Srbija nije i nikada ne će odustati od hrvatskih teritorija
- Detalji
- Objavljeno: Četvrtak, 27 Lipanj 2024 18:59
Nedavno održani Prvi svesrpski sabor predstavlja još jedan miting „srpskog sveta“ po uzoru na Gazimestan 1989. godine. Održan pod nazivom „Jedan narod, jedan sabor – Srbija i Srpska“ (podsjeća pomalo na parole od Hitlera, uzora Nikolaja Velimirovića, zar ne?)
on predstavlja objavu, za sada ideološkog i geopolitičkog rata svim susjednim zemljama u kojima su od sredine 19. stoljeća postojale velikosrpske aspiracije.
Na Svesrpskom saboru bili su nazočni predstavnici Srbije, tzv. Republike Srpske, ali i drugih krajeva. Svi su oni zajedno pozvali na očuvanje „vitalnih nacionalnih ciljeva i slobode“. Istaknuli su da je Kosovo dio Srbije, a Milorad Dodik ponovno je iznio inicijativu za odcjepljenje toga entiteta od Bosne i Hercegovine.
Još pred šest godina Vučić i Dodik najavljivali su dokument pod nazivom „Deklaracija o zaštiti i opstanku srpske nacije“, koji je trebao biti donesen uz potporu Srpske pravoslavne crkve. Sada je taj dokument donesen pod nazivom „Deklaracija o zaštiti nacionalnih i političkih prava i zajedničkoj budućnosti srpskog naroda“. Dio gdje se govori o „zajedničkoj budućnosti srpskog naroda“ predstavlja vrlo jasan izraz geopolitike tzv. srpskog sveta koji, da podsjetimo, prema Aleksandru Vulinu podrazumijeva jedan državni prostor. U skladu s time na saboru (odakle odjednom kod Srba saborovanje?) bili su srpski političari iz BiH, Crne Gore, ali i Makedonije.
Na svesrpski sabor Dodik je došao izravno iz Rusije. Ne čudi stoga što je i njegov diskurs sve sličniji onome u Kremlju gdje se pokušava realizirati projekt tzv. ruskog svijeta. Iako je Srbija i dalje formalno u procesima pregovora s Europskom unijom, stvarne srbijanske geopolitičke orijentacije su na Istoku. EU je tu dok se mogu izvući određena novčana sredstva. Kao i u vremenu Jugoslavije i dalje vrijedi ona „sunce dolazi s Istoka, a pšenica sa Zapada“. Unatoč neohladnoratovskom kontekstu Srbija i dalje uspijeva voditi multivektorsku vanjsku politiku tzv. četiri „stuba“ – Rusija, Kina, EU, SAD. U stvarnosti, Srbija ne želi biti dio europskoga političkog prostora, koliko god da je civilni sektor u Srbiji premrežen zapadnim kadrom.
Kuda ide pogled politike „srpskog sveta“ vidjelo se na samom skupu kad se iz Moskve porukom potpore javio ruski srbija euministar vanjskih poslova Sergej Lavrov. On je sudionicima Svesrpskog sabora napisao da su Srbi i Rusi pružali rame uz rame otpor neprijateljima i osvajačima i zajedno gradili miran život. „Zato Zapad pokušava kazniti Srbe, lišiti ih slobode, oduzeti njihova iskonska ognjišta, natjerati da odustanu od prava na vlastito mišljenje i nezavisnu politiku, rastaviti i rasturiti“, poručio je Lavrov.
I Lavrov je ovdje dao potporu ponovno sveprisutnijoj retorici o „ugroženosti srpskog naroda“. Uvijek treba podsjetiti na članak dr. Mate Artukovića „Ugroženost – bitni element velikosrpske ideologije“. U njemu je Artuković minuciozno analizirao i rekonstruirao tzv. kult „ugroženog Srbina“ kao pogonsko gorivo velikosrpske ideologije. Srbi mogu biti jedino žrtve, a nikada ni za što odgovorni. Izraz toga je i negiranje genocida u Vukovaru i Srebrenici.
Tko je sve na udaru „srpskog sveta“?
Na udaru politike „srpskog sveta“ prije svega su Kosovo, Bosna i Hercegovina, Crna Gora i Makedonija.
Srbija dosljedno negira samostalnost Kosova. Provokacije su u ovoj bivšoj srpskoj pokrajini redovite i pitanje je kad će eskalirati u veće nasilje. Dodik jasno iskazuje svoje separatističke namjere. Koliko god one trenutno bile paradne i za unutarnju uporabu, on će ih nesumnjivo nastojati realizirati ako dođe do nekoga globalnog geopolitičkog potresa. Crna Gora ponovno se utapa u srpski svet. Prema ocjeni crnogorskog književnika Milorada Popovića Crna Gora je ponovno postala „srpskom kolonijom“. U Makedoniji posljednjih godina, primarno zbog albanskog faktora, sve više jača meka moć Beograda, a Srbi se percipiraju kao najbliži narod.
No na udaru „srpskog sveta“ su i Hrvati. Oni su trajna opsesija velikosrpske politike. Hrvati i Hrvatska su referentna točka za sve u Srbiji. U srpskim medijima svakodnevno se spominju ustaše kao najveći krvoloci u povijesti ljudskog srpski svetroda, a današnju se Hrvatsku proglašava ustaškom. Hrvatska je, trude se dokazati Vučićevi propagandisti, „propala država“, ali baš u toj propaloj državi rade tisuće i tisuće mladih Srba. U svim dokumentima srpskih jezikoslovnih i kulturnih institucija svojataju se hrvatska kultura, književnost, jezik i teritorij.
