Koji čin tragikomedije predstoji?
- Detalji
- Objavljeno: Srijeda, 28 Kolovoz 2024 12:09
Godine prolaze, a Marko Perković traje. Na užas njegovih brojnih analitičara i pratitelja, koji iznalaze naslove kao: ''Thompsonova tvornica novca''. Eto, naše se angažirano novinarstvo prometnulo, već godinama u tobože kritičko novinarstvo, tobože istraživačkog karaktera, pronoseći slavu razuzdanih autora koji dolaze iz dobro poznatih novinskih kuća.
Moglo bi se reći i: paleolitičko novinarstvo, jer taj period života kad se radi o pisanim tekstovima, najbolje bi bilo pripisati umnim uradcima kakvima je obilovala prethodna, nadahnuta država, na ovim prostorima. JBT i njegovi novinarčići, regimenta za stvaranje neistina i nanošenje nepravdi, odgovorni su bili za izgradbu anegdotske SFRJ na temeljima na kojima je morala pokleknuti, suočena s odsutnošću vrijednosti bez kojih se sušila kao jesensko lišće na vjetru. I odumrla snagom svojega potpuno promašenog bitka. Egzistencijalno neodrživa.
Nije da je novinstvo kao ni bilo koji sektor na Globusu beznačajno. Dokaz je HND, koji štiti perjanice našega, tobože hrvatskog, angažiranog novinarstva, društvance koje je pak vrlo jasno vrijednosno opredijeljeno. Na papiru. U praksi, vuče strahovito na lijevo, u pravcu marksističkih vrjednota koje se upijalo na tim finim društvenim smjerovima i fakultetima gdje se znalo kako podobnost ili pripadnost osiguravaju i dobar posao i karijeru, bez nekih prevelikih problema. Ostalo je... van povijesti. Šablona. Ukratko, za tako izvrstan rad i novinske uratke koji svojom neodoljivom izvrsnošću privlače čitalaštvo određenih političkih predispozicija, te je stvorena klima koja i danas omogućuje preživljavanje piskaranjem po petparačkim časopisima i novinama zavidnoga dosega. Oko dva eura po primjerku. Ili jeftino.
Klima se, međutim, i danas ubrzano mijenja. Samo je pitanje dana kada će novinski mastodonti sitnoga kalibra početi propadati. To jest, već bi odavno propali kada ne bi bilo stranih gospodara. Svježa krv, odnosno novac, plus političke predispozicije, plus težak rad na tim (ne)zanimljivim temama poput količine Thompsonova novca, nekretnina, obaveznog navođenja njegovih političkih sklonosti i zaleđa (?) kojim pjevač raspolaže u nepreglednom iznosu (naravno, sve je to povezano s međunarodnom urotom davno zamišljenom i provođenom kako bi se srušila SFRJ i uspostavila država prepuna ustaških simbola, koja kvari mladež i odvodi ih, na primjer, nedjeljom na mise. Ravno u crkve.).
N1 televizija, koja se odavno pretvorila u stranačko glasilo prvo SDP-a, pa Možemo i čitave lijeve fronte, ne može si pomoći nego marljivo emitirati subliminalne poruke prepune ljubavi prema njihovim političkim favoritima. Jasno, ''raskol'' u desnim strankama oduvijek je priželjkivan i potenciran. Prizivan poput vode za kojom žudi onaj žedni dio pučanstva, novpoput žitelja Drvenika koji gledaju s otoka na kopno puno vode, a ta nikako ne stiže ni pravovremeno ni dovoljno. Sva sreća da su im turisti odani i pametni. Naši gosti znaju zašto dolaze gdje dolaze, ništa ih ne može pokolebati. Čak ni N1 i naznake burne političke jeseni. Teme su naprosto neodoljive. Tko će u drugi krug predsjedničkih izbora? Živi bili pa vidjeli. Milanović ne će imati dostojnog protivnika, kako se čini.
Iako je jasno kako svojom izvrsnošću naše novinstvo pridobiva sve manji krug čitatelja, koji ipak najviše vole čitati besplatne novine uz jutarnju kavicu u obližnjem kafiću, naravno bude li im dosadno, zbog čega su i izašli kupiti kruh i pecivo, proizvode sve skuplje i sve gore kvalitete, renomirane novinske kuće veslaju bolje od braće Sinković. Uporno i na domak cilju. Uporaba svih jezičnih figura ne bi li se dosegao stupanj razumijevanja u društvu, potreban za jednodušnu osudu tih nepodobnih hrvatskih veličina, raspolažućih ogromnim količinama vrijednosnica nedostupnih običnoj radničkoj klasi, opravdava se niskom moralnošću tih odavno nadvladanih pojava za koje ni HND ni kadrovi proizvođeni na Fakultetu političkih znanosti, bivših nauka, nemaju prirodnih sklonosti. Nauke kojima su ih naučili otpravile su ih put širokog svijeta, čitaj Beograda i sličnih metropola. Neprežaljena stvarnost, danas srećom prošlost u nestajanju.
Kako se ponosno razvijamo uz Europsku uniju, malo bi tko mogao sa sigurnošću prognozirati gdje bi tome bio kraj. Naš turizam rascvao se poput japanskih trešanja u doba ranog proljeća. To je turizam za svih, od domaćeg do stranog gosta svakog, pa i najplićeg džepa. Naravno, odabrani koji si od prilike sami povećavaju plaće, povremeno, ljetuju gdje god hoće. Praktično i kad god hoće, jer nema baš neke službe koja bi pratila kretanje ljudi koji primaju sve vrste naknada za odvojeni život i za neki sličan problem koji ih tišti. Uglavnom, ogroman problem.
