Uspjeli smo ujediniti Milanovića, Plenkovića i ostale. Dirnuli smo u povlastice
- Detalji
- Objavljeno: Srijeda, 26 Lipanj 2024 13:00
Vili Beroš mora smijeniti ravnatelja KBC-a Rebro Antu Ćorušića. On to nije trebao nikad ni postati jer je svojevremeno pacijentici izvadio krivi jajnik, a izvlačio se time da nije bilo namjerno. Rekao je tada, nema veze, dobila je odštetu od osiguranja, a rodila je ionako zahvaljujući meni pa joj jajnik više ne treba.
Za njim se vuku i drugi skandali, navodno pucanje po Šestinama, prijava od vlastitih sinova, odvođenje u Vrapče dva puta… Sporan je i njegov reizbor za ravnatelja ove godine, koji se dogodio otprilike u vrijeme izbijanja zaraze u bolnici. Upravno vijeće bolnice, naime, ukinulo je odredbu prema kojoj za ravnatelja ne može biti izabran netko tko je disciplinski kažnjavan – baš nakon što je časni sud HLK-a prošle godine donio konačni zaključak da je dr. Ante Ćorušić počinio disciplinsku povredu otkrivanja liječničke tajne!
Nova Ćorušićeva afera smrt je troje pacijenata od legionarske bolesti. Nije to samo po sebi sporno, to se može dogoditi u bolnicama. Problem je što je zarazu pokušao prikriti i što se pravda potpuno kretenskim izgovorima. “Legionele vjerojatno ima u svim bolnicama i hotelima”, kaže Ćorušić. Pa, ja ne vidim da ljudi obolijevaju i umiru od legionele u svim hotelima i bolnicama. To se događa samo u njegovoj bolnici. Ima li jadnijeg izgovora? On, kaže, nije izvijestio Beroša o zarazi “jer nije htio dizati paniku”. Pa je dva mjeseca šutio o tome da mu je umrlo troje ljudi. I da zaraza i dalje traje. Tu nije riječ samo o neodgovornosti nego vjerojatno i o kaznenom djelu ugrožavanja života – bolnica je, zbog prirode prenošenja bolesti, morala obavijestiti javnost kako bi se spriječilo da pacijenti dolaze u bolnicu dok se problem s vodom ne riješi. Šuteći o tome, Ćorušić je ugrozio stotine života.
Ako je išta gore od njegova nesuvislog muljanja o tome da nije znao treba li obavijestiti ministra da ima nekoliko mrtvih i opasnu bakteriju u bolnici, to su izgovori njegova pomoćnika Milivoja Novaka koji se pita “zašto je sad dignuta tolika buka”. Stvarno, zašto. Umrlo par ljudi, ništa, bezveze. Ionako su bili stari i bolesni. Zadnji je umro prije dva tjedna pa nema sad više smisla govoriti o tome. “Moram naglasiti da nema nikakve panike, nema nikakvog posebnog straha, a danas se pročulo samo zato što smo mi danas krenuli u postupak pasterizacije vodovodnog sustava”, tvrdi Novak. Eto, da nisu tako humano i požrtvovno pokušali, nakon dva mjeseca nečinjenja, riješiti problem, ne bi se nikad ni znalo. Baš su ljudi nezahvalni.
Nisu rekli, ali nisu zataškavali
Na Rebru je prva pacijentica umrla početkom travnja, a ministar je o tome saznao iz novina u lipnju. A ne bi ni sad da nije poslana obavijest o pasterizaciji bolničkom osoblju. Riječ je o neodgovornosti i šlamperaju epskih razmjera. Prikrivanje takvih stvari bilo je tipično za aparatčike iz vremena Josipa Broza, kad su se takve i gore stvari masovno događale a da se nitko nije usudio izvijestiti ili upozoriti javnost. U novine i na TV epidemije i katastrofe došle bi tek ako se stvari nikako nisu mogle zataškati. Poput skandala u Beogradu početkom osamdesetih, kad su štakori izgrizli bebe u Željezničkoj bolnici. A najbolji primjer takvog komunističkog mentaliteta prikrivanja problema bila je černobilska katastrofa, koju je SSSR priznao tek kad su ih sa zapada pritisnuli dokazima da radioaktivni oblak iznad Europe dolazi od njih. Zašto to spominjem? Da bi se vidjelo kako u hrvatskom zdravstvu, i politici, i dalje caruje komunistički mentalitet. Ako nitko ne zna za problem, kao da ga nije ni bilo. Dok “problem” ne uleti u ventilator.