Bunjevce i Šokce nastoji se ekstrahirati iz hrvatskog nacionalnog korpusa. Tamo gdje to ne ide za sve se Hrvate tvrdi da su „srpskog porekla“. To je „velikosrpski minimum“ kojega se drže baš svi akteri političke scene. Vodi se na međunarodnoj razini akcija klevetanja bl. Alojzija Stepinaca, ali se prešućuje da je glavni duhovni uzor SPC-a (uz sv. Savu) Nikolaj Velimirović pisao ode Hitleru.
I srpska geopolitička škola opsjednuta je hrvatskim teritorijima. Ključni srpski geopolitičar dr. Milomir Stepić priželjkuje „bolje okolnosti“, tj. pobjedu euroazijskih sila i stanje „postameričkog poretka“ kako bi se provela „rekonfiguracija postjugoslovenskog prostora“, u okviru koje bi se Srbija proširila na račun Republike Hrvatske. Ne skrivaju takve namjere ni srpski ministri pa se i oni u spotovima naslikavaju sa zastavom propale tzv. Republike Srpske Krajine.
Svoje agente „srpski svet ima i u Hrvatskoj“. Ovdje govorimo o ključnoj srpskoj stranci, SDSS-u koji je osnovao ratni zločinac Goran Hadžić, ali o tome da je većina hrvatskih medija u vlasništvu srpskog kapitala. Podsjetimo da u tim medijima važnu funkciju ima sin ratnog zločinca Milana Martića Duško Martić. Ne čudi stoga što se o hrvatskoj državi nerijetko koristi identični narativ u Hrvatskoj i Srbiji. To je dio srpskog psihološko-propagandnog rata protiv hrvatske države.
Velikosrpska psihopatologija
Na svesrpskom saboru Vučić nije mogao ne spomenuti Hrvatsku: „U Hrvatskoj imate 20,000 Hrvata pravoslavne vjere. Zabranjuju predsjedniku Srbije da posjeti Jasenovac. Zamislite da ne možete da posjetite, da to bude zatvoreno mjesto, i svi šute. Zbog toga ćemo graditi i završiti što je moguće prije i brže i Donju gradinu i Beograd (muzeje o jasenovačkim žrtvama, nap. D. D.). Bit će uz Savu, Sava nam je leševe donosila, da svi vide kakvo je bilo stradanje srpskog naroda“.
Vučić očito ne zna, tj. da budemo precizniji, prešućuje da je u povijesti živio i daleko veći broj pravoslavnih Hrvata. On se je smanjio zbog protuhrvatskog djelovanja Srpske pravoslavne crkve kao lučonoše velikosrpske ideologije. Najava svesrpski saborgradnje novih jasenovačkih zdanja jasna je poruka da će se nastaviti s politikom strateškog klevetanja Hrvatske u kojoj, na žalost, sudjeluju i mnogi hrvatski političari i mediji prihvaćajući velikosrpske mitove.
U Deklaraciji donesenoj na mitingu „srpskog sveta“ istaknuto je da Svesrpski sabor konsenzusom u sastav Nacionalnog savjeta srpskog naroda imenuje i predstavnike srpskog naroda iz Hrvatske. Vidjet ćemo o kome će biti riječ.
U Deklaraciji čitamo i sljedeće: „Svesrpski sabor preporučuje dodatno internacionalizovanje teme stradanja Srba u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Potrebno je svijetu predstaviti enormno stradanje i genocid koji je izvršen nad Srbima u sistemu logora NDH, sa posebnim naglaskom na stradanje djece u posebnim i u svijetu jedinstvenim logorima smrti za djecu Jastrebarsko, Sisak, Đakovo i Stara Gradiška. Logori i masovna stratišta i gubilišta Jasenovac, Donja Gradina, Sajmište, Banjica, Sremska Mitrovica, Kragujevac, Gospić, Jadovno, Pag, Jablanac, Mlaka, Slana, Zenica, Sarajevo, Vlasenica, Višegrad, Paklenica, Prebilovci, nebrojene jame u hercegovačkom i dinarskom kršu, kozaračka i druga srpska sela širom današnje Republike Srpske, Republike Srbije, Federacije BiH i Hrvatske bila su samo neka od mjesta u kojima su vršeni svirepi zločini i masovna ubistva srpskog naroda“.
I dalje: „Svesrpski sabor pozdravlja ujedinjenu namjeru Republike Srbije i Republike Srpske da zajednički izgrade monumentalna spomen zdanja posvećena očuvanju istine o stradanju Srba u Drugom svjetskom ratu u Donjoj Gradini, Republika Srpska i Beogradu, Republika Srbija. Dva monumentalna spomen kompleksa u Donjoj Gradini i Beogradu treba da svjedoče o veličini žrtve slobodarskog srpskog naroda podnesene u borbi protiv fašizma, nacizma i ustaštva. Svesrpski sabor smatra da pomenuti spomen kompleksi treba da postanu mjesta hodočašća i da se uvrste u plan đačkih i studentskih ekskurzija škola i fakulteta Republike Srbije i Republike Srpske“.
Velikosrpstvo predstavlja posebnu vrstu političke psihopatologije. Ova je ideologija nasilna, ali i duboko iracionalna i mitomanska, da ne kažemo luđačka. Ona potpuno ignorira činjenice i zdrav razum. Kao i glupost nikada se ne umara. U tome i je njezina opasnost jer velikosrbi iz povijesti nisu izvukli nikakve poučne lekcije. Velikosrpstvo je danas u Srbiji znatno jače nego pred 15 godina, a znatno su jače i srbijanski vojni efektivi. To nas tjera na oprez. Srbija nije i nikada ne će odustati od hrvatskih teritorija. To nije jasno jedino budalama.
Davor Dijanović
