Odobrili Perković i Boljkovac
- Detalji
- Objavljeno: Utorak, 01 Listopad 2024 10:57
UDB-a je i nakon '90. pratila legendarnog svećenika: Tvrdili su da je britanski i američki špijun
Prije deset godina, u ljeto 2014., preminuo je don Živko Kustić, legendarni grkokatolički svećenik, višegodišnji glavni urednik Glasa Koncila, sjajan novinar čije su kolumne izlazile svakodnevno u Jutarnjem listu.
Mladi povjesničar Marino Erceg u utorak će u Hrvatskom novinarskom društvu predstaviti prvu biografiju neprežaljenog kateheta i propovjednika, u izdanju Glasa Koncila. Knjiga "Živko Kustić: Neustrašivi glas Crkve u Hrvata" velik je pothvat. Na čak pet stotina stranica kroz šest velikih tematskih cjelina prati cjelokupni život i djelo don Živka Kustića, od njegova odrastanja u Pagu i neobičnog ulaska u svećeništvo preko prvih župničkih službi na Žumberku do djelovanja u Glasu Koncila od početka šezdesetih.
Jedno se poglavlje bavi i Živkom Kustićem iza kulisa Glasa Koncila – kao glasovitim propovjednikom, katehetom mladih i kao suprugom i ocem mnogobrojne obitelji. Knjiga objašnjava i Kustićevu ulogu u nekima od najvažnijih crkvenih gibanja u prošlom stoljeću, kao što su jubilejska veleslavlja u sklopu projekta "Trinaest stoljeća kršćanstva u Hrvata", a bavi se i njegovim doprinosom osamostaljenju Hrvatske u razdoblju demokratskih promjena i Domovinskoga rata.
Autor Marino Erceg, novinar i član uredništva Glasa Koncila, uz arhiv matične institucije u radu je koristio građu više arhiva, uključujući i Arhiv Jugoslavije u Beogradu i Hrvatski državni arhiv. Uz arhive, u knjizi su kao izvori za upoznavanje života don Živka Kustića korišteni i intervjui s njegovim suvremenicima. Knjiga ima oko 1200 referencija na povijesne izvore, donosi oko 120 fotografija te šezdesetak preslika dokumenata, među kojima su i dokumenti jugoslavenske UDB-e. Prošla je i kroz trostruku znanstvenu recenziju.
Tajne mjere
Njezin autor Marino Erceg govori nam kako je knjiga nastajala gotovo tri godine. "Rudarski" dio posla bio je prikupljanje arhivske građe o životu don Živka, a samo pisanje trajalo je gotovo devet mjeseci.
"Koristio sam sve izvore do kojih sam mogao doći, s time da sam htio obuhvatiti sve segmente života i rada don Živka Kustića kako bi priča o njegovu nevjerojatnom životu bila uravnotežena i vjerodostojna", kaže Erceg.
Čitatelji će se u knjizi prvi put susresti i s tajnim dokumentima zloglasne jugoslavenske UDB-e kojoj je don Živko često bio meta. U biografiji se tako objavljuju zapisi o tajnim mjerama prisluškivanja i praćenja don Živka. Autor je, istražujući materijal, izdvojio one s kraja osamdesetih i početka devedesetih godina. Naime, kaže, zanimljivo mu je bilo vidjeti kako je don Živko Kustić tajno praćen i nakon održanih prvih višestranačkih izbora u Hrvatskoj.
Tako je posljednja UDB-ina mjera praćenja Živka Kustića zavedena u lipnju i srpnju 1990. godine po naredbi Republičkog sekretarijata za unutrašnje poslove Savezne Republike Hrvatske.
"Mjeru TKTR prema Živku Kustiću predlažemo radi prikupljanja podataka i sprečavanja djelatnosti usmjerenih na podrivanje ili rušenje Ustavom potvrđenog poretka i ugrožavanja sigurnosti države… U namjeri vršenja navedenih krivičnih djela (Živko Kustić) prikupljao je određene informacije preko većeg broja veza te ih prosljeđivao u inozemstvo, za što se koristio kao vezom obavještajno indikativnim stranim novinarima i obavještajno indikativnim osobama iz diplomatsko-konzularnih struktura akreditiranih u SFRJ, kojima je saopćavao, predavao i učinio pristupačnim obavještajne i sigurnosno bitne informacije i politike procjene o stanju u Hrvatskoj", navodi se u obrazloženju mjere. Dodaje se kako su naročito važni Kustićevi kontakti bili šef Ureda za obavještajni rad i istraživanje pri State Departmentu za jugoistočnu Europu Charles Smith, Camill Pisk iz britanskog veleposlanstva u Beogradu, Krsto Cviić kao "osoba bliska britanskoj obavještajnoj službi", Stella Alexandra koju se također svrstava u red britanskih špijuna, Paul Lendwai, Rudolf Stamm, Karl Gustav Ström i Ines Lang iz njemačke špijunske mreže i drugi.
