Hrvatska kultura i komunistička propaganda po mjeri Obuljen Koržinek
- Detalji
- Objavljeno: Četvrtak, 11 Travanj 2024 17:09
Plenkovićeva ministrica je još 2016. godine, na opaske da se previše sviđa ljevičarima, kazala da “kultura nije ni lijeva ni desna”. Ipak, u kontinuitetu i posve otvoreno promiče brojne sadržaje koji više ne spadaju ni u opću kulturu, a još manje umjetničku. No, uvijek i isključivo – ljevičarsku.
Nekoć davno, kad se govorilo ‘hrvatska kultura’, znalo se na što se misli. Hrvati i kultura idu ruku pod ruku stoljećima.
Od književnika Marulića i Držića do suvremenih pjesnika. Od glazbenih madrigala Skjavetića do skladatelja današnjice koji uporište traže i u sakralnim motivima. Od slikara Klovića preko svestranog Meštrovića. Hrvatski identitet živi i u kazališnoj umjetnosti. Njega gotovo bez ikakve konkurencije promiče Miro Gavran.
A kako diše filmska industrija u Hrvatskoj? Pokazat će to sklizak teren 20. stoljeća.
Smrt Veljka Bulajića
Ovih je dana preminuo Veljko Bulajić.
Redatelj i autor filmova poput Kozara, Bitka na Neretvi i Atentat u Sarajevu, bio je dobitnik i brojnih nagrada.
Rođen 1928. u Crnoj Gori, kao trogodišnjak seli s obitelji u Sarajevo. Iz Sarajeva 1941. s obitelji se vraća u Crnu Goru, a zatim Albaniju i Italiju. Prema dostupnim biografskim podacima, Bulajić kao 15-godišnjak pristupa partizanskom odredu.
Nakon ranjavanja i liječenja u Zagrebu, Beogradu, Ljubljani i Golniku (Slovenija), polazi večernju školu, tzv. ‘partizansku gimnaziju’. Potom se zapošljava u odjelu za kulturu Doma JNA u Zagrebu.
Kao dobitnik stipendije Ministarstva kulture, odlazi u Italiju gdje surađuje s brojim velikanima iz svijeta filma. Nakon toga vraća se tadašnju Jugoslaviju, a u Zagrebu provodi većinu života.
Ministrica kulture javno objavila sućut
HDZ-ova ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek objavila je na stranici Ministarstva sućut povodom Bulajićeve smrti. U naslovu objave stoji da je riječ o “velikanu hrvatske kinematografije”. Obuljen Koržinek naglasila je među ostalim da je Bulajić svojim ostvarenjima “prešao granice nacionalne kinematografije”.
“Tijekom svog bogatog filmskog djelovanja izražavao je posebnu sklonost povijesno-političkim temama, od ratnih spektakala Kozara i Bitka na Neretvi do drame Uzavreli grad te povijesnih filmova Atentat u Sarajevu i Čovjek koga treba ubiti, koji su ostali u sjećanju generacijama publike i postizali izniman uspjeh kod domaće i strane kritike”, stoji u objavi ministrice.
Hrvatska kultura i Bitka na Neretvi
Objava ministrice Obuljen Koržinek jasno upućuje na pitanje spada li Bulajićeva ostavština zaista u hrvatsku kulturu, ili je pak u kategoriji onoga što se danas smatra i naziva kulturom ‘regije’. Iako ‘regija’, na žalost neokomunista, više od trideset godina – ne postoji.
Činjenica je da je Veljko Bulajić, unatoč većini života provedenog u Hrvatskoj, svojevremeno uživao i Titovu naklonost. Ipak, tijekom Domovinskog rata crnogorski mediji optužili su ga da se ‘priklonio ustaškoj strani’. Istina je da je Bulajićevo životno iskustvo vrlo diplomatski balansiralo s njegovim umjetničkim stvaralaštvom.
Sklonost tipično komunističkoj propagandi koja se očituje kroz nekoć (silom) inspirativne priče poput bitke na Neretvi, prema Obuljen Koržinek, spada u Bulajićevu ‘posebnu sklonost povijesno-političkim temama’.
Ne ulazeći u umjetničku filmsku vrijednost Bulajićeva opusa, ipak valja uzeti u obzir i politički kontekst vremena najplodnijeg razdoblja njegova profesionalnog djelovanja. Stoga nikoga ne treba čuditi ni ‘novi trenutak’ najave prikazivanja Bitke na Neretvi na javnoj televiziji.
Pravdanje komunističkog režima
Unatoč desetljećima nepostojanja komunističkog režima, Hrvatska još uvijek nerado ili nikako ne kida konce koji je s njime povezuju. Štoviše, opravdava ga, potencira, pa i financira iz džepa poreznih obveznika.
Odraz je to i trenutnih medijskih i političkih (nema razlike, op.a.) individua na poziciji moći. Oni su i u bivšem režimu uživali povlastice na temelju podobnosti, a tako su nastavili i u novoj hrvatskoj povijesti.
Iz te perspektive, prikazivanje filma Bitka na Neretvi u potpunosti odražava odnos političkog i mainstream medijskog vrha prema današnjem trenutku hrvatske stvarnosti. Dok se s jedne strane javno veličaju dostignuća bivših i sadašnjih titofila, domoljubni hrvatski sadržaji, posebice u filmskoj industriji, iznimno teško pronalaze put do očiju javnosti.
Današnja Hrvatska, stvorena krvlju svojih branitelja, i dalje propagira vrijednosti svih onih koji su gušili njezin identitet do 1991. Televizija koju plaćaju hrvatski građani tako bez ikakvih ‘ograda’ ili pojašnjenja, u specifičnom predizbornom vremenu, jasno šalje poruku da je Bitka na Neretvi dio njezinih vrijednosti. I da komunizam ne da nije iščezao, nego je življi no ikada, samo pod drugim imenom.
Kultura u nadležnom Ministarstvu
No, vratimo se načas na Ministarstvo kulture i podsjetimo na jednu ‘sitnicu’.
Plenkovićeva ministrica je još 2016. godine, na opaske da se previše sviđa ljevičarima, kazala da “kultura nije ni lijeva ni desna”. Ipak, u kontinuitetu i posve otvoreno promiče brojne sadržaje koji više ne spadaju ni u opću kulturu, a još manje umjetničku. No, uvijek i isključivo – ljevičarsku.
Ministrica Obuljen Koržinek više je puta izrazila svoje viđenje današnje hrvatske kulture. Nakon što je blagoslovila financiranje knjige ‘Krajina’, posve je jasno što se događa s kulturom u Hrvatskoj.
No, pitanje je što je danas ostalo od kulture s hrvatskim identitetom. Jer znamo tko se u toj kulturi veliča, a tko skriva.
Na kraju krajeva, svaki kompliment Nine Obuljen Koržinek nedvojbeno treba uzeti s dozom skepse.
