Iz šume u šumu, iz rupe u rupu
- Detalji
- Objavljeno: Srijeda, 26 Lipanj 2024 17:09
Jeste li se skuhali, preživjeli, bili u kipućem loncu, toplinskoj kupoli, peki? Kako ste? Živi? Jeste li posebno ako ste osobe starije životne dobi slušali preporuke da ne idete pod ‘peku’ već se držite kuće? Ili ste nesmotreno, kao oni u subotu u Brezovici, slaveći prekid prijateljstva Hitlera i Staljina koje je inicirao Hitler, ipak riskirali vlastiti život i išli u šumu?
No, da ne bi mislili, ja ove seniore iz Brezovice podržavam. Nisam za to sa se osobe 80+ drže kuća, ne slave što im je važno samo da bi si produljili život tri, pet, deset dana, mjeseci…Važno je proslaviti dan kada su Staljin i kamarad Tito okrenuli leđa Hitleru, ne zato što bi im smetao Holokaust čiji su kotačići pokrenuti puno prije famoznog pakta o nenapadanju…Oni u Brezovici slave što je Hitler okrenuo leđa Staljinu. Da nije, ’45. bi valjda dočekali u hladovini patka Ribbentrop – Molotov.
Srećom Hitler je pokrenuo Barbarossu, a oni se ni krivi ni dužni našli na pravoj strani povijesti. U šumi Brezovica.
Ovčara prije Ovčare pod istim simbolom
Ima nešto u tim šumama. Ima nešto i u jednoj drugoj šumi – pokraj naselja Sošice na Žumberku. U toj šumi rupa. U toj rupi pronađeno najmanje 814 kostura. broje po bedrenim kostima.
Skeleti tu su to koji mahom pripadaju ranjenicima i bolničkom osoblju zagrebačkih bolnica nakon ulaska ‘osloboditelja’ u grad.
Ovčara prije Ovčare.
Sve pod istim crvenim simbolom.
Liječnici, časne sestre koje su njegovale bolesnike, sve je to likvidirano skupa s istim tim bolesnicima i ranjenicima i od strane ovih iz Brezovice pobacani u jamu.
U jami su njihove kosti šutjele do 2020. Koliko je to godina? 75? Onda su iskopane.
Kosti ostaju tek kost, dehumanizirajući ostaci homo sapiensa, poput skeleta drevnih životinja, ako te kosti ne povežete s imenima, životom, identitetom, obitelji tih ljudi čija su tijela nosili ti skeleti.
Iz rupe u rupu
Država iskopala, držala u vrećama poput kakve šute i ponovno zakopala.
Podsjeća ovo više na kakve komunalne radove nego vraćanje dostojanstva bestijalno pobijenim ljudima.
Iz jedne rupe – prirodne, u drugu rupu – betonsku raku. Svi skupa, bez imena, bez osobnih predmet nađenih uz njih, beza godine rođenja. Mjesta rođenja. Iz rupe u rupu…
Skupno pokopani, bez pokušaja identifikacije. A ima dan danas ljudi koji ne odustaju od svojih.
”Iz rupe u rupu u kojoj žrtve ostaju bezimene i dehumanizirane”, upozorila je vrlo plastično povjesničarka dr. sc. Blanka Matković protekle subote u toj drugoj šumi – na Jazovki.
Posvjedočila je kako država ignorira svako nastojanje potomaka pobijenih za identifikacijom.
Skupo? Recite cijenu? Platit ćemo.
Dok pokreće istraživanje grobišta žrtava partizanskih zločina, Hrvatska zanemaruje žrtve pogubljene i pokopane u Sloveniji i drugim zemljama
Isto kao što Hrvatska ignorira molbe Slovenije, gdje je najveći broj Hrvata ostavio kosti, da te iste kosti preuzmu, kao neželjenu prtljagu, i vrate kući.
A ta ista prtljaga svakim desetljećem sve više otežava. Kofer postaje sve teži i z njega viri na tisuće bedrenih kostiju koje nemaju vlasnike. Crne vreće na sudskim medicinama se gomilaju…
Tko će ih pokupiti, tko će ima dati ime, vratiti ime? U Hrvatskoj koja ima najveći broj pobijenih nakon svibnja ’45. na milijun stanovnika u cijeloj Europi?!
Njemački poučak
Država neće. Nisu naši glupi kao Nijemci koji već desetljećima imaju nekakvu državnu komisiju za grobove njemačkih vojnika iz svih ratova u kojima su njemački vojnici sudjelovali. Pa i za one koju su kao Hitlerova vojska marširali diljem Europe.
Plaćaju tako Nijemci sva ta desetljeća održavanje i dostojanstvenu sahranu za svoje ljude.
Bez obzira koji simbol nosili na odori. Imaju u tražilici preko pet milijuna imena…Svih vojnika, pa i iz Prvog svjetskog rata. Iz drugog pogotovo. Imaju datum rođenja, datum smrt, lokaciju groba… I pazite, uglavnom za njemačke vojnike iz Trećeg Reicha.
To je pristojno, to je civilizirano. To nije bestijalno.
Jer pravo na grob.
Jedno je od temeljnih.
Iz za pobjednike i za poražene.
