Stanimirović u intervjuu Nacionalu pravdao svoju ulogu iz 1990-ih: Što je zapravo istina?
- Detalji
- Objavljeno: Četvrtak, 20 Lipanj 2024 19:06
Za Stanimirovića rat u Vukovaru nisu započeli Srbi, a na Ovčari su stradali ‘preobučeni vojnici’
Za beogradsku „Politiku“ 2010. Stanimirović je ranjenike odvedene na Ovčaru okarakterizirao kao „preobučene vojnike“. Srbijanskom mediju iznio je svoju tvrdnju kako Srbi nisu započeli rat u Vukovaru.
Predsjednik Glavne skupštine SDSS-a Vojislav Stanimirović u intervjuu „Nacionalu“ pokušao je opravdati svoju ulogu tijekom bitke za Vukovar i okupacije istoka Hrvatske. Ukratko, Stanimirović tvrdi kako nije bio okupacijski gradonačelnik Vukovara. Zatim, o svojoj ulozi za vrijeme rata 1991. tvrdi kako je u cijelu priču ušao „igrom slučaja“. Nije učinio ništa što se protivi njegovoj liječničkoj struci. Savjest mu je čista, a važan doprinos dao je u procesu mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja. Međutim, što je istina? Što kažu povjesničari i svjedoci vremena?
Stanimirović do rata i „zacrnjene“ dužnosti između Vukovara i „Oluje“
Stanimirović je rođen 19. kolovoza 1953. godine u Tovarniku. Po nacionalnosti je Srbin, ujedno je i pravoslavne vjere. Oženjen je i otac dvoje djece. Živi u Vukovaru. Po struci je liječnik, završio je Medicinski fakultet u Beogradu, specijalizirao psihijatriju i do rata radio u vukovarskoj bolnici. Vodio je i privatnu praksu u gradu.
Na stranicama SDSS-a Stanimirović se nije pohvalio svojim dužnostima između 1991. i 1995. godine. Pod kategorijom „radno iskustvo“ navodi tek „rukovodeće dužnosti u zdravstvenoj ustanovi“. U svibnju 1992. od agresorske vojske preuzeo je vođenje vukovarske bolnice na čijem je čelu bio do mirne reintegracije. Nadalje, pod kategorijom „Političko iskustvo“ Stanimirovićeva politička karijera počinje tek s reintegracijom Podunavlja. Navodi samo kako je bio predsjednik prijelaznog Izvršnog vijeća za Istočnu Slavoniju, Baranju i zapadni Srijem.
Stanimirović je u periodu bitke za Vukovar bio pripadnik agresorske vojske
U intervjuu „Nacionalu“ Stanimirović tvrdi kako je trpio zlostavljanje „merčepovaca“, a vukovarsku bolnicu napustio je u strahu za vlastitu sigurnost. U intervjuu navodi i kako je mobiliziran u sanitet JNA 15. rujna 1991. godine. Dakle, Vojislav Stanimirović je za vrijeme vukovarske bitke bio aktivni pripadnik agresorske vojske. U listu „Vojska Krajine“ 1993. Stanimirović je u članku pod naslovom „Bolnica u pravom ruhu“ o zauzimanju vukovarske bolnice izjavio sljedeće: „Tog 18. novembra 1991. pao je i posljednji bastion, posljednje uporište ustaške vlasti u Vukovaru – vukovarska bolnica. Njenim padom oslobođen je i sam grad Vukovar“.
Supruga Ljeposava optužena je za prikrivanje ratnih zločina u Tovarniku
Društvo Antuna Gustava Matoša iz Tovarnika 2011. godine protiv supruge Vojislava Stanimirovića Ljeposave, također liječnice, podiglo je optužnicu za djelo prikrivanja ratnog zločina. Uz nju, optužen je i dr. Dragan Martinović iz Šida. Optuženi su prema navodima tužitelja ubijenim Hrvatima u Tovarniku kao uzrok smrti naveli eksploziju, nastojeći tako prikriti ratni zločin. Tijekom ekshumacije i obdukcije tijela nakon mirne reintegracije ustanovljeno je kako su žrtve ubijene vatrenim ili hladnim oružjem. Ljeposava Stanimirović na optužbe je ovako odgovorila: „Udruge ne razumiju pojam ‘vrste rane’ i upuštaju se u nešto u što se ne razumiju. Radili smo pošteno koliko se moglo u to vrijeme, prema Hipokratu i Ženevskoj konvenciji“.