"Paganski nacizam"
Komunističke tajne službe navode i Kustićeve kontakte s "terorističkim izbjegličkim skupinama", odnosno njihovim članovima kao što su Milan Buškain, Stipe Bilandžić i Dinko Dedić, a mjera se trebala provoditi do 1994. godine, no nema daljnjih informacija je li ipak toliko dugo tajno praćenje potrajalo. Ipak, u tajnim dokumentima koje je Erceg objavio u knjizi vidljivo je da mjeru tajnog praćenja i prisluškivanja kućnog telefona i telefonskog broja na poslu potpisuje tadašnji republički sekretar Josip Boljkovac i to u vrijeme dok je na čelu Službe državne sigurnosti (SDS) u Hrvatskoj bio Josip Perković.
Agenti su tako 1988. izvijestili o kontaktu navedenog Charlesa Smitha te američkog konzula Daniela Fantozzija sa Živkom Kustićem. Njihov je razgovor detaljno opisan.
Prva tema odnosila se na splitsko-makarskog biskupa Franu Franića kojeg je Živko Kustić opisao kao kompliciranog. Nakon razgovora o Franićevim uvjerenjima, Kustić i njegovi sugovornici razgovaraju o stanju u Hrvatskoj. Smith primjećuje kako Crkva u Hrvatskoj ima problem koji nije imala u Poljskoj, a to su nacionalisti. Kustić objašnjava kako on u Glasu Koncila potiče razlikovanje pojma narod od pojma države. Čim se ljude, ističe Kustić, počne dijeliti prema porijeklu, ide se u nekršćanski, paganski nacizam, a Crkva u Hrvatskoj nikada nije bila u toj napasti.
"Jugoslavija teoretski potječe od Hrvata, od Strossmayera. U Zagrebu su Hrvati teoretizirali o bratstvu i ljubavi, a u Beogradu su ga politički proveli. Jugoslavija kao ideja ne potječe od Srba nego od Hrvata", ističe u tom razgovoru Kustić. Na Fantozzijeve primjedbe o jeziku te "ilirskoj školi i Vuku Karadžiću" Kustić utvrđuje kako su "hrvatske budale Gaj i iliri spremno odbacili hrvatsko ime i uzeli apstraktno ime ilirsko da bi zahvatili bratskim zagrljajem cijelu Jugoslaviju, a brat Srbin kaže vi pričajte, ja ću vas posrbiti. Karadžić je iskoristio njihovu hrvatsku, naivnu širinu da sve proglasi Srbijom".
Kustić u svom promišljanju smatra da su Srbi iskoristili ideju jugoslavenstva za stvaranje velike Srbije.
"Sve je to puklo 1941. u veliki pokolj i zato sada pokušavaju upotrijebiti komunizam, jer jedina snaga, kulturna i povijesna, koja ni na koji način nije došla pod dominaciju ni partije niti srpskog unitarizma jest Katolička crkva u Hrvatskoj koju oni zbog toga mrze…"
Kustić objašnjava i kako se nitko ne želi izjasniti kao Jugoslaven, nijedan Slovenac ili Makedonac, već se Jugoslavenima izjašnjavaju samo plašljivi, nedefinirani i režimski čankolisci.
Razgovor se dotaknuo i Vladimira Dedijera.
"Dedijer povijesno laže i izmišlja spregu Pavelića i Stepinca, što je ludilo. Stepinac je čovjek jugoslavenske političke orijentacije i nema ništa zajedničkog s Pavelićem, a kralj Aleksandar postavio ga je za nadbiskupa. Ustaše su ga smatrali svojim protivnikom i to je poznato. Bio je dobrovoljac na Solunskom frontu i čovjek od povjerenja kralja Aleksandra. Hrvatski komunisti vide što se događa i zato nastoje šutjeti. Oni se osjećaju Hrvatima, ali su preslabi. Katolička crkva ne želi političku ulogu, nema političkog programa."
