti na temu Vladimira Putina i mogućnosti njegova suđenja za ratne zločine. Tako se iz duboke mirovine, među inima, oglasila i Carla del Ponte, koja bi odmah izdala uhidbeni nalog za aktualnog ruskog predsjednika i krenula valjda u svoj čuveni lov. Kao da je zaboravila da je ona bila jedina kandidatkinja za glavnu tužiteljicu Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (u nas ga kolokvijalno i dalje zovemo Haaški sud) za koju je Rusija bila spremna dati suglasnost, upravo zato što je poznavala njezine tužiteljske vještine koje je prethodno pokazala kao švicarska državna odvjetnica progoneći ruske mafijaše zbog pranja novca.
Činila je to na opće zadovoljstvo: pravila je javni šou od svojeg lova na mafijaše pa je publika bila zadovoljna. Istodobno je pravila i tako neutemeljene optužnice, koje su u pravilu padale pred sudovima pa su i mafijaši bili prezadovoljni. Kao da je zaboravila da se još netko možda i sjeća njezinih sličnih postupanja u svojstvu glavne haaške tužiteljice i njezine bliske suradnje sa srpskim i ruskim tajnim službama, koja je dovela do toga da je srpsko državno i vojno vodstvo praktički izostavljeno iz optužnica (a samim time dakako i iz presuda) haaškog suda za zločine počinjene u Hrvatskoj i BiH. I sad bi Carla del Ponte iz mirovine krenula u medijski lov na Putina, a istodobno bi istraživala i zločine svih strana u Ukrajini? I tako, pogađate, uz veliku buku, praveći se da lovi Putina, izjednačila bi rusku i ukrajinsku odgovornost za rat. Kao što je to dobro uvježbala u Haagu.
Ruski predsjednik Vladimir Putin ipak nije Slobodan Milošević pa da bude prepušten sudskim procesima na međunarodnim sudovima, koje vode gospođe "Carle" i lokalni fiškali. Nije on ni Saddam Hussein, kojem će okupacijska (američka) vlast organizirati suđenje nakon svrgavanja režima. Bilo bi to potpuno nerazumno i kontraproduktivno ponižavanje Rusije, bivše supersile, a i danas još uvijek velike sile, stalne članice Vijeća sigurnosti. Prozivke Vladimira Putina kao krivca za najteže ratne zločine imaju drugu svrhu. Prvo, senzibilizirati svjetsku javnost za stradanja Ukrajinaca i rusku odgovornost za ta stradanja. I drugo: pomoći da Putin bude udaljen s vlasti u Rusiji.
PORUKA TAJNIM SLUŽBAMA
U tom kontekstu valja promatrati i Bidenove, nimalo slučajne kvalifikacije ruskog predsjednika kao ratnog zločinca, a naposljetku i kao krivca za genocid. To je zapravo poruka da se sankcije ne mogu tek tako jednostavno ukinuti niti se Rusija može vratiti na međunarodnu pozornicu kao partner zapadnih država s Vladimirom Putinom na čelu. A prije toga, to je poruka da Zapad, predvođen Amerikom, neće pregovarati s Rusijom o miru u Ukrajini (i o podjeli interesnih sfera), kako je to Putin priželjkivao prije invazije. Vladimir Putin eventualno može pregovarati o miru s ukrajinskim predsjednikom Zelenskim, što je za njega također ravno priznanju poraza.
Bez obzira na to koliko još žrtava ruska agresija može proizvesti i koliko rat može eskalirati, njega je Putin već izgubio time što je eliminirao sebe iz sljedeće, poslijeratne epizode. Kvalifikacija genocida, koji podrazumijeva državni politički projekt, sadrži poruku da u sljedećoj epizodi neće biti mjesta ni za najbliže Putinove suradnike. I to su zapravo poruke ruskim tajnim službama FSB-u, GRU-u i drugima, onima koji mogu pomoći Putinu da napusti državno kormilo te tako spasiti i Rusiju i sebe, ali i Europu. Izgleda da je s one strane oceana postalo jasno ono što je u Europi još uvijek potrebno objašnjavati: da se i Ukrajinu i Europu, a i Rusiju, ne može spasiti popuštanjem Putinu. Već samo pobjedom nad Putinom.
