Dalić je osvojio tri medalje: 'Medijskim higijeničarima' to nije dovoljno, evo i zašto
- Detalji
- Objavljeno: Srijeda, 26 Lipanj 2024 18:01
Dosadašnje dvije utakmice protiv Španjolske i Albanije zasigurno ne mogu previše veseliti sve nas koji navijamo za hrvatsku reprezentaciju.
Hrvatska može i mora bolje.
Neovisno o tome što je reprezentacija pred velikim promjenama i što će nakon ovoga prvenstva doći do smjene nogometnog naraštaja, Hrvatska po kvaliteti igrača zavređuje prolazak dalje. Sutrašnja utakmica protiv 'starih mušterija' s Apeninskog poluotoka pokazat će ostaje li Hrvatska i dalje u igri.
Ima, međutim, i onih dušobrižnika koji su tobože 'zabrinuti' zbog igre reprezentacije, a zapravo su jedva dočekali da bi mogli krenuti sa zlonamjernim kritikama i pljuvanjem. Dragan Markovina svojedobno je izjavio da su svi u njegovoj kući pjevali jugoslavensku himnu. Kad čuje himnu Republike Hrvatske, on, prema priznanju, ne osjeća ništa i navija protiv Hrvatske.
Takav impuls goni i većinu medijskih pljuvača. Italija je aktualni europski prvak, ali je propustila sudjelovanje na prošla dva svjetska prvenstva. Nitko zbog toga nije radio preveliku dramu. Zlatko Dalić je od 2018. do danas osvojio tri medalje. Rijetko koji izbornik može se pohvaliti takvim rezultatom. Ipak, dovoljne su dvije slabije utakmice da bi ga ovi pljuvači proglasili amaterom i neznalicom. U pozadini svega je namjera da se blatom na njega nabace zbog iskazivanja hrvatskih i katoličkih stavova.
Sve hrvatsko je sporno
"Neka mu sada Gospa pomogne", izruguju se ovi veliki nogometni znalci. Mržnja medijske kanalizacije pretvara se u tešku psihopatologiju samomržnje. Ljudi koji u životu nisu postigli ništa i koji ne mogu napraviti dvoznamenkasti broj sklekova, iz mračnih zakutaka udaraju po tipkovnici osjećaju se pozvanima napadati izbornika s tri osvojene medalje. Jasno je da se tu radi o mržnji i frustracijama, no ključni problem je u tome što su ti pljuvači medijski tzv. mainstream.
Kad hrvatska osvaja medalje, onda ne valja, jer su se birači usudili pozvati Thompsona da im pjeva na dočeku. Imaju suspektan glazbeni ukus. Umjesto Mile Kekina zovu mrskog desničara Marka Perkovića. Zgražaju se nad time medijski higijeničari. I šalju svoje pljuvačke tekstove i u strane medije. Kad to ovi objave onda se pozivaju na te iste tekstove.
Domaći samomrzeći novinari i ljudskopravaške zadruge redovito Hrvatsku denunciraju u inozemstvu šireći priče o neoustaštvu i neofašizmu. Kako to izgleda demonstrirao je 'Berliner Zeitung' koji piše o tome da su Hrvati poznati po svojim navijačkim pjesmama, u kojima se 'tematizira ljubav, ponos, borbu, domovinu, često je tema domovina'. Dodaje se da je teško uopće '(pr)ocijeniti u kojem se trenutku slavljenički patriotizam pretvara u sramotni nacionalizam'. "U boj, u boj, za narod svoj! Teško je razlikovati radi li se tu o veličanju junaka ili možda ratnih zločinaca".
Dio nogometne elite
Nakon svega sada je sporan i "U boj, u boj, za narod svoj". Ivan Zajc je umro u godini početka Prvoga svjetskog rata. No bit će da je i on nekakav preteča ustaštva. U vremenu postmodernog nihilizma i nomadske iskorijenjenosti, sramotno je biti spreman braniti svoj dom. Posebno ako je to hrvatski dom. Ovdje vidimo kako globalistička ideologija srasta s reliktima jugoslavenskog naslijeđa. Ako je sada sporan "U boj…" vrlo skoro će to biti i naslijeđe Domovinskog rata. Jedna kapitulacija redovito rađa novima.
Hrvatska je posljednjih desetak godina dio nogometne elite. To ne može promijeniti bilo kakav rezultat na aktualnom Europskom prvenstvu, a ne mogu to promijeniti ni pljuvači iz medijske kanalizacije.