Mudri demagog
Smith kaže kako SAD vidi da u Crkvi ima onih koji vode prema mržnji srpskog naroda. Kustić mu odgovara kako Katoličkoj crkvi u inozemstvu jako smetaju ustaše, odnosno, "hrvatska desna fašistoidna emigracija koja nastoji župe u inozemstvu iskoristiti za svoju djelatnost". Kustić se slaže s takvim opaskama i priznaje da se Crkvi protiv toga teško boriti. No ističe da Glas Koncila, primjerice, svake godine pravoslavcima čestita njihov Božić, a muslimanima Bajram, što druge strane ne čine.
Sudionici razgovora dotaknuli su se zatim i Srpske pravoslavne crkve za koju Kustić kaže kako ona već služi srpskoj supremaciji.
"SPC osjeća na sebi povijesnu zadaću da služi srpskom narodu onako kako su je Karađorđevići naučili. Muslimani su lukavi, prema Hrvatima su dobri, ali prema Srbima nisu. Srpska zadaća bila je i u Prvom i u Drugom svjetskom ratu istrijebiti Turčine. Mnogo je muslimana u BiH koji su hrvatsko-katoličkog podrijetla, to se može i dokazati, ali komunisti to negiraju. Tito, kao mudar demagog, izmislio je da su ti ljudi muslimanski vjernici, da nisu ni Hrvati ni Srbi, stvorio je novu naciju po vjerskom imenu", ističe Kustić.
Već te 1988. spominje se mogućnost rata. Kustić iznosi svoje vjerovanje kako nema pametnog čovjeka koji bi sada došao na vrh Jugoslavije.
"Nema te inozemne kontrole i te strane vojske koja bi ovdje mogla spriječiti rat ako do njega dođe. Ljudi bi se poklali gore nego 1941. godine. Ljudi su gladni, izvrijeđani i mrze se međusobno", ističe Kustić.
Smith se vraća na ustaše koji po njegovu mišljenju dominiraju crkvama i svećenicima u Americi. Kustić kaže kako je riječ o problematičnim hercegovačkim fratrima.
"Ti fratri su dinarci, iz dinarskog dijela Hrvatske koji se proteže od Like do Crne Gore. Sociološki, oni su 200 godina u zaostatku. Za njih je hrvatstvo i katoličanstvo isto", tvrdi Kustić.
Trpjela posljedice
Još jedan zanimljiv razgovor zabilježen je između don Živka Kustića i Douglasa Greena, konzula za politička i ekonomska pitanja u Glavnom konzulatu SAD-a u Zagrebu. Razgovor se odvio 2. veljače 1989. na traženje Greena, koji je prethodno bio diplomat u Izraelu, Libanonu, Siriji i Maroku.
Tu su zanimljiva Kustićeva viđenja kako je Hrvatska u Jugoslaviji trpjela posljedice jer je tijekom Drugog svjetskog rata bila na poraženoj strani.
"Srbi se zbog toga ponašaju prema njoj kao prema okupiranoj zoni. Srećom je bilo dosta Hrvata u partizanima pa se to nekako kompenziralo, ali i danas se to osjeća. Ni jedan hrvatski političar komunist nije dobar ako previše ističe da je Hrvat, on se mora kleti na jugoslavenstvo. Crkva ne smije ni pohvaliti vladu Hrvatske jer bi u Beogradu rekli gle, oni su zajedno. Osim toga, tu je neproporcionalno jak utjecaj Srba u Hrvatskoj kojih je 11-12 posto u populaciji, a imaju 60 posto svojih u partiji, vojsci i policiji", zaključuje Kustić.
Greena zanima uloga Crkve u zauzimanju za ljudska prava, a Kustić tu naglašava ulogu Franje Kuharića. Komentira se i sjednica CK, a Kustić tu naglašava da Slobodan Milošević nije ni pobijedio ni izgubio.
"On je govoreći okupirao Vojvodinu i Crnu Goru, ali će stati. Ako on želi homogenizirati srpsku naciju i ako ona to želi, neka. Samo neka ne prelazi preko granice jer Srbija je Srbija, a Srbi u Hrvatskoj su nešto drugo. Šiptari su nepobjedivi, Makedonce ne može uzeti, dakle, što je postigao, postigao je. Sada neka u svom obolu vlada kako zna, samo neka se ne širi po Bosni i Hercegovini", zaključuje Kustić u razgovoru o kojem bilješku potpisuje načelnik zagrebačke Službe državne bezbednosti Kolja Družić.
Ta je bilješka jedna od sastavnih dijelova dokumentacije koja prati Ercegovu knjigu, a iz koje proizlazi da je Kustić višekratno praćen i prisluškivan u akcijama kodnog naziva "Partner" i "Toranj".
