Što je sporno u ‘Pandemijskom sporazumu’ Svjetske zdravstvene organizacije?

Pin It

UN-ova zdravstvena organizacija WHO najkasnije u roku od godine dana želi završiti pregovore o sadržaju „Pandemijskog sporazuma“. Takav zaključak donesen je na 77. sjednici Svjetske zdravstvene skupštine u Ženevi 1. lipnja.

Pozivajući se na pandemiju koronavirusa (COVID-19) direktor WHO-a Tedros Adhanom Ghebreyesus izjavio je kako je nužna globalna suradnju u slučaju nove pandemije koja će sigurno stići.

Zaključak ovogodišnjeg sastanka Svjetske zdravstvene skupštine WHO-a

Pored odluke da se zaključe pregovori oko „Pandemijskog sporazuma“, Skupština je donijela i amandmane na postojeći dokument „Međunarodni zdravstveni propisi“ (IHR) iz 2005. godine. Odluka o završetku pregovora o Sporazumu i donošenje amandmana na postojeće propise imaju isti cilj: osigurati sveobuhvatne, robusne sustave u svim zemljama kako bi se zaštitilo zdravlje i sigurnost svih ljudi od rizika budućih epidemija i pandemija. Ghebreyesus je napomenuo kako su ove odluke „zajednička želja država članica da zaštite svoje ljude, odnosno sve narode svijeta, od zajedničkog rizika zdravstvenih kriza i budućih pandemija“.

Novi amandmani na IHR

Postojeći dokument koji regulira prava i obveze država članica u regulaciji zdravstvenih kriza koje mogu prerasti u globalne razmjere obvezuje 196 zemalja svijeta. Broj članica WHO-a je 194. Prvi amandman koji je donesen jest definicija pandemijske izvanredne situacije. Drugi amandman predstavlja novi financijski mehanizam kojim bi se osigurala solidarnost i jednakost u raspodjeli medicinskih potrepština i financijskih sredstava. Zatim, donesena je odluka o osnivanju odbora država članica za implementaciju donesenih amandmana. I posljednje, stvaranje Nacionalnih tijela IHR-a za koordinaciju i implementaciju Propisa unutar i među državama.

Plan za završetak pregovora o „Pandemijskom sporazumu“

U svrhu što ranijeg usvajanja „Pandemijskog sporazuma“ zemlje članice WHO-a donijele su odluku da će produžiti mandat Međuvladinog pregovaračkog tijela osnovanog u prosincu 2021. godine. Plan je da države članice prihvate Sporazum do sljedeće skupštine 2025. godine. Međutim, ukoliko je moguće, bilo bi poželjno završiti pregovore do izvanredne sjednice koja će se održati još ove godine.

Što je sporno u „Pandemijskom sporazumu“?

Predloženi sporazum izaziva mnogo kontroverzi među državama članicama, organizacijama za ljudska prava i drugih zainteresiranih skupina. Prvo, WHO bi dobio središnju ulogu u odlučivanju proglašavanja početka i kraja pandemije. Nadalje, Svjetska zdravstvena organizacija odlučivala bi i kakve će se mjere koristiti u suzbijanju bolesti. U ovu sferu ulazi i kontrola informacija i ograničavanje slobode govora, naravno, u cilju uspješnog suzbijanja pandemije. Najvažnije pitanje koje Sporazum otvara jest suverenitet država članica. WHO bi ovim dokumentom preuzeo glavnu riječ u tome kako će se svijet boriti s budućom pandemijom.