Nazor: Stanimirović je nedvojbeno negativna osoba u hrvatskoj povijesti
O ulozi Vojislava Stanimirovića u Domovinskom ratu ravnatelj Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata dr. sc. Ante Nazor nema pozitivnih riječi: „To je osoba koja je imala odgovarajuće dužnosti tijekom Domovinskog rata, od ravnatelja bolnice, gradonačelnika, sve do sudjelovanja u Vladi tzv. Republike Srpske Krajine i to u trenutcima kada je ona bila najtvrđa. Ta je Vlada tražila bezuvjetno ujedinjenje s Republikom Srpskom u BiH. Možemo reći da je ta Vlada odgovorna i za samu „Oluju“ budući da pregovori od 3. kolovoza 1995. u Ženevi nisu uspjeli jer je iz Knina javljeno da se odbije sve što je hrvatska strana nudila“. Nadalje, Nazor napominje kako je Mile Martić iznimno hvalio Stanimirovića i predlagao ga za mandatara. Bio je u vrlo dobrim odnosima s Karadžićem i Mladićem, do te mjere da se zamjerio i Miloševiću.
Centar Domovinskog rata posjeduje dokumente koji potvrđuju Nazorove izjave
U jednom od mnogih intervjua koje je dr. Nazor dao raznim medijima, ravnatelj Centra potvrdio je kako njegova ustanova posjeduje dokumente koji jasno i nedvosmisleno govore o ulozi Vojislava Stanimirovića tijekom rata i okupacije Vukovara i istočne Slavonije. Riječ je o srpskim dokumentima. Također, o njegovom djelovanju postoje i usmene izjave svjedoka, a prozivaju ga i silovane žene. Časna sestra i djelatnica vukovarske bolnice Ida Zdravčević osobno je vidjela Stanimirovića u uniformi JNA 20. studenog 1991. ispred vukovarske bolnice. Pružio joj je ruku i pozdravio je, posvjedočila je sestra. Stanimirović pak odbija priznati da je bio prisutan u bolnici u vrijeme zločina na Ovčari. Ljeposava Stanimirović sestru Idu je u Vukovaru i verbalno napala zbog ove izjave.
Za Stanimirovića rat u Vukovaru nisu započeli Srbi, a na Ovčari su stradali ‘preobučeni vojnici’
Za beogradsku „Politiku“ 2010. Stanimirović je ranjenike odvedene na Ovčaru okarakterizirao kao „preobučene vojnike“. Srbijanskom mediju iznio je svoju tvrdnju kako Srbi nisu započeli rat u Vukovaru. Na njegove izjave reagirala je pokojna ravnateljica vukovarske bolnice dr. Vesna Bosanac. Svaka žrtva na Ovčari ima svoje ime i prezime, točno se zna tko je ubijen. Bilo da se radi o civilu ili ranjenom branitelju, ratna pravila su jasna. Nitko ne smije biti likvidiran i bačen u jamu nakon zarobljavanja. Stanimirovićeve izjave dr. Bosanac nazvala je sramotnim.
Između „Bljeska“ i „Oluje“ Stanimirović je izabran u Vladu Republike Srpske Krajine
Neposredno prije „Oluje“ i procesa mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja, Stanimirović je izabran u Vladu Republike Srpske Krajine. Izvanredna sjednica skupštine srpske paradržave u Hrvatskoj održana je u ljeto 1995. u okupiranom Topuskom. Mandatar nove „krajinske“ vlade Milan Babić predložio je Vojislava Stanimirovića za ministra „bez portfelja“ i koordinatora državne uprave. Potom je Stanimirović zajedno s ostalim članovima novoizabrane vlade položio prisegu. Na stranicama SDSS-a Stanimirović se nije pohvalio tom „visokom“ dužnošću koju je obnašao u vladi pobunjeničke tvorevine Republike Srpske Krajine.
Za mirnu reintegraciju najzaslužnija je – Hrvatska vojska!
Što je to potaknulo Stanimirovića da u roku od nekoliko mjeseci od ministra u vladi Republike Srpske Krajine postane mirotvorac i „ključna osoba“ u mirnoj reintegraciji hrvatskog Podunavlja? Često se izostavlja glavni uzrok mirne reintegracije, a to je – Hrvatska vojska. „Oluja“, „Maestral“ i „Južni potez“, te strah od pokretanja operacije za oslobađanje Vukovara i istoka Hrvatske, bili su pokretačka snaga pobunjenih Srba, a time i Vojislava Stanimirovića, da prihvate realnost i uključe se u proces mirne reintegracije. Američki general Jacques Klein osobno je upozorio Stanimirovića da on i Srbi ne naprave neku „glupost“ jer će to biti izgovor za hrvatsku vojnu akciju. Možemo reći da su zasluge SDSS-a i Vojislava Stanimirovića u mirnoj reintegraciji preuveličane. One su gotovo pa i nevažne. Vukovar i istočna Slavonija na ovaj ili onaj način bile bi integrirane u sastav RH, sa SDSS-om ili bez njega.