Beroš je o svemu doznao iz novina, što je, kaže, nedopustivo. “Nisam informiran iako su umrle tri osobe kod kojih je dokazana prisutnost bakterije legionele”, rekao je. I bio je jako ljut te je najavio da će, odmah ujutro, otići na Rebro i vidjeti što se ondje događa. I otišao je. I onda više nije bio ljut. Potvrdio je da mu ništa nisu rekli, iako su ljudi umirali, ali da nije bilo zataškavanja. “Činjenica jest da nisam bio na vrijeme obaviješten, no želim demantirati tvrdnje da se nešto zataškavalo”, reče Beroš. “Ništa novo, događa se već neko vrijeme.” I ne vidi nikakvu odgovornost ravnatelja Ćorušića, a krivac su slijepa crijeva u vodovodnoj mreži: “U ovom trenutku ne vidim ravnateljevu krivnju, nije kriv ni za potres ni za stvaranje slijepih crijeva ni za pojavu legionele”, kaže. Kad to pročitate, prvo pomislite “pa tko Ćorušića štiti i zašto”.
U tome i jest problem – događa se već neko vrijeme, nitko ništa ne zna, a mjere za sprečavanje zaraze poduzimaju se tek sad. Ravnatelj Ćorušić kaže da nije zataškavao ništa, jer da jest, ne bi poslao e-poruku djelatnicima da će se u cijevi pustiti vrela voda kako bi se istjerao uzročnik legionarske bolesti. I jer je obavijestio HZZO. Zašto nije ministarstvo, djelatnike i javnost, nije objasnio. Ni zašto nema 10.000 mrtvih ako je “legionela posvuda”.
Zašto mjere nisu poduzete odmah nakon što se uočila pojava bolesti? To je pitanje i nakon Beroševa posjeta ostalo nerazjašnjeno, kao i zašto je Ćorušić i dalje na čelu Rebra unatoč svemu. Nekoliko mrtvih, no ionako bi umrli, a sad ćemo malo više pripaziti i nećemo više govoriti o tome. Izbori su ionako prošli, bitno je da ništa nije iscurilo u javnost prije njih, a do idućih ima dobre četiri godine, pa tko živ, tko mrtav.
Jandroković, sin i izgovor
Stvoren je dojam da sam učinio nešto što se inače ne radi, stvoren je dojam o mojoj krivnji – rekao je Gordan Jandroković, predsjednik Sabora, nakon što je Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa protiv njega otvorilo predmet jer je na utakmicu hrvatske nogometne reprezentacije u Berlin vodio sina. Problem je što je sin putovao Vladinim avionom. On tvrdi da je i prije radio takve stvari, da je sina vodio i u Katar, da su takve stvari radili i svi drugi i da mu nitko nije rekao da se to ne smije.
Povjerenstvo pak kaže da je još 2018., kad se igralo u Rusiji, dalo smjernice. Naravno, to što je dosad bila praksa voditi djecu i supruge na nogometne utakmice reprezentacije ne znači da se to smije. Jandrokovića stoga brani čak i arhineprijatelj HDZ-a Milanović, koji smatra da je malom mjesto s tatom, a Vladin avion – sredstvo javnog prijevoza! Gdje se može kupiti mjesečna karta, Milanoviću? Jasno, i on je često koristio državne avione, jahte i helikoptere za nejasne svrhe. Ništa sporno nije ni Plenkoviću, i on bi poveo sina.
Zanimljivo je to kako se političari brzo ujedine, mimo ideoloških i stranačkih razlika, kad treba braniti svoje povlastice. Težak je to posao, slušati sve one budale u Saboru, pa je red da se to Jandrokoviću nekako i kompenzira, zar ne?
No stvari su relativno jasne. Članovi obitelji dužnosnika nemaju što raditi u Vladinu avionu, osim ako iz nekog razloga nisu dio službenog posjeta, odnosno delegacije. A ovdje to nije slučaj. Ako je HNS i pozvao nekog na utakmicu kao počasnog gosta, recimo ministra i suprugu, i tada bi supruga trebala ići – redovnom linijom. Jasno je zašto članovi Vlade koriste službeni avion, bar oni koji su štićene osobe prvog stupnja: s njima putuje svita, tajna služba, tjelesni čuvari, i to je malo problem organizirati redovnom linijom. Ali Jandrokovićev sin to nije. No najviše privlači pozornost Jandrokovićev izgovor kako time nije stvorio nikakav dodatni trošak za državni proračun jer je u avionu ionako bilo praznih mjesta. Mene zanima mogu li ja letjeti besplatno avionom Croatia Airlinesa ako ima praznih, neprodanih mjesta u avionu? Stvaram li time ikomu dodatni trošak? Ili, mogu li u kino besplatno ako ima praznih stolica, film se ionako vrti, ne?
Političari imaju sasvim dovoljno privilegija i sasvim dovoljno toga što mogu dobiti jeftino i besplatno. Red je, kad su već relativno dobro plaćeni, da snose troškove za članove svojih obitelji kao i svi mi ostali. To je uostalom i pitanje povjerenja u politiku, državu i vlast. Ovako se to povjerenje, u Hrvatskoj ionako narušeno, samo dalje narušava
Autor:Marcel Holjevac/7dnevno