Iza lijepih riječi i želja krije se totalna kontrola WHO-a nad mehanizmima upravljanja

Navedeni ciljevi i načela “Pandemijskog sporazuma” su pozitivni i na prvi pogled općeprihvatljivi. Međutim, poučeni iskustvom pandemije COVID-19, u ime zdravlja biti će moguće ozbiljno kršiti ljudska prava i slobode, a same ovlasti više neće biti na vladama nacionalnih država. Nadalje, prema Sporazumu, stranke koje potpisuju dokument mogu biti i međudržavne integracije, odnosno „regionalna ekonomska integracija“, kako se navodi u “Pandemijskom sporazumu”. Time se dovodi u pitanje suverenost pojedine države članice WHO-a. Direktor WHO-a biti će ovlašten neovisno proglasiti pandemiju, na što pojedina država neće moći utjecati ili uložiti žalbu. Posebno problematičan je članak 26. koji državama oduzima pravo izuzimanja od bilo koje odredbe Sporazuma.

Borba protiv „infodemije“

Uz borbu protiv same bolesti i njenog širenja, Sporazum predviđa i borbu protiv „lažnih i krivih informacija“. Vrhovni autoritet za procjenu koje su informacije točne i koliko ih je potrebno pustiti u javnost biti će WHO. Cenzura i diskreditacija „krivog“ mišljenja logičan su razvoj događaja kada se istina pokuša institucionalizirati i centralizirati u jednoj naddržavnoj organizaciji bez demokratskog legitimiteta. Dovoljno je sjetiti se iskustva s pandemijom COVID-19.

Moguće uvođenje obveznog cijepljenja u javne službe

U samom Sporazumu ne spominje se obvezno cijepljenje u državama potpisnicama. Međutim, „Konferencija stranaka“, tijelo za upravljanje pandemijom, „uspostavit će naknade za ozljede od cjepiva, bez krivnje, s ciljem promicanja pristupa financijskim pravnim lijekovima za pojedince koji dožive ozbiljne nuspojave kao posljedicu pandemijskoga cjepiva, kao i općenito promicanje prihvaćanja cjepiva“. Pojednostavljeno, pacijent neće moći kriviti proizvođača cjepiva, ali će u određenom roku moći zatražiti naknadu za štetu prouzrokovanu cjepivom. U nacrtu Sporazuma zasad nema obveznog cijepljenja, no vjeruje se kako će obvezno cijepljenje u javnim službama obvezivati sve potpisnike Sporazuma.

Otpor „Pandemijskom sporazumu“

Mnoge države članice WHO-a i svjetske udruge za ljudska prava izrazile su svoju zabrinutost Sporazumom. Organizacije „Citizen GO“, „Human Rights Watch“, „Amnesty International“, The International Commision of Jurists“ i mnoge druge već su izrazile svoju neslaganje.

Nizozemski parlament zatražio je odgađanje glasovanja o Sporazumu i odbijanje samog dokumenta ako WHO ne usvoji nizozemski prijedlog. U britanskom parlamentu otvorena je rasprava o raspisivanju referenduma o prihvaćanju Sporazuma. Argentina i njezin predsjednik Javier Milei bili su izravni i odbacili su mogućnost potpisivanja “Pandemijskog sporazuma”. „Odluke donosimo sami“, rekao je glasnogovornik argentinske vlade.

Kako će se postaviti Hrvatska? Prof. Valerije Vrček sa Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta u Zagrebu smatra kako je malo vjerojatno da će

Prof. Vrček: “Pandemijski sporazum” efektivan je u zaštiti zdravlja kao i “Istanbulska konvencija” u zaštiti žena

Za Glas koncila o “Pandemijskom sporazumu” prof. Vrček kaže kako se radi o „birokratskom derivatu“. Svaka država raspolaže mehanizmima za borbu protiv pandemija i zdravstvenih ugroza. Nije jasno zašto bi kontrola WHO-a nad svjetskim zdravljem bila bolja od nacionalne, pita se Vrček. Ovdje je riječ o nasrtaju na suverenitet država i osobne slobode pojedinca, te nametanju nove cenzure. „Pandemijski sporazum može zaštititi zdravlje ljudi baš kao što Istanbulska konvencija može spriječiti nasilje nad ženama“, zaključio je Vrček.

narod.hr