Burna je politička jesen pred nama, uz američku predsjedničku Amerikaniadu, evo i prvoga čovjeka CIA-e na Balkanu, oduvijek užarene političke stvarnosti i neizvjesne budućnosti. Ali, usprkos neugodnoj činjenici da smo tu na rubu tog sdpdodirnog područja, malo nas toga može zapravo pomaknuti kamo baš i ne bismo htjeli. Ukrajina je daleko, a Šesta flota nikad predaleko. Ali Vučić detektira hrvatske špijune po Srbiji. A što i koga ti špijuniraju?
Čak i Dodik prilagođava retoriku, mudar je to čovjek. Kao i njegov patron Vučić, sve veličine od kalibra, nevjerojatnog potencijala i stalno rastućeg kapaciteta. Europska nam je stvarnost i dalje u fokusu, gotovo pa smo ispunili svaki nam cilj i ušli svuda gdje smo se trebali pozicionirati. Čak je i naša Dubravka Šuica napredovala, žena je naprosto nezaustavljiva. Uskoro bismo mogli kliktati poput Leibniza: ''Ovaj je svijet najbolji od svih mogućih svjetova''. Apsolutno je nevažno što naš Hajduk ne može u Europu, odnosno ispadne čim pokuša ući, jer turizam i broj letova u splitskoj zračnoj luci svjedoče o šoldima u kojima nije sve, ali se s njima (daleko) lakše živi. Pitajte Pedju Grbina, koji je teške volje osudio uvećanje plaća saborskim zastupnicima, naime marksistička teorija štura je po tome pitanju. Nije jasno odakle novci u državi gdje sve, po Grbinu, zapravo propada, ali i njega mora veseliti što će vruće SDP-ovo kormilo prepustiti nekome drugome. Pa brati saborsku plaću, koja donosi više nego nekadašnji orden zasluga za narod. Za oporbene zasluge. Neprocjenjive. Perspektivni Siniša Hajdaš Dončić ili iskusni Ranko Ostojić? Ili možda mudri Mirando Mrsić? Kakav je to izbor, gotovo da je nemoguće izabrati.
Van Partije, Ivica Puljak ili njegova supruga, koja obožava crvene sakoe? No zna se, kad se inteligencija jednog fizičara udruži s pragmatičnošću sposobne političarke, dobiva se gradonačelnički materijal čvrste potke i privlačne vanjštine. Problemi s otpadom pratit će ne samo Split, nego slobodno možemo nagovijestiti permanentnu ''zabavu'', svakoga sljedećeg ljeta. Ultra non plus.
Posvuda po obali, ali i unutra na kopnu. Od Zagreba pa svud okolo, ekologija i čisti zrak bit će nam preokupacija. Kao i vrućine, jer, možda ima netko tko misli kako će sljedeće ljeto biti lakše? Ne će biti tih silnih izbora u našem okružju, ni šire, ali zahuktalih problema ne će nestati. Hoće li ratovi prestati? Teško, pogotovo ako u Americi demokrati ostanu na vlasti. Ne će biti dosadno, možemo se kladiti. Sve su karte na stolu, ali još uvijek se ne igra strip poker. Putin se i dalje geopolitikaigra, za njega je zabava vrhunska. U svijetu ostali glume ovu ili onu poziciju, u nadi da će se domoći nekoga ruskog proizvoda ili sirovine, s kojima bi nastavili uzlet svojega procvalog gospodarstva. I plovili jahtom po Jadranu. Svaki je državni lider opsjednut svojom veličinom i vidovitošću, pa ne bi trebao biti problem izvesti zemlju na pravi put, ne zamjeri li se netko nekoj od velesila, ako već nije. Ali procesi su obično reverzibilni u tom našem svijetu, samo je cijena neki put prenapregnuta i nedostupna. No, zato i postoje političari. Da izglade međusobne razlike, otklone razmirice, i izvedu narod svoj na pravu stazu. Sendero luminoso. K boljem sutra.
Zašto onda tolerirati Thompsona i njegove bolećive tonove? Kad sve znamo i imamo povrh snažne novinske adute, čak se i blistava južnoslavenska prošlost nazire u tami budućnosti? Ovisi kako tko vidi stvarnost oko sebe. Iskustvo donosi uvid, trajanje oslabi vid, mladi tek trebaju naučiti. Bez Thompsona, ne bi to bilo to. Kao ni bez SDP-a, koji nikome ne treba. Jedan negativan, drugi pozitivni. Novinstvo neutralno. Tobože. Koji čin ove tragikomedije predstoji, čekamo da bismo pričekali. Glavno da smo u EU. I crpimo neiscrpne fondove. Nema naznaka da će skoro presušiti, tako da smo stabilni i najstabilniji u okruženju. Osim, naravno, Slovenije. Samo je pitanje dana kada će nas i u nogometu nadmašiti. A i na Jadranu, Uostalom, slovenska podmornica kupljena od Crne Gore čuva im raskošno more i podmorje. A mi kupujemo olinjale trajekte i borimo se s najezdom turista kojima smo i dalje privlačni. Neka potraje dokle može.
